Srpanj je kod nas najtopliji i najsuši mjesec. Sav naš dosadašnji trud u vrtu ovisit će o tome kako ćemo ga prebroditi uz zalijevanje.

Položaj i tlo na kome je vrt uvjetuju koliko će ga trebati zalijevati. Važan je i način opskrbe vodom, iz šterne ili iz vodovoda, s prikupljenom kišnicom ili na neki drugi način, a i hoćemo li vrt zalijevati iz kante, crijevom, prskalicom ili sistemom kap po kap.

Rijeka i okolica općenito dobivaju dovoljno kiše tijekom godine, ali ona nije ravnomjerno raspoređena po mjesecima. Najmanje je ima onda kada nam najviše treba, pa nema smisla imati vrt tamo gdje ga ne možemo navodnjavati. Evo prednosti i mana nekoliko načina zalijevanja:

Prskalice

Ovo je najjednostavniji i najjeftiniji način da organiziramo zalijevanje, ali i najrastrošniji što se tiče utroška vode, pa time i najskuplji u konačnici. Ipak, prskalicom ćemo postići da cijeli vrt bude zaliven. Veliki dio vode će dospjeti na biljke umjesto na korijen, preko kojeg biljka upija vodu, pa će voda ispariti. Loše je i što će voda koja se zadržava na listovima biti mogući uzrok gljivičnh i drugih bolesti biljaka, poput pepelnice i plamenjače.

Ručno zalijevanje crijevom

Ovakvo zalijevanje može biti vrlo učinkovito. Svaku biljku bi trebalo zaliti u skladu s njenim potrebama, a postoje razni dodaci za crijevo, tako da voda ne prska previše. Nedostatak ručnog zalijevanja je vrijeme koje se utroši na taj posao. Osim toga, neiskusni vrtlari neće znati kada su zalili previše, a kada premalo.

Kap po kap

Ovaj način je u posljednjih 30 godina postao vrlo popularan među uzgajivačima voća i povrća, kao i među vrtlarima. Ovaj sustav zahtijeva slab pritisak vode i može teći vrlo sporo. Mana mu je što se rupice za istjecanje vode mogu začepiti i što miševi i štakori mogu progristi crijevo.

Prednosti su što je relativno jeftin, lagan za instaliranje i što voda istječe točno gdje treba, oko korijena. Listovi biljaka ostaju suhi, pa nema bojazni od gljivičnih bolesti.

Zalijevanje uz pomoć kante

Ovo je fizički najzahtjevniji posao, ali za biljke najbolji, jer se možemo koristiti ustajalom vodom, slično kao i kada je voda iz šterne, a u kantu uvijek možemo dodati i kakvo gnojivo, pa pažljivo rasporediti oko biljke. Također ćemo izbjeći vlaženje listova, a i voda će biti primjerene temperature. No, ovaj način je teško primjenjivati u velikim vrtovima, iako je najjeftiniji. Osim što zahtijeva puno rada, oduzima i puno vremena. Odličan je za one koji vole meditirati dok zalijevaju vrt. Također je dobar za uočavanje eventualnih problema u vrtu, bolesti i štetnika, jer vam ostavlja dovoljno vremena za taj važan posao. Pepelnicu i štetnike je mnogo lakše pobijediti ako ih se na vrijeme uoči. Zalijevanje iz kante će vam također omogućiti da uočite točno koliko vode kojoj biljci treba, što nije zanemarivo.

Dovitljivi načini

Uvijek se možemo osloniti i na snalaženje, pa primjerice zakopati plastičnu bocu s izbušenim dnom u blizini biljke i napuniti je vodom. Bit će to naš »snađi se« kap po kap, besplatan i jednostavan.

Za koji god se način zalijevanja odlučimo, važno je znati da se biljke zalijevaju rano ujutro ili kasno navečer, odnosno kada se ohlade. Inače će od zalijevanja biti više štete nego koristi, jer će biljke pretrpjeti jak šok. Možda je najpametnije prije razmišljanja o tome kako ćemo ih zaliti, biljke malčirati, jer tako će i manje količine vlage dulje zadržati, a i korova će biti manje. (J. S.)