U jednom od prestižnih kataloga ovog kasnog ljeta vrtlarima na kućnu adresu stiže i ponuda za Klematis apple blossom, zimzeleni klematis s listom rododendrona i mirisnim bijelim do blago roza cvjetovima. Biljka je lijepa, ali i prilično skupa, više od 200 kn treba platiti za malu sadnicu, no oni koji je imaju govore kako se isplati.

Clematis je trajnica koja pripada obitelji maslačka. Postoji mnogo sorti klematisa. Ove biljke vole sunčevu svjetlost, tako da ne cvjetaju dobro u zasjenjenim područjima, no u južnim krajevima preporučljivo je saditi clematis u djelomičnoj sjeni.

Preporučljivo je posaditi klematis na mjesta zaštićena od propuha i vjetrova jer oni bi mogli slomiti krhke duge stabljike ovih biljaka. Biljka preferira dobro drenirano tlo bogato humusom i mineralima, blago kiselo ili blago alkalno. Na istom mjestu klematis može rasti gotovo dvadeset godina.

Za sadnju klematisa treba iskopati 60-70 cm duboku i široku jamu, te u nju dodati oko 5 kg humusa, pola kante pijeska i treseta, 200 grama koštanog brašna, 25 grama superfosfata, kalijev sulfat i amonijev nitrat. Klematis ne voli previše hranjivih sastojaka, te gnojiva treba dodavati u malim količinama. Ako je tlo kiselo, dodajte mu 200 g drvenog pepela, vapna ili dolomitnog brašna. Na dnu rupe za sadnju mora se postaviti drenaža (drobljeni kamen, perlit).

Preporučljivo je saditi mlade jednogodišnje ili dvogodišnje biljke, čije korijenje ćemo najprije uroniti u otopinu Heteroauxina na nekoliko sati. Sadi se od travnja do svibnja ili od rujna do studenog.

Klematis se može razmnožiti sjemenkama, no biljke s velikim cvjetnim sjemenkama ne množe se.

Uz pravilnu njegu, clematis raste u odabranom smjeru i obilno cvjeta. Čak i u vrijeme sadnje, trebate ga obrezati. Jedan ili dva glavna izdanka ostavljena su na stabljici, a dolaze s dna. Kada biljka počne rasti, neke grane se obrezuju, no obrezivanje nije potrebno. Biljka naraste 5m u visinu i 3m u širinu. Podnosi temperature do -10°C.

Klematis često pati od uvenuća. Grm se osuši, listovi gube elastičnost, požute i izmiču. Uzročnici bolesti su gljivice koje žive u tlu. U proljeće, kod prvih znakova bolesti, pod korijenom se ulijeva otopina Fundazola ili Azocena. Isti preparati pogodni su za borbu protiv sive plijesni, pepelnice. Protiv hrđe lišće se prska Bordeaux tekućinom ili bakrenim oksikloridom. Otopina bakrenog sulfata pomaže kod askohitisa. Za suzbijanje štetočina koriste se insekticidi i nematicid.