“Imamo lovorvišnju koja se nalazi na rubu vrta uz parkiralište, a kojoj je lišće počelo žutiti i opadati. Zanima me s kojim sredstvom bih trebala špricati tu živicu kako bi se oporavila?”, pita naša redovna čitateljica, koja se potpisuje kao Grobnišćica.

Lovorvišnja je, kao što ste i sami u svom opširnijem pismu napisali, vrlo česta živica u našim krajevima. I da, premda se misli kako je vrlo otporna, i ona ipak ponekad obolijeva. U vašem slučaju je vjerojatno riječ o gljivičnoj bolesti, koja uzrokuje žućenje listova ove, inače vazdazelene biljke. Pravi uzrok je zapravo teško utvrditi, jer listovi mogu početi venuti i zbog jakih zimskih vjetrova koji izvlače vlagu iz tkiva lista, pa ako biljka ne može povući vlagu iz tla, voda iz lisnih stanica se ne nadoknađuje, pa list počne žutjeti.

Ovo pretjerano isušivanje uslijed jakih bura može se prevenirati pravodobnim zalijevanjem. Također bi pomoglo i malčiranje živice organskim materijalima. Ako je živica od lovorvišnje izložena udarima bure, svejedno će patiti, premda je otpornija od ostalih biljaka.

Ako se žućenje listova javlja na njihovim vrhovima, to može biti znak nepravilnog zalijevanja ili pretjeranog isušivanja tla. Živicu u sušnim periodima treba navodnjavati jednom u tjednu i to temeljito.

I nepravilna prihrana može naškoditi lovorvišnji. Jako mineralno ili kemijsko gnojivo druge vrste može uzrokovati žućenje listova na njihovom vrhu i po obodu. Biljke mogu povući previše gnojiva i ako su posađene na rubu travnjaka, koji se redovito i obilno prihranjuje. Nikada ne prihranjujte žedne biljke ili one koje su na suhom tlu.

Žućenje lista lovorvišnje može nastati i kao posljedica prevelike izloženosti sunčevom zračenju.  Ova biljka najviše voli jutarnje sunce, ali tijekom poslijepodneva bi joj više odgovarala sjena.

Za ovu vrstu živice propuh ne bi trebao predstavljati veći problem, ali ako propuh previše osuši tlo, to će već biti problem. Tu pomaže malčiranje.

Što se tiče gljivičnih obolijevanja, ona kod ove vrste nisu česta, ali ipak se događaju, pogotovu u vrijeme kada zatopli i ima puno kiše. Tada se po listovima javljaju tamne pjege, koje vremenom zahvate cijeli list. U tom slučaju mogu pomoći fungicidi. Zaražene dijelove biljke bi bilo dobro potpuno ukloniti, a od kemijskih sredstava je dobro koristiti fungicide koji su na bazi bakra, klortalonila, ditikarmbata ili ftalimida.
Lovorvišnja može oboljeti i od pepelnice koja uzrokuje stvaranje sivobijele presvlake na lišću, a u čemu također pomažu specijalizirani fungicidi.

Savjeti za orezivanje lovorvišnje

1. Lovorvišnja bi se trebala orezivati što manje, jer štete od zime ili nedostatka prostora za nju neće stvarati nikakve probleme. Preporučljivo je da se orezuje u ožujku i lipnju, odnosno prije cvjetanja, a svako orezivanje bi trebalo biti od 5 do 10 centimetara duže od onog prethodnog.
2. Nakon što se postigne željena visina lovorvišnje uz pomoć redovitog orezivanja u svibnju, potrebno ju je orezati još jednom u rujnu kako bi se održao željeni oblik i visina. Mlade grane se trebaju skratiti na polovinu bliže korijenu jer će se tako razgranati podnožje grma koje je često ogoljeno.
3. Svakih pet godina trebalo bi prorijediti središte grma kako bi se omogućilo nicanje novih mladica.
4. Lovorvišnja dobro podnosi zimu, ali se često događa da mlađi listovi koji još nisu dovoljno očvrsnuli mogu na vrlo niskim temperaturama dobiti mrlje uzrokovane hladnoćom te je takve listove potrebno odrezati.