Posebno emotivne likovne radove moguće je vidjeti na ovogodišnjem Adventu u Ulici Matije Gupca.

Riječ je o izložbi »O ženi« riječke umjetnice Jadranke Lacković, koja svoju kreativnost izražava u različitim likovnim medijima.

»O ženi« je izložba u kojoj Jadranka Lacković (ojoMAGico) predstavlja niz ilustracija koje prikazuju žene, a moguće ih je pogledati u poslovnim prostorima Ulice Matije Gupca: u dućanima i trgovinama, radnjama, salonima, ljekarnama i kafiću.

ADVENT U ULICI MATIJE GUPCA

Slike su nastale u suradnji s udrugom SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava u sklopu projekta »Arijadnina nit«, što je bio povod za razgovor u kojem nam je umjetnica otkrila kako stvara, tko je imao najveći utjecaj na njezino umjetničko formiranje, te kako doživljava angažiranu umjetnost.

Prvo pitanje vezano je uz suradnju s timom koji ove godine organizira Advent Ulice Matije Gupca. Kako je došlo do te zamisli, kako je sve krenulo?

– Česta sam gošća u Ulici Matije Gupca, a u ovu adventsku priču uvela su me dva poziva koja se nisu mogla odbiti – Majin i Paulin. Drago mi je biti dio atmosfere koju su stvorile.

Vaše ilustracije nastale su u suradnji s udrugom SOS Rijeka. Kažite nam nešto više o toj suradnji.

– Sa SOS Rijeka surađujem od 2021. godine, kad su me pozvale da oslikam zid u njihovom tada novom prostoru. Taj je mural izazvao puno lijepih emocija među štićenicama, te je nastavak suradnje došao sasvim prirodno.

Ovog sam ljeta održala nekoliko kreativnih radionica, a ilustracije koje sada predstavljam dio su projekta »Arijadnina nit« – špila asocijativnih, metaforičkih karata čiju službenu promociju očekujemo u ožujku 2026. To je jedna od najposebnijih suradnji u mom dosadašnjem radu.

Izloženi radovi donose posebnu priču koja u vrijeme adventa. Kako se odvijao kreativni proces u kojem ste stvarali ta djela i kojim ste se sve tehnikama koristili?

– Asocijativne karte divna su, intuitivna tehnika koja potiče introspekciju, razgovor i izražavanje emocija. Nisam željela doslovno prikazati određena stanja, više mi je bilo važno stvoriti vizualne mape koje će svakoga odvesti na njegov osobni, jedinstveni put. Sve je izvedeno crno-bijelo, namjerno.

Boje nose snažne simbole i lako sugeriraju značenja, a ovdje sam željela ostati potpuno neutralna, samo kanal kroz koji prizori dolaze, bez usmjeravanja gledatelja.

UGASITE UNUTARNJEG KRITIČARA

Vrijeme adventa je razdoblje kad se veselimo. Što vas posebno veseli u ovom razdoblju godine?

– Nešto sporiji tempo i dragocjeno vrijeme provedeno s ljudima koje volim.

Pretpostavljam da vam je kreativno stvaranje bilo od pomoći u tim nekim težim životnim trenucima kroz koje svi prolazimo bar jednom u životu. Kako vam je umjetničko izražavanje pomoglo, na koji način?

– Noseći se sa smrću i gubitkom, najviše su mi pomogli oni radovi koje nitko nikada neće vidjeti. To je moj intiman prostor i proces koji zadržavam za sebe. Ali svima bih savjetovala: stvarajte kad je teško. Ne zbog rezultata, nego zbog procesa. Ugasite unutarnjeg kritičara i pustite ruke da izraze ono što riječi ponekad ne mogu.

Čemu sve podučavate osobe koje su željne znanja u pogledu umjetničkog stvaranja?

– U ArtMašini, na Mlaci, u Krešimirovoj 60G, već deset godina stvaramo malu kreativnu zajednicu koja okuplja ljude željne učenja, izražavanja i druženja. Kroz naš prostor prošlo je zaista mnogo polaznika, a programi su se tijekom godina mijenjali i rasli zajedno s nama.

Vodili smo radionice šivanja, izrade lutki i igrački, razne DIY programe, tečajeve crtanja i slikanja, ali i posebne radionice za trudnice i mlade mame koje su pod našim vodstvom izrađivale lutkice, mobile i sitnice za svoje bebe.

