Foto: Pixabay
Omogućuje da damo značenje onome što je naizgled samo slučajno
povezane vijesti
Upravo ste se zaljubili u glumca i – gle kakva slučajnost! – baš večeras TV vrti neki njegov stari film, a možda ga nađete i kao testimonijal u reklami za automobile.
Ili ste upravo odlučili kupiti novi crveni auto i odjednom shvatite da većina vaših susjeda već posjeduje auto u ovoj boji.
Slučajnosti? Znakovi sudbine? Ništa od ovoga: naš je mozak jednostavno žrtva stvarne kognitivne pristranosti poznatije kao frekvencijska iluzija ili Baader-Meinhof efekt.
Što je Baader-Meinhof efekt?
Započnimo tako što ćemo reći da ime ovog psihološkog fenomena (koji se naziva i iluzija frekvencije ) ne dolazi od znanstvenika koji su ga otkrili, već od terorističke skupine koja je djelovala u Zapadnoj Njemačkoj između 1970-ih i 1990-ih.
Bilo je to 1994. godine kada je Amerikanac po imenu Terry Mullen u pismu novinama iz Minnesote rekao da je za ovu terorističku skupinu prvi put čuo od prijatelja i da je o bandi čitao u novinama tek nekoliko dana kasnije, a zatim je počeo čuti o njima neprekidno i iz mnogih izvora.
Ukratko, otkrio je postojanje bande Baader-Meinhof zahvaljujući prijatelju i od tog trenutka o njoj je počeo čuti posvuda.
To nisu bile slučajnosti, već samo nova svijest.
Osvještavanje informacija prirodno nas navodi da ih tražimo – ili, još bolje, da ih primjećujemo – u svakodnevnom životu: one su oduvijek bile tu, no mi smo bili ti koji ih nismo primjećivali.
Ukratko, prirodno je da ćemo, ako smo nedavno otkrili nekog pjevača, biti prijemčiviji i spremniji ga poslušati svaki put kad radio (u teretani, u autu, u supermarketu) pusti neku njegovu pjesmu – dok bi se prije izgubio u anonimnoj pozadini na koju ne obraćamo previše pozornosti.
A vi, jeste li ikada iskusili učinak ove psihološke iluzije?
