Psihologija objašnjava fobiju kao snažan i obično iracionalan, odnosno nelogičan strah od određenih objekata, bića ili situacija. Fobije se većinski, osim ako nisu nusprodukt nekog psihijatrijskog poremećaja, stječu onim što se u psihologiji naziva klasično uvjetovanje. Uzmimo za primjer jednu od najčešćih fobija, klaustrofobiju.

Zamislite da ste zaglavili u malom, prenatrpanom dizalu. Odjednom osjećate da vam srce preskače, ruke vam se znoje, a panika vas pomalo, ali sigurno obuzima. Taj trenutak tijelo će upamtiti, dok će ga mozak povezati uz sam prostor dizala.

Kasnije, kada se ponovno nađete u dizalu, čak i ako je prazno, isti osjećaj straha će se pojaviti jer tijelo reagira prije nego što svijest uopće shvati što se događa. To je klasično uvjetovanje na djelu: jedno neugodno iskustvo stvara automatsku reakciju koja se ponavlja svaki put kad se susretnete sa sličnim podražajem.

Time rečenim, mnoge fobije zapravo i nisu neke tajanstvene bolesti, već odražavaju način na koji naš mozak uči iz iskustva i pazi na našu sigurnost, povezujući situacije i emocije, često bez naše svjesne kontrole.

Postoje one nešto učestalije fobije, poput gore spomenute klaustrofobije ili arahnofobije, što je iracionalni strah od paukova, no postoje i one potpuno neobične, ali i dalje veoma stvarne!

Ideofobija je fobija od ideje, Foto: iStock

NEKOME UŽITAK, NEKOME PANIKA

Dok neke osobe uživaju u modnim krpicama, probavanju istih u trgovinama i malom veselju kakvo predstavlja svakodnevno planiranje odjevne kombinacije, nekima to predstavlja noćnu moru. Takve osobe, kod kojih postoji snažan strah od određenih odjevnih predmeta, često pate od vestifobije.

Ona se često manifestira kao strah od uske odjeće, koja može uzrokovati osjećaj sputanosti, a u nekim slučajevima postoji generalni strah od odjeće. Primjerice, postoje slučajevi kada se vesifobija razvija iz alergije na određenu tkaninu ili se pak odjevni premeti povezuju s nekom traumom, kao što je primjer određenih slučajeva vojnika koji su razvili strah od vojne odore.

Još jedan iracionalan strah naziva se trihofobija, a u to spada bojazan kako od vlastite, tako i od tuđe kose, pa čak i životinjske dlake. Recimo, ako doma imate mačke, pse i ostale dlakavce koji se linjaju, kuglicu dlaka vrlo vjerojatno viđate na podu na dnevnoj bazi i ne mislite previše o tome (osim u kontekstu usisavanja), dok bi osobi koja pati od ove fobije to predstavljalo izuzetan strah. Ova fobija može nastati iz traumatičnog iskustva povezanog s kosom, poput loše frizure ili značajnog gubitka kose.

U revijalnom tonu dlaka, valja spomenuti i geniofobiju, strah od brada. Ona obično potječe od uznemirujućeg incidenta s osobom koja ima bradu ili od same činjenice da brada skriva nečije lice što izaziva nelagodu. Obično će osobe koje pate od ove fobije izbjegavati bradate osobe u širokom luku, no anksioznost se može pojaviti čak i kada gledaju fotografiju osobe s bradom.

Na tvrdnju da svi ljudi ne žele imati više novca niti biti bogati, vrlo vjerojatno biste zakolutali očima, no to je istina, a u svijetu psihologije to se naziva krometofobija, što je strah od novca ili bogatstva, odnosno od bogatih ljudi ili pak vlastitog bogatstva. Noseći ovu fobiju na plećima teško je i po pitanju karijere, jer to znači odbijanje napretka na poslu i samim time, veće plaće.

Kad smo kod teme rada i posla, fobiju od tih stvari predstavlja ergofobija. Radi se o pojavi ekstremne tjeskobe povezane s radnim mjestom ili okruženjem. Neki mogu imati strah od fizičkog rada ili samog čina rada, dok se kod nekih to manifestira kao sam strah od pronalaska posla.

