Socijalni anksiozni poremećaj, poznat i kao socijalna fobija, jedan je oblik anksioznih poremećaja koje karakterizira intenzivan strah od socijalnih situacija u kojima postoji mogućnost procjenjivanja od strane drugih ljudi.

S kognitivne strane karakteristična su disfunkcionalna vjerovanja i pretpostavke, a posljedično dolazi do izbjegavanja situacija koje izazivaju tjeskobu, odnosno do reduciranja socijalnih kontakata ili do njihove tolerancije, ali uz jako veliku količinu distresa.

Socijalna fobija se rijetko javlja samostalno, već se uglavnom pojavljuje u komorbiditetu s drugim poremećajima, a najčešće je riječ o nekom drugom anksioznom poremećaju (npr. panični poremećaj ili agorafobija), velikom depresivnom poremećaju ili poremećaju uzimanja psihoaktivnih tvari.

Socijalna fobija najčešće se počinje javljati u ranoj i srednjoj adolescenciji – kritičnom periodu za socioemocionalni razvoj, ali i za pojavu problema s mentalnim zdravljem.

Čak 90% ljudi koji imaju socijalnu fobiju razviju poremećaj do svoje 23. godine, a istraživanja pokazuju da se rijetko razvije tijekom djetinjstva ili nakon 25. godine. Ono što potencijalno može ukazivati na to da će dijete razviti socijalnu fobiju je bihevioralna inhibiranost u djetinjstvu, strah od novih stvari i odbijanje pričanja.

Uzroci socijalne fobije su različiti, ali najčešće je riječ o kombinaciji i međusobnoj interakciji različitih genetskih, fizioloških i okolinskih faktora. Javljanje socijalne fobije u periodu adolescencije ne iznenađuje jer tada dolazi do neurokognitivnih promjena koje omogućuju razvoj vještina kao što je zauzimanje perspektive i emocionalna regulacija.

Jako je bitna i činjenica da se u adolescenciji počinje razvijati samosvijest zbog koje adolescenti počinju uviđati sebe kao nekoga koga drugi ljudi aktivno procjenjuju. Osim toga, period adolescencije nosi sa sobom i intenzivnije socijalno uspoređivanje s vršnjacima kao i veću osjetljivost na socijalno odbacivanje nego što je to bio slučaj za vrijeme djetinjstva.

Simptomi i dijagnoza

Za dijagnozu socijalne fobije bitno je da je strah od socijalnih interakcija veoma intenzivan i pretjeran u odnosu na stvarnu prijetnju te da simptomi traju duže od 6 mjeseci. Socijalna fobija često ima i svoju fiziološku komponentu pa tako za vrijeme interakcija može doći do ubrzanog »lupanja« srca, mučnine ili napetosti u mišićima.

Socijalna anksioznost može se manifestirati kroz široki spektar ponašanja pa tako može biti prisutan i strah od telefonskih razgovora, od naručivanja hrane u restoranu ili od jedenja u javnosti. Umjerena količina tjeskobe i stresa prije i za vrijeme bitnih događaja kao što su javni nastupi ili prvi izlasci i spojevi normalna je i očekivana kod adolescenata koji se suočavaju s novim ulogama i sve kompleksnijim socijalnim zahtjevima.

Međutim, ako je strah od negativne procjene toliko intenzivan, ako se zbog brige da će biti poniženi ili osramoćeni odbijaju pozivi na druženja ili na zabave te ako je sve to praćeno negativnom slikom o sebi i velikom samokritičnošću, možda bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć.

Vršnjačke interakcije su adolescentima veoma bitno iskustvo, stoga izbjegavanje socijalnih kontakata, koje je čest način nošenja sa socijalnom anksioznošću, može biti posebno štetno jer vodi do socijalne izolacije. U usporedbi s odraslima, adolescenti su značajno više zabrinuti za povratnu informaciju o sebi koju dobivaju od strane okoline i negativnije od odraslih osoba reagiraju na socijalnu isključenost.

Kako bi se mogli lakše nositi s intenzivnom tjeskobom koju doživljavaju u izazovnim socijalnim situacijama, mladi sa socijalnom anksioznošću jako često konzumiraju alkohol kako bi se opustili te na taj način lakše stvarali zadovoljavajuću socijalnu mrežu i bili uključeni u društvo.

Alkohol je depresor središnjeg živčanog sustava i kao takav ima sedirajući utjecaj koji se očituje u smanjenoj razini stresa i anksioznosti. Na taj način dolazi do povezivanja pijenja alkohola sa smanjenim osjećajem tjeskobe, što lako može dovesti do razvoja ovisnosti i razvijanja stava kako je alkohol potreban za sudjelovanje u socijalnim aktivnostima.

Mladi koji imaju socijalnu anksioznost kasnije od svojih vršnjaka počinju s konzumacijom alkohola, ali jednom kada krenu imaju značajno brži progres od povremene konzumacije do razvoja ovisnosti, upravo iz razloga jer im alkohol služi kao mehanizam suočavanja sa strahovima s obzirom na to da reducira inhibicije i jača samopouzdanje.

Tretman i liječenje

Socijalna anksioznost u velikoj mjeri ostaje neprepoznata i neliječena jer sama priroda poremećaja otežava traženje pomoći, ali i jer se izbjegavajuća ponašanja i drugi simptomi često pripisuju sramežljivosti, a ne poremećaju koji zahtijeva tretman.

Odsjek za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja koji djeluje u sklopu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije od 2005. godine provodi preventivni osnovnoškolski program Trening životnih vještina u sklopu kojeg djeca već od 3. razreda osnovne škole uče socijalne i komunikacijske vještine, a također uče o anksioznosti i načinima suočavanja s njom.

Programom se u školama promiče zdravlje i osobni razvoj učenika. Ako unatoč prevencijskim metodama dođe do razvoja socijalne anksioznosti kod mladih, bitno je pravovremeno otkrivanje i liječenje jer se na taj način može smanjiti negativan utjecaj koji poremećaj može imati na kvalitetu života, s obzirom na to da je povezan s povećanom vjerojatnošću napuštanja škole, smanjenim zadovoljstvom i produktivnošću na radnom mjestu i nižim socioekonomskim statusom.

Poražavajuća je informacija da preko 60% osoba koje imaju socijalni anksiozni poremećaj imaju simptome nekoliko godina prije no što budu uključeni u tretman, a procjenjuje se da samo polovica osoba zapravo zatraži pomoć.

Odgađanje traženja pomoći znači i veću vjerojatnost za razvoj komorbiditeta koji produbljuju složenost kliničke slike i čine tretman kompliciranijim. Terapija socijalne anksioznosti uključuje trening opuštanja, rad na maladaptivnim kognitivnim pristranostima, smanjenje bihevioralne inhibiranosti i izbjegavanja socijalnih situacija, a može uključivati i trening socijalnih vještina i asertivnosti.

Pri gore spomenutom Odsjeku NZZJZ-a djeluje i Savjetovalište za mlade koje je namijenjeno djeci i adolescentima koji imaju različite poteškoće mentalnog zdravlja, pa tako i socijalnu anksioznost. Članovi multidisciplinarnog tima provode individualne psihoterapijske i savjetodavne tretmane s mladima i na taj način doprinose poboljšanju mentalnog zdravlja mladih na riječkom području.

Piše: Ena Baus, psihologinja, NZJZ PGŽ-a Odsjek za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja