Obitelj Štimac, Anton kojeg skraćeno zovu Toni i supruga Milena, žive u jednom od najljepših područja Gorskog kotara, uz samu rijeku Kupu, s dugovječnim ocem Antonom i jednom od triju kćeri, Alenkom. Zatekli smo Tonija u pripremi drva za zimu, što je posao koji malo dulje traje, s obzirom na to da njima za zimu treba 50 kubičnih metara drva. Život uz žubor rijeke je idiličan, ali bogme zna biti i ledeno. Donedavno i izolirano, bez ceste. Nije bilo poveznice Zamost-Turki, već samo mostić za Sloveniju. Mreže, žice i rampe na drugoj strani, baš i nije bilo lijepo za vidjeti ovim ljudima koji su nekoć pohađali školu u Sloveniji.

Milena vodi brigu o cvijeću

I Toni je osnovnu školu završio u Sloveniji, kao i srednju tehničku u Novom mestu i Kočevju. Donedavna je u Hrvatskom bio predsjednik Mjesnog odbora, no sada je to mjesto prepustio mlađima, a sam se povukao u mirovinu. Dovršio je, naime, svoj kapitalni projekt u mandatu koji je odradio i sada je zadovoljan, konačno imaju cestu. Od Grada Delnice je za taj rad dobio i nagradu za životno djelo, jer cesta svima mnogo znači i ovdašnjim žiteljima koji su donedavna samo preko Slovenije mogli doći dovde, otvara do sada nezamislive mogućnosti. Između ostalog, nadaju se da će tako barem malo zaustaviti iseljavanje mladih, koji ovdje nemaju gdje raditi.

Toni i Anton Štimac

Pedesetih godina prošlog stoljeća je u Hrvatskom bilo 110 stanovnika, danas tek 50. Tonijeve kćeri Andreja, Alenka i Mateja su sa svojim obiteljima ostale u Gorskom kotaru, pa kad se svi okupe u njegovom vrtu, zajedno sa sedmero unučadi, nema ljepšeg mjesta na svijetu. Barem tako kaže Toni, a njegov otac Anton potvrđuje. Sa svoje 94 godine samo malo slabije čuje i hoda uz pomoć štapa, ali jako se razveselio kada smo mu donijeli Novi list. On je, kaže, naš najvjerniji čitatelj. Tu se u ovoj kući i rodio 1927. godine i svjedok je svih događaja koji su kroz jedno stoljeće zadesili ovaj kraj, pa često ima običaj reći: »Kuda vodi ovaj svijet?!«. Nekoć je bio kirijaš, s konjem je izvlačio trupce iz šume za Šumariju Gerovo.

– Nimalo lak posao, kaže Toni. – Oni su se namučili fizički, ali nisu imali probleme koje mi danas imamo. Teško mu pada gledati iseljavanje mladih, migraciju životinja koje su nekada dolazile ovamo piti vodu, a sada ih panel-žice zaustavljaju, ledolom koji je poharao šume prije 4 godine, a zna koliko treba šumi da ponovo izraste. Prije je na našem imanju bilo krava i konja, a sada toga više nema, svi smo se posvetili svojim firmama, govori Toni.

Njegova firma Toniplast uspješna je u proizvodnji plastičnih dijelova za prozore, supruga Milena i kći Alenka imaju frizerski salon »Alenka«, u koji dolaze mušterije čak iz Delnica, pa i iz Slovenije, i sve to funkcionira u njihovoj obiteljskoj kući. A kuća je posebna priča. Sa svojih 50 metara balkona u cvijeću plijeni pažnju svih koji ovuda prođu. Obitelj je već dobivala nagrade za najljepši balkon u kontinentalnom dijelu Hrvatske, a sve je Milenina zasluga jer jako voli cvijeće, kaže nam Toni.

Milenu, na žalost, nismo zatekli kod kuće jer je morala do Delnica, ali smo zato vidjeli i zabilježili njenih ruku djelo. Slapovi surfinija odasvud vise s balkona, popunjavani u neraskidivom nizu s biljkama koje rastu niže i na podu, tvoreći cvjetnu zavjesu šarenih boja. Tamjan svemu dodaje karakterističan opojan miris, a magnolija, ruža stablašica, silveri, vodenice nova gvineja i druge vrste cvijeća i drukčiji kolorit. Velik dio okućnice zauzima teren za igrališta za mlade.

– U Hrvatskom ima jedanaestero djece, a nema igrališta, pa se sami moramo pobrinuti o tome. Planiramo na svom terenu postaviti i koševe za košarku jer ako djecu ne zadržimo tu, oni će otići. To bi bila prava šteta jer ovo je lijep kraj, s izvorom Kupe na samo 5 km udaljenosti, ulazom u nacionalni park, pretpostavkama za lovni i safari turizam…

I sad bi trebalo zainteresirati mlade da se počnu baviti turizmom. Razne su mogućnosti, od otvaranja restorana, jer sada postoji samo jedan u Plešcima, do raftinga, kanuinga, paintballa, kajakaškog sporta po kojem je Kupa poznata, pa sve do velikih gumenjaka, a što je sada s novom cestom sve moguće razvijati. Resursi postoje, a sada bi gradovi i općine trebali naći način da zadrže ljude ovdje, govori Toni, dodajući kako je trenutno ovdje sve izgleda prioritet osim ljudi. Medvjedi, vukovi, divlje svinje, jeleni, a odnedavna i naseljeni dabrovi, pojedoše sve živo i svi su zaštićeni, a mogla bi ovo biti Kalifornija i za ljude, kada bi se samo malo više o njima povelo računa.

Snimio: Sergej DRECHSLER