Dugo smo imali i vrlo dragu radionicu ‘’Ispušni ventil’’, namijenjenu svima koji kreativnošću žele otpustiti stres i uzeti vrijeme za sebe. Kako paralelno radim na više projekata, svaki ciklus radionica izgleda malo drukčije.

Svaka tri mjeseca iznova slažemo program, pa ArtMašina stalno ostaje živa i svježa. Ponosna sam na svoje polaznike, mnogi od njih danas samostalno izlažu, osvajaju nagrade na ex tempore manifestacijama, a neki su s nama već od 2019. godine.

Posebno me veseli što smo stvorili mjesto na koje ljudi dolaze s osmijehom, gdje se osjećaju dobrodošlo i gdje im kreativnost postaje sastavni dio života. Od proljeća nismo upisivali nove grupe jer jednostavno nismo imali slobodnih mjesta, ali u siječnju otvaramo upise u novi početni tečaj crtanja i slikarstva. Sve obavijesti bit će na našim stranicama (Facebook: @artmasina).

PLAVA I CRNILO UGLJENA

Premda je ponekad teško objasniti taj poseban magični trenutak inspiracije, pokušajte nam opisati kako se vama najčešće rađaju ideje.

– Ovisi o projektu. Ponekad je tema zadana i onda je proces gotovo poput rješavanja kreativne zagonetke. Kod »Arijadnine niti« sve je teklo spontano, jednostavno sam krenula i prizori su se pojavili. Ali nisam uvijek u »flowu«, ponekad bih satima gledala u prazan papir, i onda bi, niotkuda, nekako, sve krenulo. I samoj mi je teško objasniti kad i kako se inspiracija dogodi.

Bilježite li te zamisli skicirajući ih?

– Rijetko. Uglavnom ih nosim u sebi dok ne sazriju.

Ima li glazba neku ulogu u vašem umjetničkom, stvaralačkom procesu?

– Apsolutno. Uvijek radim uz glazbu, ali ne slušam albume koje volim u privatno vrijeme. Za rad biram klasiku ili jazz, kao da me ti žanrovi lakše uvedu u fokus.

Je li vam plava boja i dalje omiljena ili ste tijekom godina uočili i neke druge favorite?

– Iako se trudim dati priliku i drugim bojama, plava ostaje moj broj jedan. Plava i crnilo ugljena, to je moj idealan par!

Boje su važne u pogledu stvaranja određene atmosfere na slici. Na koji način doživljavate boje kad želite stvoriti pozitivnu likovnu priču, koje su nijanse u prvom planu?

– Boje imaju snažnu simboliku i zato sam ih u ovom projektu potpuno isključila. Nije mi cilj usmjeriti gledatelja, već želim da svatko pronađe vlastiti put kroz prizor.

NE SMATRAM SE SLIKARICOM

Umjetničko izražavanje dio je vas od mladih dana. Prisjetite se kako ste otkrili da je upravo umjetničko stvaranje ono čime se želite baviti u životu?

– Još uvijek ne osjećam da stvaram onoliko koliko bih željela. Trenutačno više podučavam nego što se bavim vlastitim stvaralaštvom. Ali umjetnost je uvijek bila prisutna, nekako prirodno, bez velikih odluka.

Tko je sve imao privilegij da utječe na vaše umjetničko formiranje?

– Učiteljica Nadia Maloča bila je prva osoba koja je prepoznala moju sklonost likovnosti. Još u prvom razredu pozvala me u likovnu grupu starijih učenika i kasnije me ohrabrila da izađem na prijemni za LIADO.

Taj njezin rani poticaj za mene je bio presudan. Zatim je došao, nažalost danas pokojni, profesor Ivan Buneta, čovjek kojem dugujem ne samo crtačke temelje, nego i samopouzdanje koje mi je u tim formativnim godinama bilo itekako potrebno.

Ne znam kako je uspio doprijeti do onako povučenog, introvertiranog djeteta kakvo sam tada bila, ali uspio je. I zauvijek sam mu zahvalna. A moj akademski mentor, Ante Tonči Vladislavić, posebna je priča.

