Tko god je sebe i svoju maškaru izveo ove pusne subote u kastavski Dom braće Matešić, ili pak u kostrensku Čitaonicu, nije požalio jer na oba mjesta zabave nije manjkalo, a bogme ni duhovitih maski, kao ni opaski onih koji ih nose
Kastav i Kostrena, odnosno Dom braće Matešić u Šporovoj jami i Narodna čitaonica u Sv. Luciji, bile su ovosubotnje postaje naše pusne turneje po tancima uzduž i poprijeko riječkog prstena. Da maškarani tanac u Šporovoj jami doista opravdava epitet veselog, zaslužni su, kako grupa Maestral, tako i svi oni maškaroni u najboljim godinama koji i ove pusne sezone znaju da za dobru zabavu valja poć u Kastav. Dom braće Matešić bio je tako i ove subote dupkom pun, a na plesnom podiju bilo je gusara, slikara, pčelica, disko kraljeva pa sve do jedne crvenkapice.
Ča ti je iskustvo
– U Kastvu nam je najljepše. Svi tancaju! Nema nekih mulaca koji će, kao negdje drugdje, stati kao klade nasred podija, držeći čašu pića i svima ometati zabavu. Ovdje dolaze većinom ljudi s ozbiljnim maškaranim stažom iza sebe, neki od nas skoro da su već penzići. No, iskustvo nam samo pomaže da stvorimo pravi pusni šušur, ispričalo nam je više maškarona koji su se te večeri zatekli u Šporovoj jami.
– Što će vam Kek?
– Čule smo da traži lijevog beka. Mi mu nudimo i beka, i lijevo i desno krilo, i sve što zatraži. Ma, bile bismo sretne i da se samo možemo slikati s njime, poručile su.
Još veći pusni šušur organizatori najavljuju za 15. veljače, kad bi veseli maškarani tanac trebao biti i na televiziji, a one koji te večeri navuku najbolje maske, čekat će i posebne nagrade. A kad se već o ozbiljnom maškaranom stažu govori, nema puno onih koji bi se kao članovi grupe »Gušti su gušti« mogli pohvaliti da već imaju kvarat stoljeća pusnih nemotarija iza sebe. Dvadesetak onih kojima nema većih gušti, od maškaranih gušti, zaposjelo je galeriju iznad dvorane Doma braće Matešić, postavilo velike maske kojima obilježavaju 25 godina djelovanja svoje grupe, pa krenulo nadgledati čime se to bavi šaroliki maškarani svijet ispod njih. Neki su, poput hipika okupljenih u jednoj zametskoj kumpaniji odlučili zagospodariti plesnim podijem, drugi su se, kao veselo društvo Rimljana iz Studene, Rijeke i ostatka Kvarnera dobro zabavljali sa svim maškarama koje bi vidjeli pa bili to Egipćani, Indijci ili Gusari, a treći? E, sad ne može se baš sve ni napisati.
Kostrenski šušur
Teško je bilo otići iz maškarane Šporove jame, ali »befel je befel«. Put pod noge pa u Narodnu čitaonicu u Svetoj Luciji, staro dobro mjesto za pusne tance u Kostreni. Članovi Maškarane udruge »Špažićari« trude se oživjeti zlatno doba kostrenskih maškaranih zabava iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, opjevanih u stihovima popularnih Kristala. Znate one – sakog dana, sake noći, mesopusni to su bali, ludi dani, lude noći, kad maškaran niš ne fali. Treba poći va Kostrenu, mesopusni to su tanci, si sad hode va Kostrenu, staro, mlado, po užanci…
A što se to kantalo ove subote u Sv. Luciji? Za dobru zabavu zaduženi su bili provjereni zabavljači Jozefina i njezin Trio Rio, koji su, kao što bi to trebali činiti i svaku drugu subotu sve do kraja mesopusta, odsvirali i otpjevali splet popularnih pusnih i zabavnih hitova. Na plesnom podiju sve se pušilo iz pusne kuhinje kuharica i kuhara iz riječkih »Lako ćemo«, a pridružili su im se prave kostrenske štrige i vragi, različiti klaunovi i vražice. Sasvim dovoljno da se na pusnu zabavu uputi i kostrenska načelnica Mirela Marunić sa zamjenikom Davorom Willheimom. U plesnim pokretima i okretima malo tko se mogao mjeriti s toreadorima i Španjolkama pristiglim s Paga, točnije Metajne – Zubovića.
– Svaku subotu smo negdje drugdje. Obilazimo sve pusne tance u regiji, a redovito barem jednom navratimo i do Kostrene, gdje su pravi domaćini, ispričao nam je glavni paški toreador.
Nonšalantno, opušteno i dosta zadovoljno pusnu zabavu sa strane je pratio robijaš sa zatvoreničkim brojem 6328.
– Kako neću biti zadovoljan? Čovječe, sto puta mi je bolje nego Ratku Čačiću, koji je u Valturi po cijeli božji dan igrao golf. Ne zna on što je zabava, slobodno to napiši, izjavio je zatvorenik Vidošević, vidno uživajući u ugodnom društvu svojih dviju zečica, Mare i »Čuči kući«.
Što reći nego da Špažićari i dalje znaju napraviti dobru zabavu, pa je ove subote u Čitaonici u Sv. Luciji bilo kao i u njihovoj pjesmi: »Pod nogami pod odzvanja, puca, škriplje od tancanja, zid se rosi od teplne, srce j’ velo od miline«.
