Patentirane nove laboratorijsko-analitičke tehnologije koje pojeftinjuju i nezamislivo ubrzavaju širok spektar zdravstvenih pokazatelja
Kap krvi ili urina i strelovitaanaliza krvne slike, hormona, razine minerala i ostalih vrlo brojnih biomarkera koji se tiču zdravlja i dijagnostike, ubrzana do neuobičajeno kratkih vremenskih odsječaka, nije pitanje budućnosti.Tehnologija postoji već sada, a na tržištu ubire 60 milijardi dolara jer je revolucionirala laboratorijsko-biokemijsku industriju. Uobičajeni testovi zahtijevaju za neke pretrage 3 do 4 bočice, tj. epruvete krvi, a sada to obavlja mikroigla iza koje nestaju problemi kao što su dječji plač, strah od uboda ili nemogućnost vađenja krvi zbog slabe kakvoće krvnih žila, osobito kod starijih osoba.
Idealne mikroigle su duge oko 400 mikrometara i u 8-milimetarskom bloku ima ih oko
100. Tripanopho-bia, ili strah od igala pogađa čak 10 posto svjetske populacije. No, igle su još
značajan dio cijepljena, testiranja, liječenja. Ne samo zbog onih koji ih se panično boje nego i zbog onih koji su dnevno izloženi ubodima igala, poput dijabetičara, onkoloških i drugh kroničnih bolesnika, razvoj mikroigala sve je zanimljiviji. One već služe za cjepiva i za liječenje dostavom više malih malih spremnika ka ciljanim organima i tkivima a neke od njih nose na sebi senzore za dosad nedostupne dijagnostičke podatke.
Za razliku od prvih mikroigala koje su koristile silicij, sve se više istražuju materijali za mikroigle prirodnog porijekla poput hitina (tvar iz oklopa školjki i rakova), igle koje se otapaju nakon ubrizgavanja poput onih od karboksiceluloze i amilopektina, molekula glukoze iz biljaka čime se rješava i problem medicinskog otpada.
U Palo Altu u Kaliforniji sjedište je tvrtke koja je razvila takvu tehnologiju, a riječ je o mješavini dijagnostičko-terapijskih i informatičkih tehnologija.
Male bezbolne igle
Igla je tanka kao vlat, a spremnik u koji se vadi krv zove se „nanotainer“ kao što se današnje u nas uobičajene vakumske epruvete za vađenje krvi nazivaju vacutaineri.To dovoljno govori kako je mala kaplja krvi potrebna da bi se obavila testiranja. Sustav predstavlja golemu razliku u odnosu na dosadašnji, i tehnologija se razvijala proteklih 11 godina. Cijene tako izvedenih pretraga iznose od prosječnih 1, 3, 5 i 7, do 12 i 35 dolara.
Za najveći dio testova potrebno je najčešće svega nekoliko sati, čak i za one koje su do rezultata zahtijevale nekoliko dana, a preciznost analize krvi i urina je visoka. Maksimalno uzeta količina krvi je nekoliko kapi, točnije tisuću puta manje od dosad standardne količine uzoraka. Dijagnostika o kojoj je riječ nije namijenjena samo brzoj, preciznoj i jeftinoj informaciji o zdravstvenom stanju, nego kvalitetnom a financijski pristupačnom redovitom kontroliranju jer se tako mogu uočiti već i početna odstupanja od očekivanih zdravstvenih pokazatelja. Stručnjaci očekuju da će novi testovi moći pratiti širok spektar zdravstvenih stanja i na vrijeme alarmirati odstupanja.
Prosječno, određivanje tumorskih markera je oko 14 dolara, CRP-a (C reaktivni protein, fini pokazatelj upale) 9 dolara, test na ecstasy ili antitijela na citomegalovirus 10 dolara, 1-3 dolara test razine krvnih stanica poput leukocita, eritrocita, trombocita itd. Sedimentacija je nepuna 2 dolara, PSA 12 dolara kao i hormoni, primjerice test hormona rasta košta 10 – 12 dolara.
Brza dijagnostika kao građanski servis
Tvrtka upravo radi na tome da otvori velika regionalna čvorišta, više od 8.000 u SAD-u, gdje bi se obrađivali uzorci krvi koje bi potom liječnici mogli koristiti za brzu dijagnostiku. Zašto je tvrtka od nekoliko stotina milijuna na tržištu dobila vrijednost od čak 9 milijardi dolara, objašnjava biokemijski, to jest laboratorijski dijagnostički protokol koji je za pacijenticu s dijabetesom na inovativan način imao cijenu od 35 dolara, dok su osiguravatelji za iste pretrage u dosad rutinskoj proceduri plaćali čak 870 dolara. Puno desetljeće trajao je razvoj kemijskih i drugih analitičkih mogućnosti za testiranje krvi u brzom roku, i to od male kapi krvi, što je zahtijevalo i posebne analitičke sustave. Razvoj namjenskog softvera, hardvera i biokemije, smanjili su sudjelovanje ljudskog rada ne zato što to pojeftinjuje proces, nego stoga što automatizacija procesa smanjuje mogućnost pogreške. I u razvijenim zemljama, pa tako i u SAD-u, još je uvijek prečest slučaj da se ozbiljne bolesti, kao i tumori otkrivaju slučajno. Redovite kontrole bi pomogle, uvjereni su stručnjaci što razvijaju nove biotehnologije.
Laboratorij je zamišljen kao servis svima koji žele imati kontrolu nad vlastitim zdravljem, i dio je mreže centara koji će uz laboratorijske nuditi i druge slične sadržaje. Utemeljiteljica laboratorija je mlada elektrokemijska inženjerka diplomirala na Stanfordu, Elizabet Holmes, koja zagovara pravo na uvid u informacije o zdravlju, i pravo na dostupnost za njihovo kontroliranje kao jedno od temeljnih građanskih prava. Njezini su laboratoriji ustanove u kojima ljudi mogu po jeftinim, pristupačnim cijenama dobiti informacije i interpretaciju liječnika o razini, primjerice crvenih krvnih stanica, kolesterola, vitamina D, estrogena, hormona štitnjače, sve do markera zaraznih i nasljednih bolesti ili tumorskih markera. Kako su pritom postigli višestruko ubrzanje rezultata pri testiranju krvi, inovativnu je tehnologiju tvrtka patentirala predviđajući da će te informacije o zdravlju postati važan dio brige o zdravlju. Osobe s kroničnim bolestima često su izložene brojnim bolnim testiranjima krvi i skupim procedurama, a druge pak trebaju hitnu, brzu informaciju iz takvog testiranja jer je fokus na ranom detektiranju poremećaja.