Velika je sreća imati mentora koji vidi potencijal izvan okvira kolegija, koji vas potiče da istražujete, riskirate i rastete. Pod njegovim vodstvom imala sam slobodu razvijati i crtež i fotografiju, eksperimentirati i učiti – i to je iskustvo koje me oblikovalo jednako kao i formalno obrazovanje.

U kojoj mjeri vam je vaš unutarnji svijet, duša i intuicija da tako kažem, ukazala na to da je slikanje vaš životni put?

– Iskreno, ne smatram se slikaricom. Bar ne u onoj mjeri u kojoj bih voljela biti. Ali svjesna sam da je sve u životu proces, i znam da me moj unutarnji svijet stalno gura u tom smjeru.

Vremena su teška za cijelo društvo. Je li moguće pristojno živjeti od umjetnosti?

– Ovisi o tome što sve smatramo »živjeti od umjetnosti«. Je li to samo prodaja radova ili i podučavanje, projekti, suradnje, razni umjetnički angažmani? Većina nas kombinira više izvora i tako slaže svoju kreativnu svakodnevicu.

ŽELJA MI JE REZIDENCIJA

U prošlosti ste stvarali nakit. U kakvom je statusu trenutno taj vaš kreativni fah: imate li možda novu kolekciju nakita?

– Nikad ne reci nikad, ali zasad teško. Razdoblje brenda ojoMAGico nosi lijepe uspomene, upoznala sam divne ljude, radila personalizirane poklone, bila dio rođendana, blagdana pa čak i svadbi. To je bio poseban dio mog života, ali trenutačno nije u fokusu.

S umjetničkog aspekta, što vam predstavlja najveći izazov i što biste u tom pogledu željeli realizirati u budućnosti?

– Pronaći vrijeme za sebe i vlastito stvaralaštvo. Želja mi je otići na rezidenciju, imati prostor i mir za introspekciju, istraživanje i kreativnu slobodu.

Opišite nam kako izgleda jedan vaš kreativni dan. Kako započinjete rad na nekom umjetničkom projektu: uz prvu jutarnju kavu ili stvarate u popodnevnim i večernjim satima?

– Najbolje radim rano ujutro ili kasno navečer. Od podneva pa sve do kasnog popodneva – nisam nizašto. To je moj »nekreativni« blok dana. Smijem se, ali istina je. Pogotovo preko ljeta.

Pretpostavljam da vam angažirana umjetnost poput suradnje s udrugom SOS Rijeka pruža određenu duhovnu satisfakciju da ste učinili nešto dobro za društvo?

– Da, jako. Po struci sam magistra primijenjenog slikarstva i taj »primijenjeni« dio uvijek rado ističem. Volim kad moje znanje postane konkretno – mural u udruzi ili bolnici, edukacija, projekt koji nekoga osnaži ili razveseli… To je ono što me ispunjava i daje mi osjećaj smisla.

MIR, INSPIRACIJA, LJEPOTA

Vjerujem da vas i rad na muralima veseli. Je li vam je želja i u planu u dogledno vrijeme uljepšati neki drugi dio grada Rijeke nekim novim zabavnim »crtežom«. Nadasve je zanimljiv mural koji ste s djecom oslikali kod Židovske općine… Ili možda neki drugi inozemni grad osim Bruxellesa?

– Vjerujem da ću se muralima vratiti kad mi to ponovo postane zabava i potreba, a ne obaveza.

Jedno klasično pitanje – planovi i želje za budućnost? Izložbe diljem Hrvatske i u inozemstvu?

– U ožujku nas čeka predstavljanje »Arijadnine niti«. Dosad je prikazano oko petnaest prizora, od 40, a za Dan žena bit će predstavljen cijeli špil. U pregovorima smo s nekoliko gradova i čini se da ću dobar dio godine provesti putujući.

Advent je vrijeme darivanja. Za kraj nam otkrijte što bi vama osobno bio najljepši dar pod borom?

– Svijet u kojem je svako biće slobodno od bilo kakvih oblika nasilja i ugnjetavanja.

Što želite ljubiteljima umjetnosti u 2026. godini?

– Da pronađu trenutke mira, inspiracije i ljepote, u umjetnosti, ali i u svakodnevici. I da se ne boje stvarati, bez obzira na to koliko »malo« ili »nesavršeno« to bilo.