Osnaživanje

Sretna djeca: Znate li da se dječji mozak može praktički istrenirati za sreću?

Dijana Ljubanović

FOTO/Unsplash

FOTO/Unsplash

Važne lekcije naučit će djecu kako da se nose s izazovima koji ih neće poljuljati.

Počevši od rane dobi, možete učiniti ovih nekoliko jednostavnih stvari kako biste odgojili djecu s jakim vještinama emocionalne inteligencije i ukorijenjenim temeljnim vrijednostima. Zauzvrat, njihov će mozak biti doslovno istreniran za sreću.


Naučite ih prepoznati svoje emocije


Sve veći dokazi sugeriraju da je teško identificirati i označiti različite emocije koje doživljavamo u bilo kojem trenutku.


Zapravo, u jednoj anketi 60 posto intervjuiranih učenika reklo je da se ne osjećaju emocionalno spremnima nositi se s negativnim osjećajima kao što su tjeskoba i razočaranje.


Možda ćete čuti kako dijete govori da ga ‘boli trbuh’ kada je tjeskobno. Ili ako pitate kakav im je bio dan, mogu odgovoriti s “dobro”. Potaknite ih da stvarno izraze kako se osjećaju.


Obično pitajte stvari poput:


  • Kako ste se zbog toga osjećali?
  • Kada se to dogodilo, jeste li se osjećali uzbuđeno ili uzrujano?
  • Mislite li da vas boli trbuh jer ste nervozni zbog nečega?

Možete im modelirati ovo ponašanje tako što ćete uobičajeno govoriti o svojim osjećajima.


Naučiti ih da pričaju o svojim emocijama pomoći će im u povezivanju mozga da razumiju vlastita proživljavanja i priznaju svoje osjećaje.


Vježbajte i potaknite zahvalnost za povećanje sreće


Učenje vaše djece da budu zahvalni važan je čimbenik za njihovu buduću sreću. Zapravo, mnoge studije povezuju zahvalnost s poboljšanim fizičkim zdravljem, boljim spavanjem, poboljšanim samopouzdanjem i općenito sretnijim odraslim osobama.


Zapravo, neuroznanstvenici su zapravo pokazali da se mozak mijenja kada se prakticira zahvalnost. Svoju djecu možete naučiti zahvalnosti poticanjem ponašanja i čestim postavljanjem pitanja o kojima će razmišljati, kao što su:


Ispričajte o nekom trenutku kada je netko bio dobar prema vama.


  • Što vam je najdraže u životu?
  • Čemu se veselite?
  • Ispričaj mi o trenutku kada ti je netko dao nešto što si volio.
  • Opiši vrijeme kada ste bili uznemireni, a netko vam je učinio da se osjećate bolje.

Razgovarajte kroz pozitivne akcije


Koristite male neuspjehe, gubitke ili razočaranja kao prilike za podučavanje. Bilo u školi, sportskom događaju ili čak društvenoj igri, podržite ih kroz gubitak i pomozite im da shvate da je to dio života.


Naučite svoju djecu da gube elegantno, čestitajte protivnicima (ako vrijedi) i vrijedno radite. Kad stvari ne idu kako je planirano, razgovarajte o tome što mogu učiniti u budućnosti kako bi se pripremili drugačije ili vježbajte više.


Dajte im prostora da naprave greške i da ih riješe


Oduprite se primamljivoj želji da uletite i spriječite svoje dijete da pogriješi. Dopustite im da uče iz ishoda. Kada lebdimo nad djecom i odvodimo ih od svake male prijetnje, ne pripremamo ih za svijet koji je pred njima. Neka padnu i ostružu koljeno. Dopustite im da se posvađaju sa svojim prijateljem ili bratom ili sestrom. Dajte svojoj djeci priliku da nauče kako riješiti probleme.


Konačno, ako vam se obrate za pomoć, nemojte samo umjesto njih riješiti njihov problem. Razgovarajte o tri moguća rješenja za njihov problem i o onome što misle da bi bilo najbolje.


Učite ih odgovornosti


Pripremite svoje dijete za buduće obaveze tako što ćete ga upoznati s kućnim poslovima. Istraživanja sugeriraju da djeca koja obavljaju kućne poslove imaju više samopoštovanje, odgovornija su i bolje opremljena za suočavanje s frustracijama. Osim toga, ove vještine mogu dovesti do većeg uspjeha u školi, na poslu, pa čak i u odnosima.


Također, naučite svoju djecu da preuzmu odgovornost za svoja djela. Ako vaše dijete napravi loš izbor, možete razgovarati s njim o tome kako to popraviti.


Zapamtite, naučite ih da nikada ne igraju na ‘kartu žrtve’. Nemojte davati komentare koji prebacuju krivnju kao što su: “Siguran sam da ste varali jer vaš učitelj nije dobro odradio svoj posao predajući lekciju” ili “Vjerojatno niste ušli u košarkaški tim jer trener nije obraćao pažnju .”