MOJ NAJLJEPŠI VRT

Okućnica Slavijane i Veljka Trinajstića u Opatiji: Dominira veličanstvena agava

Jelena Sedlak

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Vrtovi su građeni u obliku kaskada, pa se šale kako u njima treba »raditi pod ručnom«, a jedini način da se nekoliko kamiona pijeska donese do vrta je s lopatama i kariolama. Još i danas tako se dovoze drva i sve ostalo. No, kako kaže naš domaćin Veljko, »U delu je spas«



U strmoj opatijskoj ulici Mušićevac nekoliko je lijepih vrtova, povezanih cijelom dužinom od nekoliko stotina metara živicom od lovorvišnje, koju mještani sami šišaju. Među najljepšima vrt je Slavijane i Veljka Trinajstića, ovdašnjih mještana, a oni će u šali reći i »rođenih još u starom rodilištu«.


Na okućnici od oko 2.000 četvornih metara ima puno posla, još ktome smještenoj u podnožju stotinjak stuba, koje je trebalo prolaziti s kariolom dovozeći zemlju, gnojivo, biljke, svakojaki materijal, pa stoga začuđuje ljepota i šarolikost njihovog vrta.


Foto: Marko Gracin


Ni ostalim susjedima nije bilo lako, ali Slavijana kaže kako si svi međusobno pomažu, a naročito u šišanju živice s obje strane duge i uske cestice, kojom se može samo pješice. Vrtovi su građeni u obliku kaskada, pa se šale kako u njima treba »raditi pod ručnom«, a jedini način da se nekoliko kamiona pijeska donese do vrta bio je s lopatama i kariolama. Još i danas se tako dovoze drva i sve ostalo. No, kako kaže naš domaćin Veljko, »U delu je spas«.


Foto: Marko Gracin





Prvo što nam »pada u oči« kada stupimo u vrt je procvjetala agava, čiji se veličanstveni cvijet vidi nadaleko. Stara je 50 godina i naši se domaćini sada opraštaju s njom, jer kad procvjeta, agava umire. Kažu nam kako su i kćer Elena i unuci Dominik, Đulijano i Martina pomalo tužni, ali agava ima puno pomlatka, pa će je nadomjestiti.


Foto: Marko Gracin



Uz vrtnu stazicu raste lijepa bugenvilija, dar mame Milice od prije mnogo godina, koju su samo »zapiknuli« i evo je danas u svom veličanstvenom izdanju. Jedne je zime i smrznula, ali brzo se oporavila. Ima tu i kamelija te čitava šuma od stotinjak palmi, koje se razmnožavaju same. Slično je i s lovorom, smiljem, ružmarinom, kušom, bambusom, jukama, lavandama te sa »svime što se da zapikat’«, kako kaže Veljko. Nije baš zadovoljan s kakijem, koji je znao dobro rađati, čak i po stotinu plodova u sezoni, a ove je godine rodio samo 3 ploda.


Foto: Marko Gracin



On je cijeli staž do mirovine odradio u Industroopremi Rijeka, a Slavijana je bila knjigovođa, te je u mirovinu otišla iz Jadran Impexa Kastav. Sada kada su u mirovini, uživaju u svojoj oazi mira, u kojoj je zaista sve podešeno za uživanje. U vrtu najradije borave i kažu kako stalno nešto »prčkaju« po cijeli dan, a kada treba, uskaču obitelj i susjedi.


Foto: Marko Gracin



– Ako treba, uvijek su tu, govori Slavijana. Ona i Veljko su na okućnici sve građevinske radove obavili sami. Sada su i špina i roštilj Slavijanih ruku djelo, a Veljko je radio zahtjevnije poslove. Jedno vrijeme, dok je bio bez posla, išao je raditi sa zidarima i naučio zidati gledajući kako oni rade. Kaže da nije teško, samo treba puno volje.


Foto: Marko Gracin



– Ja nacrtam, a Veljko zida. Sve s kamenom on je ozidao, ponosno će supruga. Sve palme je, kaže, on posadio. Mnogo mladih raste oko špine, pa ih on u proljeće samo »zapika«. S bananom nije takav slučaj, nju treba znati njegovati, pa joj redovito otkida plod, kako se ne bi narušila ljepota listova. Paulovnija je također nešto s čime treba znati, a supružnici su je naručili preko interneta i posadili tek nedavno. Kada se razraste, nadići će sve ostalo drveće, uključujući i cvijet agave, ali otom- potom.


Pokazali su nam i šumicu mimoza, koja raste s jedne strane kuće, a koju također treba orezivati da bi svakog proljeća procvjetala i zamirisala cijeli ovaj kraj. To je slučaj i s pampas travom, Isusovom krunom, bršljanom, bugenvilijom, kamelijom…


Foto: Marko Gracin



Vidjeli smo u njihovom vrtu i nekoliko lijepih detalja, primjerice, procvjetalu azaleju smještenu na panju od palme, stari demižon također smješten na stari panj, oko kojeg je naša domaćica složila školjke i kamenčiće, lijep kameni vrt, viseće košare s interesantnim biljkama od kojih jednu Slavijana naziva »Beatlesom«, jer ima dugu čupavu »frizuru«, koja se navečer prekrije bijelim cvjetićima nalik na slap, samo je treba redovito, svakog prosinca podšišati na 2- 3 cm.


okucnica

Foto: Marko Gracin


Obrezivanje, paljenje i čišćenje uvelih listova u vrtu ranije je radio Veljko, i to barem po 2 sata dnevno, ali sad mu je vid oslabio, a tu je i »godina proizvodnje«, kako se sam našalio, pa taj posao sada prepušta unucima.


Foto: Marko Gracin



Dok prolazimo kroz pravu šumu sobnih biljaka iznijetih preko ljeta u vrt, oko nogu nam se mota lijepi crni mačić, imenom Zoro, kadli se preciznijim uvidom uvjerismo da je zapravo riječ o Zori. Ajme, još i ona bi im mogla zadati brige. Među ovim fikusima, adamima, begonijama, hibiskusima, zmajevim krilima, vodenikama, papratima… uskoro bi ih moglo biti još.