Vesna Zadro iz Zagreba po struci je stručna specijalistica ekonomije i upravna pravnica, a od 2020. je unaprijedila svoje vještina pri POU kao oblikovateljica suvremenog nakita od metala.

I srećom da je jer se iza njezinih vještina krije nakit od mjedi i srebra koji savršeno pristaje svakoj ženi i svakoj prigodi. Vesna će za sebe reći da je strastvena i uporna osoba koja vjeruje u svoje snove jer maštu smatra nevidljivim putem do skrivenih talenata.

Majka je dvoje djece s kojima provodi većinu slobodnog vremena, a za hobi je odabrala slikanje akrilnim bojama od kojih još nike odustala, iako kroz smijeh kaže da nije neki majstor na tom području.

Zato je majstorica za nakit pa smo kroz razgovor s njom doznali kako je započela s brendom Frajerica Handcrafted Jewelry te što ju motivira i pokreće, ali i – tko su zapravo “frajerice”?

Prijenos emocije

Kako je započela Frajerica i odluka da se posvetite ručnoj izradi nakita?

-Mogla bih reći da je početna motivacija 2015. za pokretanje Frajerice bila potraga za novim izazovima i znatiželja, odnosno pokušaj shvaćanja kakav je to osjećaj imati svoj mali biznis i raditi nešto kreativno jer sam kreativnost do tada doživljavala kao hobi.

Iz čiste znatiželje, znanje u struci i strast prema stvaranju udružila sam u mali testni projekt, a poanta ručne izrade nakita je jedina dolazila u obzir jer ne znam na koji drugi način bi mogla prenijeti emociju na predmet ili komad nakita. osim da ga izradim sama.

Samim time, i osoba koja ga nosi ili poklanja tu misao, namjeru, emociju predaje dalje. 

Vaša najnovija kolekcija nazvana je The Move, što vam predstavlja taj “potez” u kontekstu dizajna i stvaralaštva?

-Cijela kolekcija krenula je simbolično s jednim potezom, trenutkom koji me doveo do pokreta i kretanja. Pokret za mene simbolizira mali, ali presudan trenutak u stvaranju: prvi dodir turpije, rez lukom, kada ideja poprima svoj oblik.

Nakon toga sve počinje samo teći, gotovo spontano, kao da te materijal sam vodi.

Vjerujem da se svi ponekad trebamo opustiti i jednostavno krenuti, povući potez, dopustiti da nas vodi do sljedećeg. Čovjek živi u punini dok se kreće, istražuje i ima hrabrosti povlačiti nove poteze.

Baš kao i sam nakit iz kolekcije, tek kada se nosi i živi u pokretu s osobom čiji jest, dolazi do svog punog izražaja.

Inspiraciju za kolekciju pronašli ste u stilu pisanja zuihitsu, kako je taj koncept utjecao na vaš kreativni proces?

-Priznajem vrlo zanimljivo iskustvo. Priuštila sam si za slavljeničku kolekciju jedan pokus da vidim što se sve tu skupilo u zadnjih deset godina te mogu li doći do kolekcije bez plana, cilja i skice.

Samo sam sjela za stol i krenula raditi s onim što je bilo tu. Pristup mi je dao širu slobodu u dizajnu, dopustila sam si da se komad razvija potpuno organski u neočekivanom smjeru istraživanja vlastitih granica.

Zuihitsu me podsjetio da je ponekad dovoljan samo iskren trenutak sadašnjosti, bez kontrole i očekivanja, da bi nastalo nešto novo i posebno.

Osobnost

Ručna izrada i rad „from scratch“ ključni su u radu Frajerice, zašto vam je taj pristup važan i što time želite poručiti kupcima?

– Odlučila sam se ići putem ručne izrade nakita „from the scratch“ na što se manji broj dizajnera odlučuje jer jednostavno nije nužno ni potrebno.

No ipak, postoji niša ljudi koji cijene i vole kada netko za njih izradi nešto i spremni su to podržati. Poseban je osjećaj kada znamo da je netko samo za nas izradio komad ako želimo priuštiti sebi ili nama dragoj osobi kao poklon nešto posebno.

