Živi svoj san

Poznata riječka frizerka Aleksandra Oparov: ‘Još pamtim tatinu rečenicu – radi što god hoćeš, ali radi to najbolje u gradu’

Edita Burburan

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Kosa i frizure su još zarana kod poznate riječke frizerke budile kreativnost i znatiželju, a njezin dugogodišnji trud i posvećenost zanimanju prepoznati su i na najvišoj razini

Poznata riječka frizerka Aleksandra Oparov već desetljećima uljepšava Riječanke i svojim istančanim pristupom i golemim frizerskim znanjem kroz zadovoljstvo svojih klijenata čini rodni grad sretnijim mjestom. Njezin dugogodišnji trud i posvećenost zanimanju prepoznati su i na najvišoj razini pa je Aleksandra prošle godine dobila i priznanje Hrvatske obrtničke komore, kipić Zlatne ruke s poveljom.


Kosa i frizure su još zarana kod nje budile kreativnost i znatiželju pa je svoje prve kreacije izvodila zabavljajući se s prijateljicama još kao pučkoškolka. Znanja je stjecala na najboljim svjetskim adresama, od Sanrizz škole u Cambridgeu, do educiranja kod Patricka Camerona u Londonu.


A kako bi dobila zadovoljnog klijenta koji će osim savršene frizure ponijeti i osmijeh na licu, educirala se i za mastera NLP metode. Ni danas ne propušta niti jednu edukaciju, a sva stečena znanja, stara i nova, rado dijeli s djelatnicama u salonu.


Spomenimo i da je bila službeni frizer Fashion Newsa te da radi frizure za mnoga reklamna snimanja, kao što i samostalno vodi priloge o kosi u brojnim radijskim i televizijskim emisijama.


Već je deset godina i predsjednica komisije za majstorske ispite u Obrtničkoj komori Primorsko-goranske županije. Ukratko, Aleksandra Oparov živi svoj san na najbolji mogući način, ispreplićući ljubav, egzistenciju i hobi.


Teta Desa


Približavamo se Hairstyle News festivalu, što ste u salonu Alexandra pripremili za taj najveći frizerski skup?


– Od prvoga dana iznimno podržavam festival koji je jedinstven u regiji, a i šire, na brojne načine. Organizator Denis Vidović živi frizerstvo, čak i više nego da je i sam frizer. Ranije sam držala predavanja, a posljednje dvije godine moja je uloga moderiranje panel-rasprava i okruglih stolova u poslovnom dijelu festivala.


Već godinama sudjelujete na događaju, koji je dio tog druženja posebno zanimljiv za vas?


– Festival je svakako važan kako bi se frizeri upoznali s trendovima i inspirirali, ali jednako je važno i druženje, kao i razmjena iskustava s kolegama. Festival, osim kreativnog, ima i poslovni dio u kojem se obrađuju razne teme koje se ne tiču direktno same kose i frizure. Primjerice, bude vrlo zanimljivih i korisnih informacija o iskustvima ili novostima iz područija financija, marketinga, psihologije…


Kako ste se upoznali sa svojim zanimanjem, što vas je privuklo oblikovanju kose?


– Moja je teta Desa Čurčić imala jedan od najboljih frizerskih salona u Rijeci. Salon se nalazio na Piramidi, a 70-ih i ranih 80-ih godina bio je zaista vrlo popularan. Zbog svega toga ja sam se zaljubila u to zanimanje i prije nego što sam krenula u frizersku školu. Prve kreacije napravila sam prijateljicama još u osnovnoj školi. Hvala im i danas na pristanku, hrabrosti i povjerenju. (smijeh)


Za ozbiljno ste krenuli kao 22-godišnjakinja iz nonine sobice, jeste li maštali ovakvu stvarnost, danas ste jedan od najpoznatijih salona u Rijeci?!


– Da, krenula sam iz sobice na katu koja je bila dio stana moje none Jelice koja je stanovala kod Konta uz Riječinu… To je bilo tako davno da više ne znam što sam maštala, ha, ha, ha… Ali, znam da mi je bila važna rečenica moga tate: »Radi što god hoćeš, ali radi to najbolje u gradu.«


Čini se da ste baš poslušali tatu, ali unatoč svemu, još uvijek se educirate, pa ima li nešto što još možete naučiti?!


