Uvijek originalno odjevena, Dajana Hlača biva zamijećena kad prođe Korzom. Stoga i ne čudi da je upravo ona zaslužna za izgled našeg meštra od karnevala Sandija Pribanića.

S Dajanom, koja je članica Mesopusne kumpanije grada Grobnika, razgovor smo zapodjenuli u njenom krojačkom salonu, uz čaj, okruženi kostimima, ali i prelijepom kolekcijom naprstaka čiji broj dostiže brojku od 600 primjeraka, a iz cijeloga su svijeta, kako nam je otkrila naša sugovornica.

Prvo pitanje vezano je za činjenicu da šivate za puno poznatih Riječana. Jesu li zahtjevni kao mi žene, odnosno neke od nas?

“Ima zahtjevnih i manje zahtjevnih klijenata, no uglavnom se uvijek zajedno dogovaramo što i kako. Sa Sandijem mi je posebno lijepo surađivati. Kao maneken je, a opet strašno je kreativan i pomaže mi da sve realiziramo kao jednu cjelinu”.

Suradnja s meštrom

S meštrom Sandijem prijateljujete dugi niz godina.

“On voli plesati, kao i ja. Tako je i počelo naše prijateljstvo. Na plesnom smo podiju sinkronizirani, kao jedna duša“.

Znali smo vas viđati na plesnom podiju na balovima pod maskama, gdje ste izgledali kao akteri Plesa sa zvijezdama, još prije negoli se taj tv show počeo prikazivati.

“Mi plešemo iz duše, i ne čujemo i ne vidimo ništa. Uživamo u glazbi i plesu. Plešemo sve vrste plesova, ali najbolji smo u potresujki, našem autohtonom plesu”.

Kad je počela kreativna suradnja sa Sandijem?

“Kad je postao meštar Riječkog karnevala. Svoje je kostime prije toga osmišljavao za svoju grupu, a sad zajedno kreiramo kostime za njega. On je kreativan kao i ja i onda krenemo raditi čudo.

Meštar Sandi u Dajaninim kreacijama

Rad na njegovim odijelima za mene je kao kad radim kreacije za modnu reviju. Volim avangardu, da to bude uvijek nešto drukčije i originalno. Nešto do sada neviđeno, nespojivo. Takav je i on, a ova funkcija to i zahtijeva”.

Što još »kemijate« kad je riječ o odjeći našeg karnevalskog meštra?

“Za mjesec dana planiramo iskreirati još jedno odijelo, šareno, ali elegantno. Bit će to šarena elegancija.

Cilj nam je da bude drukčije. Svako odijelo ima svoju priču – smajlić, plavo-bijelo… No, važno mi je da mu odijelo bude ugodno i za nositi. Moram ga pohvaliti jer sam radi šešire – cilindre. Ima izvrsne ideje koje izrealizira, a to je slučaj i s cipelama. Jako je kreativan i pedantan i jako je lijepo surađivati s njim.

Haljine za lutke

Njegujete osebujni modni stil. Kad se rodila ljubav prema modi i šivanju?

“Odmalena. Prije sam naučila šivati negoli pisati, mogla bih kazati u šali. Igrala sam se s lutkicama i šivala im haljinice. Tako je to krenulo. Već u srednjoj školi htjela sam biti šilica i kreirati”.

Tko je imao najveći utjecaj na vas u pogledu mode?

“Mama mi je šilica, ali u meni je oduvijek bila prisutna želja da se odijevam drukčije, da budem svoja i da budem kreativna. Od poznatijih osoba sviđa mi se stil odijevanja naše glazbene dive Josipe Lisac, koja je doista unikatna u svakom pogledu. A moje su se kreacije i njoj svidjele, što mi je i rekla prilikom jedne moje revije”.

Kako gledate na suvremenu modnu scenu u nas i u inozemstvu?

“Smatram da je sve dosta ukalupljeno. Svi, ili većina, kao da robuju trendovima. Ako je u modi jedna boja, onda su svi odjeveni u toj boji. Ovo što je sada u điru mi se ne sviđa, poput predimenzioniranih modela, šlampavosti. Nema elegancije i ženstvenosti i sve je dosta uniformirano“.

Koga posebno cijenite od kreatora?

“Zigmana i Rafaelu, koji su naši Riječani. Zigmanovi korzeti i zakovice i Rafaeline kreacije od kože. Stvaraju originalne modele u koje je uložen velik trud, rad i kreativnost. Fantastični su”.

