Iako se ne pojavljuje nigdje u Bibliji, zec je jedan od zaštitnih znakova Uskrsa, gledajući s konzumerističkog spektra. Legenda o zecu potječe iz narodnih običaja, a s Uskrsom su ga prvi put počeli povezivati Nijemci krajem 17. stoljeća. U doba korizme, napose pred same dane najvećeg kršćanskog blagdana, javlja se i povećana potražnja za kunićima, u svojstvu kućnih ljubimaca. Zanimljiva je informacija kako, po nekim svjetskim istraživanjima, čak 95 posto kunića kupljenih za Uskrs ne doživi svoj prvi rođendan.

Zašto je tomu tako razgovarali smo s predsjednicom zagrebačke Udruge Zecovi Andreom Rajčić.

– Nažalost, kod nas se kunići još uvijek smatraju idealnim kućnim ljubimcem za djecu i vrlo često se ishitreno kupuju kao dar za Uskrs ili Božić i onda ubrzo nakon toga, a pogotovo prije godišnjih odmora, završe napušteni. Prvo i najvažnije što moramo istaknuti jest da kunići nisu kućni ljubimci za djecu i ona se o njima ne mogu i ne znaju brinuti!

Kunići su zahtjevne životinje koje iziskuju istu razinu njege i brige kao psi i mačke i nikako nisu tzv. starter kućni ljubimci. Svake godine, a posebno nakon Uskrsa i prije godišnjih odmora, sve je više i više napuštenih kunića, kako na cesti tako i onih koje vlasnici više ne mogu ili ne žele zadržati pa ih udomljavaju na razne načine.

Snimio: Josip MIKAČIĆ

Kunići koje vlasnici izbace na ulicu ili u prirodu ne prežive dugo – mi saznamo za mali broj onih koji imaju sreću da ih netko vidi i dojavi nam. Prosječno vani prežive do 48 sati i puštanjem u park, na parkiralište ili u prirodu ljudi ih osuđuju na sigurnu smrt. To su životinje koje su se okotile u zatočeništvu i 99 posto njih nikada nije ni vidjelo travu, ne znaju se ponašati vani, ne znaju gdje se skloniti, što jesti, kako preživjeti.

Najviše napuštenih je u vrijeme godišnjih odmora, kada ljudi koji su ih kupili djeci na poklon shvate da su oni velika obaveza, djeci više nisu zanimljivi, a bliži se godišnji odmor i treba »riješiti problem«.

Tada je nekima najlakše »pustiti kunića na slobodu« – termin je to kojim sebi olakšavaju savjest, ali time ga osuđuju na sigurnu smrt. Veliki problem vlasnicima predstavlja i vrijeme godišnjih odmora kada je potrebno naći nekoga tko će čuvati kunića ili ga treba voditi sa sobom, što nije uvijek jednostavno.

Postoji problem deficita profesionalnog čuvanja kunića, potrebe su puno veće od ponude te smo zbog toga pokrenuli program ‘BunnyEx’, unutar kojeg pokušavamo, preko platforme na našoj internetskoj stranici zecovi.net, povezati vlasnike kunića koji imaju iskustva i znanja u brizi za kuniće i onih koji traže čuvanje, prepričava Rajčić.

Snimio: Josip MIKAČIĆ

Društveni i zaigrani

Naglašava kako imati kunića za kućnog ljubimca uopće nije jednostavno.

– Opće je prihvaćeno mišljenje da su kunići mirne, plašljive životinje koje samo sjede u kavezu i nešto grickaju. Stvarnost je potpuno drukčija. Kunići su vrlo društvena, umiljata, zaigrana i inteligentna bića, a ako imate par – doživljaj je udvostručen. Veći dio dana i noći provode u spavanju ili dremuckanju, ali uvijek imaju vremena za igru, maženje i nestašluke.

Najzaigraniji su predvečer i navečer, te im tada svakako treba omogućiti slobodno kretanje, osobito ako su tijekom dana zatvoreni u svojoj nastambi. Bilo bi idealno kada bi cijeli dan bili slobodno pušteni, ali to, nažalost, nije uvijek moguće. Vole kada ih se dira i mazi i ponekad znaju biti vrlo uporni ako nisu dobili svoju dnevnu porciju nježnosti – guranje njuškice pod vašu ruku je najočitiji znak. Liječenje kunića je zbog njihove posebne anatomije i fiziologije vrlo zahtjevno.

Puno je lakše očuvati njihovo zdravlje nego liječiti bolest, stoga je važno pridržavati se svih pravila o prehrani, njezi, higijeni i smještaju. Unatoč svoj brizi i pažnji, ponekad može doći do bolesti jer imaju brz metabolizam i vrlo brzo može doći do zdravstvenih problema. U nekim ekstremnim situacijama naoko zdrav i veseo kunić može uginuti.

Imaju tendenciju skrivanja svojih zdravstvenih problema jer su tip životinje koja je plijen te, ukoliko skupina primijeti da je jedinka bolesna, izbace je van jer smanjuje zdravlje cijele grupe i ugrožava ju. Kunići tako do zadnjeg trenutka skrivaju svoj zdravstveni problem i kada ga pokažu često je prekasno za akciju.

Važno je naglasiti da se treba ići k iskusnim veterinarima, kojih ima malo, iako je situacija bolja nego prije petnaest godina, potrebno se dobro informirati, tvrdi Rajčić.

Snimio: Josip MIKAČIĆ

Premala gajba

Sasvim slučajno, 2004. postala je vlasnica svog prvog kunića. Tada nije znala ništa o toj životinjskoj vrsti, a u Hrvatskoj je postojala samo jedna internetska stranica o kunićima – Zecovi za neznalice koja je pružala informacije o kunićima i zečevima.

