Bilo mlado pile ili stara koka, nije pod maškaronima važno. Stoga je i ove subote teško bilo zapamtiti tko s kim kad se to stalno mijenjalo pa smo »ciganku« vidjeli čas u naručju »rimljanijna«, čas u snažnim rukama jednog od veselih penzića sa Zlobina
Tko se nije maskirao, s magarcem je svirao, može se već sad, gotovo na pola ovogodišnjeg karnevalskog kalendara, reći za sve one koji još uvijek nisu primirisali nekom od nekad zvanih domova kulture, a sada prijestolnica maškarane (ne)kulture.
Međutim, ako takvi i postoje, onda su se sakrili u mišje rupe, s obzirom da se za proteklog maškaranog vikenda nije moglo ni na cesti, ni kraj ceste vidjeti nekog bez maske. Čisto da čovjek pomisli kako je i među životinjskim svijetom zavladalo maškarano ludilo, pa primjerice pudlica izlazi u šetnju u ulozi buldoga, a buldog s njezinom mašnom na vratu i slično.
O mačkama i miševima što kolo vode, da vam ni ne pričamo. Vođeni općim trendom – životom pod maskom – ovu smo subotu proveli dijelom na Kukuljanovu, a dijelom u Kostreni. Na oba mjesta bilo nam je baš kako je trebalo biti, pa si sad vi mislite kako je to. Dakle, Kukuljanovo.
Swinganje na podiju
Ako svijet i stane, maškarani tanci na Kukuljanovu zasigurno neće, zaključili smo već pri dolasku na tamošnju maškaranu ludu zabavu, koja, kako se čini, nikada ne prestaje obzirom na neumorne glazbenike iz grupe »Aurora«.
Očito nisu čuli za pauzu, a što nije nimalo smetalo mnoštvu zamaskiranih neidentificiranih bića, koja su kao nepisano pravilo postavili – swing. Da nas cijenjeno čitateljstvo, osobito ono mlađe od osamnaest godina, krivo ne razumije, taj se pojam u ovom slučaju koristi za izmjenu partnera na plesnom podiju.
Bilo mlado pile ili stara koka, nije važno, samo da je veselo. Stoga je teško bilo zapamtiti tko s kim i što, kada smo »ciganku« vidjeli čas u naručju »rimljanina«, čas u snažnim rukama jednog od veselih penzića sa Zlobina.
– Mi smo mađarski cigani, nek’ se zna! Ne moramo biti pod maskama, ta, ionako smo ludi! Naš je moto: ići okolo, pjevati i piti, nastojali su biti fini Jurić i Zvone, kako ih ostatak »Jabuke«, odnosno njihove bolje polovice ne bi špotale zbog grdih besed.
Ne moramo biti pod maskama, ta, ionako smo ludi! Naš je moto: ići okolo, pjevati i piti – Jurić & Zvone
Dodaju kako na Kukuljanovu nikad bolji karneval nije bio, ali da rado obilaze cijeli bakarski kraj s ostalim grupama penzionera. Naime, na svom Zlobinu maškaranih tanci nemaju već zadnjih nekoliko godina, ali imaju svoja umirovljenička druženja nedjeljom na kojima sve to nadoknade.
Zimska apstinencija
Marku, po danu kukuljanskom zvončaru, a po noći »škotu« s partnericom Barbarom baš i nije bilo lako. Umjesto on nju, vrtila je ona njega.
Ni pet ni šest, ponosno istaknuvši kilt, prve riječi koje nam je uputio bile su: »Znate li da se ljudi po zimi manje seksaju jer je hladno?« a potom zgrabio svoju Barbi i pridružio se ostatku razdragane ekipe, među kojom se svojim plesnim umijećem isticao »gusarski« par Vlado i Rafica iz Rijeke. Da su »morski razbojnici« najbolji plesači u zadnje vrijeme, potvrdio je i duo Jasna i Zlatko, koji se ne odvaja od papige Are, ali ni ona od njega.
Ništa lošije nije bilo u zemlji Špažićara – Kostreni. Naprotiv, kladimo se da bi i Sveta Lucija vrlo rado zaplesala i zapjevala s ostatkom veselog karnevalskog svijeta koje ona sve ove godine brižljivo motri s nebeskih prostranstava.
Ni Sveta Barbara ne bi odoljela, garant! S njima se više nego dobro kuže članovi Frame s Trsata, koje u viđenoj »pankerskoj« verziji ne bi ni majke prepoznale, a kamoli fra Serafin. Srđan, Suzana, dva Filipa, Ana, Dražen, Žarko, Arijana, Katarina, Sabrina i Domagoj svaku su glazbenu poslasticu grupe »Accept« rado prihvatili te upriličili koloplet bez početka i kraja.
Kosoričina bojna
– Svaku subotu završimo negdje drugdje na maškarama, ali u Kostrenu najradije dođemo, jer ovdje je najbolje, zaključit će »punk« framaši, čije su prve susjede za stolom i na plesnom podiju bile domaće »snaše« Andrea, Ivana, Iva i dvije Maje, s ponosom istaknuvši kako su nošnju naslijedile od svojih baka.
Društvo mlađahnih snaša ostalo je bez tamburaša, ali ne i golobradih udvarača, od »pionira« i »milicajaca«, do »gusara« i »razvratnih neandertalaca«, koji su već polako počeli skupljati miraz, a kojeg bi bilo puno više da nisu prečesto gasili žeđ na obližnjem šanku.
Sve su to s puno smijeha popratili veterani maskiranja u Primorju i okolici – grupa »Lako ćemo« iz Rijeke, za ovu prigodu dvadesetak »Kosorčinih vojnika«, kojima je dobro znano što znači sintagma mladost-ludost.
– Dok ne dobijemo iduću naredbu od naše šefice, zabavljamo se ovdje s ljubavnicama. Ma, lako ćemo, takav je život nas vojnika. Najdraže nam je kad čujemo – vooo-ljno!, reći će ova vesela družina s toliko karnevalskog iskustva koliko ga ni približno nema ostatak krabuljoljubaca u prepunoj Narodnoj čitaonici ove subote.
Preostali maškarani svijete, baš vi na zapadnom dijelu grada, spremite se za ludu zabavu jer i k vama stižemo, very very soon!
