Na samom prilazu kući Gordane i Ivana Kundakčić u Marčeljima dobrodošlicu nam ukazuje krasan japanski crveni javor, posađen na jednoj od terasastih gredica uz stube prema kući. I na ostalim razinama su zanimljive biljke, koju je ovaj bračni par sam posadio, uglavnom iz reznica. Okrugle tuje i puno šimšira, koji daje kostur vrtu, šiša sama domaćica, kao i zanimljivu japansku vrbu, pod kojom rastu azaleje i božikovina. Tu je i nekoliko magnolija, koje krajem ljeta cvjetaju po drugi put. Gordana nam kaže da premda šimšir jako voli, s njim vodi bitku zbog gusjenica koje ga napadaju, ali ga je ipak uspjela održati. Ponosna je i na svoj kameniti vrt, sa zanimljivim stijenama koje ga okružuju, koje je sa sinom Igorom sama donijela, a unutar kojih rastu sedumi, iberisi, erike, još azaleja, karanfili i jaglaci, kućna sreća…

FOTO Marko Gracin

– Ovdje stalno nešto cvjeta, a izbrojila sam preko 60 vrsta. Ove gladiole su od domaćeg sjemena, koje sam dobila s Učke, a svaka ima po dva cvijeta. A kadifice sadim svuda, jer tjeraju bube, pa još na sve strane imam i prkos, salvije, maćuhice, lepe kate, japanske jaglace, begonije… Ja sve to potrpam, pa što bude, pokazuje nam naša domaćica svejedno veoma uredan vrt. Činjenica jest da kad jednom napravimo uredan zeleni okvir, živice od šimšira i tuja, unutar njih se možemo poigrati s bojama i oblicima raznoraznih cvjetnica. Ima u Gordaninom vrtu i lijepih cvjetajućih grmova, oleandera, ruža običnih i stablašica, clematisa, bugenvilija, indijskog jorgovana, ligustruma, tisa, a naravno i loze i kivija. I sve zahtijeva svakodnevnu pažnju.
– Ako samo dva dana ne gledate, svašta se dogodi. Tako mi je indijski jorgovan odjedanput bio pun ušiju, jedva sam ih se riješila. Nekakve mušice su se također jako namnožile, pa mi jasmin, ljiljan i krizanteme ne mogu rasti, govori Gordana. Srećom, sada su i ona i suprug u mirovini, pa imaju dovoljno vremena za vrt. Ta činjenica je vjerojatno zaslužna i za 2. mjesto najljepših vrtova koje su ovog ljeta osvojili u Viškovu. A nije bilo lako postići da na ovom mjestu uopće raste vrt.
– To su prije sve bile same stijene, kaskade bez zemlje. Još uvijek moramo nanositi zemlju, pa smo tako samo na travnjak ove godine nasuli 7 kubika zemlje, ali ona vremenom spada, pa uvijek moramo donositi još. Ja sam sa špicom razbijala kamen da dobijem prostor za vrt, govori Gordana o okućnici kuće koju su izgradili prije nešto više od 10 godina, a do tada su bili podstanari na Pehlinu.

Foto Marko Gracin

Gordana je u mirovinu otišla iz Hrvatskog Telekoma i priznaje da joj ta ekipa malo nedostaje, a Ivan je nakon 46 godina staža, računajući i onaj ratni, nakon poslova vodoinstalatera u “3. maju” otišao u prijevremenu penziju. No, svoje znanje je uspješno nastavio primjenjivati na okućnici, pa Gordana sve zalijeva kišnicom. Iz 6 bačvi od po 200 l i 2 kontejnera od 1.000 l u koje se kišnica ulijeva s oluka, voda ide slobodnim padom, ali dosta nose i na ruke. Ta nesvakidašnja instalacija privlači poglede šetača koji prolaze šetnicom prema Ronjgima i očito ih inspirira da i sami promisle o takvom načinu štednje vode. Napravio je Ivan i mali plastenik, pa sami uzgajaju presadnice te lijepu vrtnu kućicu i sjenicu koju krase lovački trofeji, stari ključevi i glagoljicom ispisane riječi: Marčelji, Hrvatska, Zlatna dolina, Grabarje, te imena kćeri Ivane i sina Igora. Podsjetnik je ovo na slavonsko mjesto kraj Kutjeva, iz kojeg ova vrijedna obitelj dolazi.

Foto Marko Gracin

U vrtu je i kućica za ptice, u kojoj su se nekoć gnjezdile sjenice, ali su ih šojke pojele, pa je vjerojatno i to razlog najezde raznoraznih insekata. Uzalud Gordana sadi kadifice i dragoljub, kad letećih čuvara nema.

Ima ona i povrtnjak, u kojem je nakon izvađenog luka i krumpira odmah sadila druge vrste. Od starih paleta napravila je zanimljiv držač za krastavce, pa oni sada zauzimaju manje mjesta i lijepo izgledaju tako postavljeni na visinu. Staru loparsku sortu rajčica uzgaja bez većih problema, a novije sorte je morala zasjeniti debljom zelenom mrežom, kako se ne bi pregrijavale. U ovom vrtu raste i lavanda, smilje, masline pune ploda (premda ne “vide” more), lipa, limun, aronija, maline, rododendron…, teško je sve nabrojiti, ali čini se da je više od 60 vrsta koliko ih je Gordana nabrojila. Pred vratima stana kćeri Ivane lijepi su eukaliptusi i qumquat, a na prilazu kuće je nesvakidašnji krumpirko, biljka s plavim cvjetovima, jer naravno, svaka okućnica mora imati nešto što cvjeta plavo. Krumpirko je pravo ime ove cvjetnice, a ne tek šala. Imala bi ova okućnica i borove i gliciniju, ali su ih se Kundakčići morali riješiti zbog korijenja.