Za većinu ljudi, dvadesete su godine u kojima možete naučiti kako biti odrasla osoba, imati prve ozbiljne veze, napraviti prvi korak u karijeri i naučiti prve teške lekcije o sebi i svijetu. Naravno, sve se to odražava u sjajnoj literaturi.

Slika Doriana Graya, Oscar Wilde (1890.)

Ovo je priča koja nikad ne stari. Kad se naivni mladi Dorian predstavi modnom slikaru iz društva, umjetnik je prisiljen slikati svoj portret. Dorian je toliko svladao ljepotu rezultata da izjavljuje da bi dao sve da tako zauvijek izgleda. Njegova se želja uslišava, ali postoji i kvaka: dok će njegov izgled vremenom ostati neokaljan, portret će usisati svu groznu energiju njegovog ružnog lika.

Dorian se ubrzo uvlači u svijet droga, razvrata i, u konačnici, bezdušnog očaja visokog društva, sve dok u užasnom vrhuncu ne pokuša uništiti sliku s katastrofalnim posljedicama. Zapravo je snažan podsjetnik da mladenački izgled nije sve; supstanca je također važna; užasna vizija kvarenja utjecaja samozavaravanja.

Poruka: bolje je prihvatiti sebe, mane i sve, nego ih utapati u poricanju. Ljepota, drugim riječima, dolazi iznutra.

Nedaj mi nikada da odem, Kazuo Ishiguro (2005.)

Časopis Time ovaj je roman, o nepoznatoj sudbini i ostajanju zdravog razuma u svijetu koji nam zabranjuje da izvodimo svoje nade i ambicije, nazvao najboljom knjigom 2005. Knjiga će vas tjerati da okrećete stranicu za stranicom. Osjećat ćete i snažne emocije, napetost i muku.

Junakinja iz knjige, 31-godišnjakinja osvrće se na svoj život u internatu koji je nju i njezine kolege pripremio za vađenje organa kako bi održali starije generacije.

Ulaziti preduboko u zaplet značilo bi pokvariti šokove koji su se pojavili kroz ovo remek-djelo, koje je njegovom autoru pomoglo da 2017. godine dobije Nobelovu nagradu za književnost za sposobnost otkrivanja „ponora ispod“ i  stvori iluzorni osjećaj povezanosti sa svijetom.

FOTO/Unsplash

Dnevnik Bridget Jones, Helen Fielding (1996.)

Dnevnik Bridget Jones savršen je protuotrov za onaj osjećaj koji svi imamo u nekom trenutku svog života, posebno u mladim godinama, a to je da nismo dovoljno dobri.

Kao što je Helen Fielding napisala o uspjehu knjige u 2013. godini, “sumnjala sam da je ono što je Bridget nesvjesno iskoristila jaz između onoga što ljudi osjećaju da se od njih očekuje da su izvana i kako se zapravo osjećaju iznutra.”

Također je apsolutno duhovito i razigrano djelo koje vrijedi pročitati više puta.

Portret umjetnika u mladosti, Jamesa Joyce (1916.)

Ovo je prvi roman Jamesa Joycea, objavljen kad je bio u ranim tridesetima. Počinje u ranom djetinjstvu glavnog junaka Stephena Dedalusa i prati ga dok odrasta u mladića. Ne samo da je prozni stil jedinstven i prekrasan, već je Dedalovo putovanje kroz mladu odraslost i danas jednako relevantno kao i kad je napisano.

Kako je 2016. rekao slavni norveški književnik Karl Ove Knausgård, “Portret” jednostavno govori o “duši mladića”. No ono što Joyceov roman čini toliko čarobnim jest da je “njegovo osvajanje onoga što pripada samo pojedincu, a ujedno je i osvajanje onoga što pripada i jedinstveno je za svakoga od nas.”

Djelo je moćno, živopisno, lijepo i nabreklo od raspoloženja.

Strah od letenja, Erica Jong (1973.)

Ovo je knjiga koja je, više nego bilo koje drugo vrijeme, promijenila način na koji zapadni svijet razmišlja i govori o seksu. Slijedi mlada ženska erotska pjesnikinja Isadora Wing kojoj je dosadio drugi brak, napušta svog supruga na konferenciji psihoanalitičara u Beču kako bi putovala Europom u potrazi za sobom i sjajnim seksom. Jedino što je sputava je strah od letenja.

Veliki dio napora prema feminizmu drugog vala 1970-ih, spisateljičin duhovit i drhtavo eksplicitan prikaz Isadorinih eskapada, prema New York Timesu, naelektrizirao je i uzdrmao kritički establišment.

John Updike nazvao ga je ‘neustrašivim’. A Henry Miller rekao je da će “stvarati književnu povijest” zbog svoje “mudrosti o vječnom problemu na relaciji muškarac-žena”. Ovo je zanimljivo i slojevito istraživanje seksa i samoga sebe.