Nije mi bila namjera se tako pozicionirati, jednostavno sam počela raditi kako znam i osjećam da je najbolje za mene te se ovaj način pokazao kao nešto što su cure dobro prihvatile.

Često koristite materijale poput srebra i mjedi, na što pazite pri njihovom odabiru i kakvu poruku želite prenijeti kroz njih?

– U svijet obrade kovina sam krenula s mjedi i srebrom te su me na prvu dobili. Pri izradi poklanjam pažnju odabranom materijalu jer je poseban po sastavu i boji.

Ne osjećam potrebu intervenirati u njihovu prirodu, npr. poput pozlate, lijepi su takvi kakvi jesu, a i kada se ukaže potreba za njihovim čišćenjem puno im je lakše vratiti njihov prvotni sjaj. 

Svaki od njih ima svoju čar te razlog zašto klijentice baš njih biraju. Ta kovina i jest glavna tema samo je preoblikovana u uporabni predmet dok joj osoba koja nosi nakit ne pokloni osobnost.

Statement komadi

Komadi iz kolekcije mogu se međusobno kombinirati, ali i funkcionirati samostalno, koliko vam je važno da nakit bude nosiv u svakodnevici, a ne samo za posebne prigode?

-Važno mi je da većina komada bude nosiva u svakodnevno, a ne samo u posebnim prigodama. Namjera je da se prirodno uklope u nečiji dan i nose bez razmišljanja, ali istovremeno s dovoljno karaktera da istaknu osobnost Frajerice.

Osmišljeni su tako da funkcioniraju i samostalno, kao mali statement, ali i u kombinacijama, gdje se njihova tekstura i forma mogu nadopunjavati. Ideja je da nakit živi s osobom i ne čuva se za kasnije, nego postaje dio njenog ritma, pokreta i svakodnevice.

Kako balansirate između komercijalnih zahtjeva brenda i želje da zadržite potpuno autentičnu, ručnu izradu?

-Ono što bih izdvojila je da će uvijek biti mjesta za izvorni craft, ali se svakako trebamo prilagoditi trendovima poslovanja ili marketinga jer ipak od tog posla živimo.

Odrediti ono što nas čini autentičnima i zbog čega je naš brend poseban, ali ipak ići u korak s trendovima u onoj mjeri koliko nam je to ugodno, neophodno i toliko da ne postanemo trend.

“Povuci potez pa ćeš vidjeti…”

Jeste li tijekom godina primijetili promjene u profilu osoba koje nose Frajericu? Kako danas izgleda vaš tipičan kupac?

-Kroz godine se profil osoba se mijenjao kako sam i ja mijenjala stil, dizajn i tehnike izrade nakita, ali usudila bih se reći da je jedna stvar ostala ista, a to da su kupci većinom bile i ostale osobe koje cijene ručni rad i komade s pričom. Danas moja „tipična klijentica“ nije određena godinama ili stilom, nego osjećajem.

Povezanost s komadom koji nose ili daruju im je važna, često ih zanima sam proces izrade i vole znati koja je priča iza njega. To su žene koje vole, grle, druže se, daruju, daju komplimete, pate na detalje i male znakove pažnje, slave život u svakidašnjoj borbi da odigraju dan najbolje što mogu s kartama koje imaju i posebne su u svakom pogledu, a opet vole jednostavnost.

Ukratko, to su Frajerice.

Kako vidite budućnost Frajerice, postoje li planovi za nove koncepte, materijale ili smjerove u dizajnu?

-Voljela bih ostati na ovom putu stvaranja i nadograditi vještine drugim tehnikama obrade metala jer ih ima bezbroj.

Svakako bih razvijala i posao u smjeru proširenja tima, kako bih se mogla više posvetiti dizajnu i vođenju poslovanja jer sama proizvodnja uzima dosta vremena.

Zanimljivo bi bilo vidjeti i kako bi strano tržište reagiralo na ono što radim. Neostvarena želja mi je pohađanje škole za oblikovanje kovina u Italiji na nekoliko mjeseci, što se sada trenutno čini nemogućim, ali nikada ne znaš… kako sam rekla – povuci potez pa ćeš vidjeti gdje ćete odvesti…