Danas je više nego ikada izazovno pronaći balans između užurbane svakodnevice i odmora, kako tijela, tako i duha. Pritom, pronaći vremena za intimu u doba sveopćeg prisustva burnouta još je teže, a ono najteže je – biti blagi prema samima sebi.

Dan zaljubljenih na sve to stavlja poseban pritisak, jer je to dan kada su društvena i privatna očekivanja još veća, a samim time, kada nisu ispunjena, taj “poraz” čini se još većim.

– Kod parova koji već imaju problem s intimnošću Valentinovo može djelovati kao reflektor – naglasi ono što nedostaje. Tada se javlja krivnja ili pritisak da ‘moraju nešto dokazati’, a to je najgori teren za spontanost i bliskost. Valentinovo može biti i okidač za tugu kod samaca ili osjećaj neuspjeha kod parova čiji odnos trenutno nije ‘kao s reklame’.

Drugim riječima, Valentinovo je daleko od “testa ljubavi”, ističe Nina Bašić-Marković, psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja koja se u svom radu ponajviše bavi temama intimnosti, partnerskih odnosa i seksualnog zdravlja, kao i psihofizičkim čimbenicima koji utječu na seksualnost.

– Valentinovo je podsjetnik da je bliskost izbor koji donosimo svaki dan, a intimnost se gradi svakim malim korakom prisutnosti, nježnosti i razumijevanja.

Bašić-Marković je također specijalistica obiteljske medicine te docentica na Medicinskom fakultetu u Rijeci i Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci, a iza sebe ima i završenu edukaciju za kliničku aromaterapiju. Privatno, opisati će se kao osoba koja cijeni autentičnost, emocionalnu povezanost i zdrave granice, uz vjeru da je ulaganje u bliskost jedna od najvrjednijih investicija u životu.

U razgovoru s Bašić-Marković, dotaknuli smo se brojnih tema vezanih uz ljubav i intimu – i jesu li oni danas tek entiteti u sjeni stresne svakodnevice?

Još jedna obaveza?

Iz perspektive seksualne terapeutkinje, što je zapravo intimnost?

– Intimnost se često poistovjećuje sa seksualnim odnosom, ali ona je puno širi pojam. Intimnost je osjećaj sigurnosti i povezanosti s drugom osobom. Ona uključuje bliskost, povjerenje, nježnost i emocionalnu dostupnost. Istovremeno, intimnost traži i hrabrost – jer drugoj osobi dopuštamo da zaviri u našu ranjivost, da vidi ono što često skrivamo, i da budemo potpuno viđeni i prihvaćeni baš takvi kakvi jesmo. U svijetu koji stalno nešto zahtijeva, intimnost može postati naša sigurna luka.

Koliko odnosi danas pate zbog stresa i burnouta?

– Danas odnosi itekako pate zbog stresa i burnouta. Ubrzan način života i kronični umor često se ‘preliju’ u partnerski odnos. Ljudi dolaze kući iscrpljeni, mentalno preopterećeni i emocionalno prazni, i tada je teško održati bliskost. Sindrom izgaranja može izravno utjecati na intiman život jer smanjuje energiju, libido te kapacitet za dodir i prisutnost. Stres utječe i na hormonalni status te proizvodnju neurotransmitera. Primjerice, smanjuje se testosteron i dopamin, koji su ključni za seksualnu želju. Umjesto prostora za povezivanje, seks tada postaje još jedna obveza.

Koji su najčešći znakovi emocionalnog ili intimnog burnouta?

– Najčešći znakovi su emocionalno udaljavanje, manjak strpljenja, smanjena tolerancija na partnerove potrebe, izbjegavanje razgovora i fizičkog kontakta, te sve češći osjećaj iritacije ili ravnodušnosti. Često se pojavi i osjećaj da partneri više funkcioniraju kao tim za logistiku nego kao ljubavni par, a intimnost tada postaje stavka na popisu zadataka koju treba ‘odraditi’.

Je li iscrpljenost jedan od glavnih “ubojica” seksualne želje?

– Da, iscrpljenost je danas jedan od najčešćih razloga smanjenog libida. Seksualna želja nije samo biološki nagon – ona ovisi o osjećaju sigurnosti, odmora i mentalnog prostora. Ako je osoba stalno u stanju stresa, tijelo prelazi u ‘status preživljavanja’, a seksualnost tada prirodno pada u drugi plan. Evolucijski gledano, iscrpljen mozak ne razmišlja o reprodukciji nego o načinu opstanka i odmoru. Mentalna ‘buka’ svakodnevice onemogućuje nam da se povežemo s tijelom, a ako nismo u svom tijelu, ne možemo osjetiti ni užitak.

Koliko burnout ima veze s pretjeranim davanjem?