Ona često može proizaći iz takozvanog burnouta (naziv za prekomjeran rad i poslovno opterećenje), pa se kao posljedica tog ekstremnog stresa i iscrpljenosti javlja osjećaj averzije i straha prema radu. Također, ergofobija može biti povezana i s negativnim iskustvima poput zlostavljanja na radnom mjestu.

Unutar ove niše može se smjestiti i decidofobija, strah od donošenja odluka. Pod stegom ove fobije, ljudi imaju tendenciju pretjerano se oslanjati na druge kako bi im pomogli u donošenju odluka, ili čak tražiti savjet i pomoć u tome iz izvora kao što je astrologija.

Batrahofobija je fobija od žaba, foto: iStock

POMALO BIZARNE, ALI STVARNE FOBIJE

U kategoriji fobija povezanih sa stvarima, titulu jedne od neobičnih nosi eisoptrofobija, strah od zrcala. U tom slučaju, osobi je nemoguća misija pogledati se u zrcalo, a taj se strah može proširiti i na bilo koju drugu reflektirajuću površinu. Ova se fobija često veže uz praznovjerja koja okružuju zrcala, poput onog koje kaže da razbijeno ogledalo donosi nesreću.

Ponekad korijen leži i u nadnaravnim vjerovanjima da će se u zrcalu pojaviti duh. Znanost čest razlog ove fobije pronalazi u niskom samopouzdanju i sramu od vlastitog fizičkog izgleda.

Još neobičnija fobija je globofobija, strah od balona, a može postojati u spektru od izbjegavanja blizine balona pa do nemogućnosti gledanja balona na ekranu, primjerice televiziji! Ovaj rijedak strah može biti posebno težak za malu djecu, budući da su baloni često prisutni na dječjim rođendanskim zabavama.

Često se razvija iz traumatičnog iskustva s balonima u djetinjstvu, poput pucanja balona i preplašenosti zbog buke, a nerijetko je vezana uz strah od klaunova (koulrofobija), budući da se to dvoje često pojavljuje u tandemu.

Osobe s omfalofobijom se pak stravično boje – pupka, kako svojeg tako i tuđih. Kod nekih je ta fobija u tolikoj eskalaciji da će staviti flaster preko pupka, da bi izbjegli sam pogled na njega. Plaže su mjesta koja će ove osobe izbjegavati naširoko.

Ornitofobija je strah od ptica, Foto: iStock

FOBIJA OD ŽUTE BOJE

Jest da je ljeto iza nas, ali načas se prisjetite koliko je lijepo bilo uživati u limunadi od svježe iscijeđenih limuna! Za nekoga je to gušt, a za nekog predstavlja raspad sistema, i to ne zbog limuna kao takvog, već zbog žute boje. Osobe s ovom rijetkom fobijom kojoj je ime ksantofobija obično se boje bilo kojeg predmeta koji je žut, poput cvijeća, spomenutog limuna, kabanica… Bilo što što je žute boje, predstavlja nelagodu, pa i žuta hrana.

Strah od brojeva naziva se numerofobija, a zanimljivo je da postoji vrlo malo poznatih fobija vezanih za specifične brojeve. Poznata je ona koja se tiče straha od broja trinaest, koji se naziva triskaidekafobija ili paraskevidekatriafobija, dok oktofobija opisuje ljude koji se boje broja osam, bilo da je napisan ili pak predmeta koji dolaze u skupinama od osam.

Ironično, strah od dugih riječi naziva se hipopotomonstroseskvipedaliofobija, a vjeruje se da se razvija iz osjećaja srama zbog pogrešnog izgovaranja dugih riječi, što se može dogoditi tijekom školskih dana i čitanja pred razredom, a često se može javiti i kod osoba sa disleksijom.

Veliko finale zauzima fobofobija, što je strah od samih fobija. Noseći se s ovom fobijom, osoba ulazi u začaran krug tjeskobe zbog straha od samog straha.