– I dalje se educiram, to me drži motiviranom. Smatram da se uvijek nešto novo može naučiti, ako to želiš. Edukacija mi je možda čak i hobi na neki način.


Aleksandra i njene djelatnice


Britanska škola


Učili ste od najboljih, kako je bilo, primjerice, učiti od Patricka Camerona, majstora duge kose i svečanih frizura? Kako ste uopće uspjeli doći na njegov seminar?


– Patrick Cameron je veliko ime na svjetskoj frizerskoj sceni, a bavi se dugom kosom i svečanim frizurama. Kako sam u jednoj fazi svoga rada imala zaista puno angažmana u tom području, željela sam učiti od najboljeg. Više se ne bavim svečanim frizurama, ili zaista vrlo, vrlo rijetko.


Pohađali ste i Sanrizz školu u Cambridgeu, jesu li britanski frizeri najbolji ili volite njihov način razmišljanja?


– Od frizerskih akademija pohađala sam Sanrizz u Camridgeu i L’ongeras u Barceloni. Britanci su izmislili frizerstvo kakvo danas poznajemo i apsolutni su autoriteti na tom području.


Usput, zašto više ne radite svečena frizure?


– U početku radiš sve, a s godinama se uže profiliraš. Meni su veća ljubav šišanje i bojenje od svečanih frizura.


Vi ste i master level NLP metode, kako vam to znanje služi u vašem radu?


– NLP je skup komunikacijskih alata koji se temelje na novim spoznajama o funkcioniranju mozga i znanju iz psihologije. Iznimno je korisno u mom poslu dobro komunicirati i razumjeti klijenta, ali i ljude s kojima radim. Često mislimo i želimo isto, ali se ne razumijemo. Sva znanja iz tog područja su mi neprocjenjiva.


Prisustvovali ste i na edukaciji Image Consulting, što je jedan od najnovijih trendova u svijetu, što ste tamo naučili?


– Prije četiri godine otišla sam na edukaciju u Britaniju, na London Image Institut gdje sam proširila svoje kompetencije i na osobno savjetovanje o stilu i izboru idealnih boja garderobe za svakoga. Jedina sam u Hrvatskoj s njihovom diplomom, no frizerstvo me još uvijek toliko okupira da se time zapravo ne stižem baviti. Valjda će i za to doći vrijeme.


 


Savršena frizura je točka na »i«

Što bi bila vaša definicija savršene frizure?


– Savršena frizura je točka na »i«, ona zaokružuje cijelu priču vašeg izgleda.


Danas postoje i razne aplikacije za makeover, što mislite o tome?


– Nisam sigurna da je to nekome stvarno pomoglo. Ljudi ipak najviše vjeruju stručnjaku, ali vjerojatno može biti zabavno.


Kako je izgledala najluđa frizura koju ste napravili?


– Takve se stvari rade na revijama i nekim povremenim umjetničkim projektima i odličan su odmak od rutine. Ali ja sam ipak cut & color tip frizera koji najviše voli raditi s »običnim« ljudima koji svoju frizuru nose svaki dan, cijeli dan, u svim prilikama.

»Osjetiti« klijenta


Što sve dobar frizer mora znati o svom klijentu?


– Puno toga. Ali često teško dolazimo do odgovora. Ako ne možemo razumjeti što klijent želi, možemo probati razumjeti što ne želi. I to može biti dobar početak.


Što je najvažnije pri izboru frizure? Kako odredite što nekom pristaje? Je li važniji oblik lica, kvaliteta kose, boja ili osobnost?


– Mislim da je sve važno. Od oblika lica, boje tena i očiju pa do osobnosti. Često je kvaliteta i stanje kose ono što presuđuje. Važno je »osjetiti« klijenta. Ponekad se za najbolji rezultat moramo bolje upoznati, kako s kosom, tako i s osobom.