Kad je riječ o bojama, koji su vaši favoriti?

“Volim sve boje, izuzev crne, a ako je odjenem, onda obavezno obogatim nekim veselim detaljem. Obožavam spajati i stvarati nemoguće kombinacije boja, kao recimo danas: ljubičastu i narančastu”.

Važnost kvalitetnog materijala za kreacije je neprikosnovena.

“Da, no u svijetu je prisutan trend brze izmjene kolekcija čiji su modeli izrađeni od nekvalitetnih tkanina. No, vjerujem da će se to ubrzo promijeniti i zbog ekološke osviještenosti. Volim fine materijale poput svile, vune, pamuka. Oni su kvalitetni i dugo traju. Posebno sam slaba na svilu”.

Kakva je ponuda materijala danas?

“Dosta toga se kupuje u inozemstvu. Zagreb je po tom pitanju dosta jak”.

Kad je riječ o modnim dodacima, što vam predstavlja modni fetiš?

“Nakit, šeširi, rajfovi, i naravno cipele, štikle i torbice. Znam kupiti cipele i doraditi ih, ili torbicu, koju potom usklađujem s cipelama, kapom, šalom, rukavicama. Obožavam modne detalje toga tipa”.

Kreirate i šešire i kape?

“Da, ali samo za sebe, za revije i ponekad za moje mušterije”.

Što bi svaka žena koja voli modu trebala imati u svom ormaru?

“Žensko odijelo, strukirano, i malu crnu haljinu koja je prikladna za sve prigode”.

Volite putovati, vraćate li se s putovanja s nekom tkaninom?

“Ne. Posvećena sam znamenitostima, otkrivanju kako žive tamošnji ljudi. No, znam ponijeti kući neki zanimljiv naprstak. Ponosna sam na svoju kolekciju.

Najstariji je onaj koji sam dobila na poklon od svog mentora Petra Oparova koji me je jako puno toga naučio u pogledu stručnih stvari, od krojenja do odnosa s mušterijama. Prenio mi je jako puno znanja i jako sam mu zahvalna na tome. I mama mi je dala dobar krojački temelj, ali on me usmjerio. Kako je imao krojački salon blizu mene, svaki dan smo zajedno pili kavu”.

Volim maškare

Uz modu, vaša druga ljubav su maškare?

“Da. Domaća san ženska pa volim maškare. Kad smo bili mladi, vavik smo šli na maškare i mašu. To postane del tebe.

Ja san va Mesopusne kompanija Grada Grobnika, jer sam s Grobnika. Od 1988. godine gremo na Korzo va povorku, znači 35 let je da i ja gren z mojun kumpanijun na Korzo.

Nastupamo na izboru Kraljice karnevala, četiri kraljice smo imeli i za tri koreografije smo nagrade dobili. Tradicija maškara počinja 1968. godine i od tada su zapisi da su muški išli po kućama, palili pust, te je održavan ples u našoj Sokolani u Kaštelu zadnjeg utorka”.

Ima li neki kostim maškara koji vam je posebno drag?

“Možda Samba jer volim plesati. No, teško mi je odvojiti još neki, jer svi su mi dragi na svoj način”.

Pretpostavljam da već sada osmišljavate kostim za ovogodišnji bal pod maskama u Guvernerovoj palači?

“Da, ali onako leteći. Razmišljam u hodu, inspirativan trenutak dobijem ponajviše kad sam u stisci”.

Vratimo se sada malo vašoj aktivnosti u svijetu mode. Utemeljili ste salon prije 34 godine?

“Da, 1989. godine, i to na Dan sv. Vida koji Rijeka slavi”.

Kako biste ocijenili Riječane po pitanju mode?

“Ima onih koji se znaju jako dobro odjenuti, koji sve pomno iskombiniraju s bojama ili s markiranom odjećom”.

Da imate čarobni štapić, što biste realizirali u Rijeci kad je riječ o modi?

“Imamo Riječke stepenice, ali bilo bi dobro kad bi bilo više revija i to ne samo modnih, već iz više sektora, kao što su frizeri i majstori šminke”.

Načula sam da se u Opatiji priprema posebna revija obrtnika?

“Članica sam Udruženja obrtnika Rijeke i presretna sam što se sada priprema modna revija za kraj ožujka. Bit će to poseban događaji za sve nas. Radujem se”.