Ilustracija / Image by preserved-eggs from Pixabay
Usamljenost povećava rizik od nastanka moždanog udara, srčanog udara, razvoja dijabetesa, depresije, anksioznosti i u konačnici od samoubojstva, priopćio je WHO
povezane vijesti
- WHO: Nezarazne bolesti i dalje vodeći uzrok smrti, u Europi svake godine umire 1,8 milijuna ljudi
- Plenković o potpisu na Sporazum o pandemiji: “Naša je odgovornost čuvati WHO kao vodeći autoritet globalnog zdravstva”
- Američki ministar zdravlja pozvao zemlje svijeta na izlazak iz WHO-a, praktički pozvao je na rušenje svjetske organizacije…
Svaka šesta osoba u svijetu pati od usamljenosti, koja, uz socijalnu izolaciju, može dovesti do razvoja brojnih fizičkih bolesti, što u konačnici rezultira s 871.000 smrtnih slučajeva godišnje širom svijeta, podaci su povjerenstva Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Usamljenost povećava rizik od nastanka moždanog udara, srčanog udara, razvoja dijabetesa, depresije, anksioznosti i u konačnici od samoubojstva, priopćio je WHO.
Uočena je 22 posto veća vjerojatnost da će usamljeni tinejdžeri postići niže ocjene od svojih vršnjaka koji nisu usamljeni, a istodobno se usamljene odrasle osobe suočavaju s većim problemima kada je posrijedi pronalazak ili zadržavanje posla.
Utjecaj nije samo individualan već i društveni, s obzirom na milijarde troškova koji se izdvajaju za funkcioniranje zdravstvenih sustava, a povezan je i s gubitkom radnih mjesta.
Supredsjedatelj komisije WHO-a, Vivek Murthy, usamljenost definira kao “bolan, subjektivan osjećaj koji mnogi od nas proživljavaju kada odnosi koje trebamo ne odgovaraju odnosima koje imamo. A društvena izolacija, nasuprot tome, objektivno je stanje manjeg broja kontakata, odnosa ili interakcija.”
U izvješću se procjenjuje da su u današnjem svijetu svaka treća starija osoba i svaki četvrti adolescent društveno izolirani.
Uzroci su razne bolesti, loše formalno obrazovanje, niski prihodi, nedostatak prilika za društvenu interakciju, život u samoći i korištenje digitalnih tehnologija.
Murthy ističe kako su ljudi već tisućljećima navikli na komuniciraju, ne samo riječima, već i izrazom lica, govorom tijela, tonom glasa ili samo tišinom, a takvi se oblici komunikacije gube kad se ljudi oslanjaju isključivo na mobitele i društvene mreže.