Jeste li ikada imali nezadovoljnoga klijenta?


– Znate kako se kaže: »Nije se rodio tko bi svima udovoljio«. Ako i ne pogodite što je klijent želio, ali ste dali sve od sebe, ljudi to cijene i poštuju vas, čak i ako ne ostanu vaši klijenti. Iskrenost je važna. Ako znam da nešto ne mogu izvesti iz bilo kojeg razloga, reći ću to klijentu. Nekad je upravo to potvrda kredibiliteta.


Što kosa predstavlja za vas? Uživate li i danas u svom poslu?


– Kosa je moje platno, a škare, češalj i boje su moj alat za izražavanje kreativnosti. Uživam svaki dan i dalje. Kada vidim osobu ispred sebe koja se sviđa sama sebi, to je taj trenutak u kojem se sve uloženo isplati.


Dolaze li vam klijentice s fotografijama poznatih lica i željom za baš istom takvom frizurom?


– Naravno. I mislim da je to dobra opcija dok god su realne u očekivanjima.



Vječni bob


Je li istina da je »raskuštrani bob« ove godine pravi hit?


– Bob je vječan i ima toliko varijacija na temu boba da s njim ne možete pogriješiti ako ste ga dobro prilagodili teksturi kose i obliku lica.


Što se od boja ove godine nosi?


– Ove su zime bile vrlo popularne bakrene i čokoladne nijanse, ali zapravo se nosi sve. Od jednobojnih, do balayagea i babylight pramenova. Stvarno svatko može pronaći boju za sebe i biti u trendu.


Treba li uopće ići za trendovima?


– Mislim da trendove ne treba slijepo slijediti, ali i klasična frizura mora imati element vremena u kojem se nosi. Dobar frizer zna kako će to postići. Nekad bojom, a nekad malim »twistom« u šišanju.


Okrenete li se kada za nekom dobrom kosom na Korzu?


– Da, ako se okrećem, onda je to za ženama ha, ha, ha… I uvijek je stvar u kompletnom, usklađenom izgledu koji ima »svoju priču«.


Osim frizura, u vašem salonu moguće je dobiti i savršen savjet za make up, još uvijek surađujete s priznatim vizažistom Robertom Kozjakom. Dolaze li ponekad osobe s idejom potpunog makeovera?


– S Kozjakom sam surađivala od početka. Nažalost, tijekom pandemije Robi je preselio u Sloveniju i nije više u poslu osim za festivale i neke druge projekte. Zadnji put smo surađivali na festivalu Canzonette Italiane prošle godine.


U vašem su salonu stasale brojne generacije frizera, što smatrate najvažnijim znanjem koje ste im prenijeli?


– Možda je najvažnije što sam im prenjela svijest o potrebi za kontinuiranom edukacijom i napredovanjem.


Posljednjih godina sve su popularniji lanci frizerskih salona, jeste li razmišljali o tome?


– U nekim fazama mi je ta ideja bila privlačna, ali to bi za mene značilo potpuno se okrenuti biznisu, vjerojatno na štetu rada s klijentima u salonu.


Danas ste već i baka, pita li vas unučica za savjet oko frizure?


– Da, nona sam. Imam unuku, sedmogodišnju Nastasiju i ekskluzivno pravo na šišanje njezine kose ha, ha, ha…


Visoko priznanje za pomicanje granica

Prošle ste godine dobili i nagradu Zlatne ruke s poveljom, velika čast, zar ne?


– Prošle godine dobila sam nagradu Zlatne ruke s poveljom, najviše priznanje Hrvatske obrtničke komore koja se daje obrtnicima koji su u svojoj struci pomaknuli granice i pridonijeli razvoju obrtništva općenito. Veliko je to priznanje za rad i trud. Vjerujem da ima puno obrtnika iz raznih grana koji također zaslužuju tu nagradu, ali su možda manje angažirani u našim tijelima i institucijama, što je šteta. Mislim da bi svaki čovjek trebao pridonijeti i struci generalno, to je ostavština za budućnost i nove generacije koje dolaze.