Još jedan lijepi vrt posjetili smo u ulici Malin, koja slučajnog prolaznika ostavlja bez daha pod dojmom ljubičastih slapova koji se slijevaju s okućnica na ulicu. Bugenvilije su zaštitni znak cijele ulice, pa nije slučajno da mnogi turisti odsjedaju upravo u ovom kraju.

Na ulazu u vrt kod obitelji Lalić ipak nas čeka iznenađenje, velika murva, stara 70 godina, gotovo kao i naši domaćini. Oni su tu od 70-tih godina, no na okućnici su zadržali najvrjednije vrste.

Tako tu i dalje raste maslina sorte orkula, stara 300 godina. Odlična je za ulje, govori nam Giuseppe, domaćin ove kuće. Raste uz breskvu, kojoj njeno društvo uopće ne smeta da dobro rađa. U blizini raste i formira lijepu pergolu šeherezada, loza pristigla iz Slovenije. Nedaleko je banana, pa dvije cikas palme, japanski javor, grm koji ovdje zovu metlica, a sve je to obavijeno slatkim mirisom jasmina.

Foto: Marko Gracin

Vrt je uokviren živicom od kanadske lozice, a u ovom općem zelenilu jedva se naziru citrusi, limuni, mandarine i naranče, koji također obilato i stalno rađaju. Što ti je otočna klima?! Sve rađa i sve uspijeva, ali samo pod uvjetom da se stalno zalijeva, no i to nije dovoljno, treba pasti obilnija kiša.

Kada smo ih ljetos posjetili, kiše nije bilo već puna tri mjeseca. Pa ipak, u ovom je vrtu sve uspijevalo, možda upravo zbog preguste sadnje, zbog koje su se biljke međusobno štitile i zbog koje je mikroklima ovog vrta tako blaga.

U ovom, malom po površini, svega 350 četvornih metara, ali vrlo ispunjenom vrtu, rastu i kivi, judino drvo i naravno, bugenvilija. Domaćica predvidljivog imena biljne vrste, Jabuka, ipak je najponosnija na svoje ruže.

Foto: Marko Gracin

– Meni su ruže najljepše, s 50 godina sam htjela imati 50 ruža, ali neke su se osušile, jer je otočna klima za njih prevruća, a zemlja je preškrta. No, svejedno ih najviše volim, a imam i neke starinske i neke nove sorte.

Recimo bijelu ružu Johny Deep, koja jest jednostruka, samo jedanput cvjeta, ali taj put cijela okućnica miriše, Od nje često napravim i odličan liker, za koji treba tek dvije šake latica mirisnih ruža, koje treba oprati i posušiti papirnatim ubrusom, pa slagati u staklenku naizmjenično po slojevima, latice i šećera 4-5 žlica.

Foto: Marko Gracin

Sve preliti lozovačom ili votkom, pa iznijeti na 30 dana na sunce. Zatim se sve procijedi i ulijeva u boce, otkriva nam Jabuka odličan recept za mirisni liker od ruža.

Ona je Nerezinka porijeklom, ali je rođena i na kraju se preselila u Mali Lošinj. U Rijeci je završila Trgovačku školu, pa zatim radila 18 godina u Jadranki. Nakon toga je radila u Ribomaterijalu, pa kad su ga zatvorili, otišla u privatnike, u trgovinu željezarijom i ribarskim materijalom, odakle je otišla u mirovinu. Govori kako voli komunikaciju s ljudima, što je u maloj trgovini uspješno ostvarivala, ali »kad odeš u velike centre, nemaš što koga pitati«.

Foto: Marko Gracin

O svojoj ljubavi prema vrtu kaže:

– Meni je moja mama usadila ljubav prema cvijeću, ona ga je imala jako puno. Ovaj vrt je vrlo star, oko 50 i više godina, no prije je tu bio samo povrtnjak i kokošinjac. Ali nažalost je na kokošinjbu izgrađena kuća, a ne vrt. Prije toga su morali izbaciti nekoliko kamiona kamenja.

Suprug Giuseppe, s kojim je već 53 godine u braku i ima kćer Izabel i troje unuka, ima pak jako interesantnu životnu priču. Nakon što je iz Italije kao mladi dečko od 19 godina, koji je sve škole tamo završio, stigao u posjet svojoj obitelji, bez znanja ijedne hrvatske riječi, zaposlio se kao tokar u brodogradilištu na Lošinju, a nakon toga kao instruktor za tokare, za dečke u Odgojnom domu.

Na tom poslu je radio sedamnaest najljepših, nezaboravnih godina. Giuseppe, koji nikada prije nije čuo ni jednu hrvatsku riječ, postao je najbolji odgojitelj djece s problemima u razvoju. Slučajno? Prosudite sami.

Foto: Marko Gracin