– Jako puno. Mnogi ljudi, posebno u obiteljima s djecom ili kod onih s zahtjevnim poslovima, naviknu stalno davati: partneru, djeci, poslu, roditeljima… a sebi ostave najmanje. Tada se javlja osjećaj unutarnje praznine, iscrpljenosti i frustracije. U takvom stanju teško je osjećati želju jer želja traži prostor, a ne stalnu potrošnju. Danas postoje ljudi koji su tzv. ‘sendvič generacija’ – u stalnoj brizi oko roditelja i svoje djece, a tu je teško naći vremena i za sebe. Žene su posebno sklone mentalnom opterećenju – nevidljivom radu i stalnoj brizi o svima. Ako prvo sami sebi ne postavimo granice i ne nahranimo vlastito biće, partneru ostaju samo mrvice naše energije. Intimnost zahtijeva dvoje cjelovitih ljudi, a ne dvije sjene.

Prisutnost kao stvarni problem

Dolaze li vam češće pojedinci ili parovi?

– Dolaze i jedni i drugi. Često prvo dođe pojedinac koji osjeća problem, a kasnije se uključi i partner. Kod seksualnih teškoća idealno je raditi s parom, ali nije uvijek moguće, pa individualni rad može biti vrlo učinkovit. Sve češće dolaze parovi jer shvaćaju da seksualni problem rijetko postoji izolirano, već je najčešće povezan s dinamikom odnosa, komunikacijom i emocionalnom povezanošću.

Postoji li stigma oko seksualne terapije?

– Da, stigma i dalje postoji, ali se postupno smanjuje. Ljudi se često srame govoriti o seksualnosti jer su odgojeni da je to tabu ili ‘preosobna tema’. Ipak, sve više ljudi razumije da je seksualno zdravlje dio općeg zdravlja, i da traženje pomoći nije znak slabosti, nego odgovornosti prema sebi i odnosu. Mnogi još uvijek misle da seks mora biti ‘prirodan i spontan’, a istina je da je seksualnost vještina i područje na kojem se radi, baš kao i na svakoj drugoj komponenti zdravog života.

Što parovi najčešće izbjegavaju reći jedno drugome?

– Najčešće izbjegavaju reći: ‘Nisam zadovoljan/na’, ‘Treba mi više nježnosti’, ‘Osjećam se usamljeno u vezi’, ‘Osjećam pritisak’ ili ‘Imam fantazije koje se bojim podijeliti’. Ljudi se boje povrijediti partnera ili izazvati konflikt, ali šutnja dugoročno napravi veću štetu. Najteže je izgovoriti: ‘Trebam te na drugačiji način’ ili ‘Ovo mi više ne odgovara’. Paradoksalno, upravo prešućivanje stvara zid koji ubija bliskost i strast.

Postoji li razlika u tome kako burnout doživljavaju žene i muškarci?

– Postoje određene razlike, iako one nisu pravilo. Žene često burnout doživljavaju kroz mentalno opterećenje – stalno planiranje, brigu i emocionalni rad, što direktno smanjuje libido. Muškarci češće burnout izražavaju povlačenjem, razdražljivošću ili bijegom u posao i ekrane, a ponekad i kroz osjećaj pritiska da ‘moraju biti funkcionalni’, što se odražava i na seksualnost. U oba slučaja zajednički je osjećaj udaljavanja i otuđenosti.

Je li problem doista u vremenu?

– Često nije problem samo u vremenu, nego u prisutnosti. Dvoje ljudi može imati sat vremena zajedno, ali ako su mentalno u poslu, mobitelu ili stresu, nema stvarne povezanosti. Vrijeme je često izgovor. Problem su prioriteti i namjera. Imamo vremena za sate scrollanja po mobitelu, ali ne i za 15 minuta stvarnog kontakta. Nedostatak vremena često je zapravo nedostatak emocionalnog prostora.

Koliko je važno njegovati odnos prema vlastitom tijelu i granicama?

– To je ključno. Ljubav i intimnost ne počinju u odnosu s drugom osobom, nego u odnosu prema sebi. Ako osoba stalno ignorira vlastite granice, umor i potrebe, tijelo će prije ili kasnije ‘ugasiti’ želju. Seksualnost ne može cvjetati u iscrpljenosti i samoponištavanju. Ako ne poznajemo i ne poštujemo svoje tijelo i granice, ne možemo ih ni komunicirati partneru. Seksualnost počinje s ‘ja’, da bi mogla postati ‘mi’.

Koji je mali, ali izvediv korak koji par može napraviti već danas?

– Jedan realan korak je uvesti deset minuta dnevno bez mobitela, bez djece i bez razgovora o obavezama – samo prisutnost. To može biti čaj, kratka šetnja, zagrljaj ili razgovor uz pitanje: ‘Kako si stvarno danas?’. Intimnost se vraća kroz male, ponavljajuće trenutke, a ne kroz savršene scenarije. Također, preporučujem ‘digitalni post’ barem 30 minuta prije spavanja. Umjesto ekrana, sjednite jedno uz drugo i podijelite jednu stvar koja vas je danas nasmijala ili rastužila, bez rješavanja problema, samo uz slušanje.