– U dućanu u kojem sam kupila svog prvog kunića dobila sam manjkave i pogrešne upute vezane uz prehranu, smještaj i njegu kunića. Prodali su mi malu gajbu koja nije bila ni približno dovoljno velika za kunića, možda u nadi da ću se uskoro vratiti tražeći veću.

Doduše, nažalost, i danas velik broj ljudi kupi premalu gajbu, pa kunići do kraja života ostaju sklupčani u tom malom životnom prostoru. Ja sam kupila doista bebu koja je imala tri i pol tjedna, koja je prerano odvojena od majke, i to je generiralo sve njene kasnije zdravstvene probleme te smo, tri godine i osam mjeseci njenog života, vrlo često bili kod veterinara.

Zbog čestih zdravstvenih problema Blixe, moje znanje i interes za kuniće je bio sve veći i postajala sam sve aktivnija na Zecovi.net forumu. 2007. godine, među članovima foruma, rođena je ideja o osnivanju udruge koja će se aktivnije uključiti u rješavanje problematike edukacije i zaštite kunića i zečeva.

Udruga je osnovana u veljači 2008. godine, djeluje i danas, broj članova varira, ali uvijek postoji manjak volontera. Jedan od najvećih uspjeha Udruge, na koji smo jako ponosni, bilo je uspješno lobiranje prilikom izrade Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji.

Naime, na našu inicijativu, uvrštena je odredba koja zabranjuje odvajanje kunića od majke prije osam tjedana starosti. Bila je uobičajena praksa da se vrlo mladi kunići prodaju kako bi bili mali i slatki. U Hrvatskoj, pored Udruge Zecovi, postoji još samo jedna udruga za zaštitu kunića, i to Udruga Mrkvica, s kojom odlično surađujemo.

Važno je naglasiti kako se naši štićenici udomljuju uz ugovor o udomljavanju te pokušavamo, s našim udomiteljima, ostati u kontaktu. Ukoliko naš udomitelj, iz bilo kojeg razloga, više ne može zadržati udomljenog kunića, mi ga uzimamo natrag.

Snimio: Josip MIKAČIĆ

U paru – sretniji

Udruga je nedavno napravila i novu internetsku stranicu koja sadrži mnoštvo tekstova vezanih uz brigu oko kunića. Svi tekstovi sadrže najnovija saznanja, a najviše se baziraju na njemačkim izvorima jer je Njemačka najnaprednija što se tiče njege, brige, liječenja i dužine života kunića kućnih ljubimaca.

– Prije je bilo normalno kuniće držati u gajbama, ali i najveća gajba je premalena za kunića. Kunići su životinje koje vole kretanje, trčanje i skakanje te im je to potrebno omogućiti. Pri planiranju prostora potrebno je voditi računa o tome da kunići rastu do osmog mjeseca starosti i unaprijed treba predvidjeti dovoljno veliku nastambu za njegov sretan život.

Prostor u kojem se kunić kreće mora biti posebno osiguran kako bi spriječili štete i osigurali njihovu sigurnost. Svi naši štićenici udomljavaju se u ogradice ili u prostor u dijelu stana gdje su slobodno pušteni, a nove udomitelje potičemo da razmišljaju u smjeru ogradica i da puštaju kuniće u određene dijelove stana ili cijeli stan, i sretni smo što su otvoreni za naše sugestije.

Druga velika promjena je poticanje na novi princip prehrane koji se može naći na našim internetskim stranicama – puno sijena i svježeg i zelenog. Kao što sam već navela, pravilna prehrana temelj je zdravlja svakog kunića i jedan od najvažnijih preduvjeta njihovog dugog i zdravog života. Znati čime smijete hraniti kunića, a posebice znati čime ga ne smijete hraniti iznimno je važno. Pravilno hranjenje tijekom cijelog njegovog života od presudne je važnosti, svjedoči naša sugovornica.

Osjetljivosti unatoč, ukoliko se o njima dobro brine, kunići mogu doživjeti i četrnaestu godinu života, no velika većina živi puno kraće. Zanimljivo je kako su kunići, iza mačaka i pasa, treći ljubimci po brojnosti u svijetu te su zahvalni, komunikativni i znatiželjni.

– Kunići su izuzetno društvena bića koja u prirodi uvijek žive u grupama. Bilo bi idealno kada bi život proveli u društvu bar još jednog kunića. U paru su sretniji, manje obolijevaju, nema one grižnje savjesti »ja sam vani, a zeko je doma sam«, a briga za jednog kunića ne razlikuje se bitno od brige za dva kunića.

Međusobno, kao i prema ljudima, komuniciraju govorom tijela koji je izrazito razvijen, dok je najbolji način za upoznati kunića taj da ga promatrate, pratite njegove potrebe i uočavate njegove navike i obrasce ponašanja.

Znaju biti prgavi, odazivaju se na ime kada hoće, a kada neće ignoriraju; žele sudjelovati u svim aktivnostima u kućanstvu, izuzetno su nježni, veseli i zaigrani, vole bacanje loptica, igraju se lovice, slažu i premještaju igračke, a reagiraju i na kliker treninge, prepričava te dodaje kako je kuniće, bez obzira na spol, bitno kastrirati i to zbog brojnih zdravstvenih prednosti i sprečavanja okota, ukoliko je riječ o paru.

Snimio: Josip MIKAČIĆ

Volonteri-čuvalice

Udruzi je u planu svakako nastaviti se brinuti o kunićima te aktivno raditi na pomaganju i edukaciji svih sadašnjih i budućih vlasnika kunića. Ne financira ih niti grad niti država, grupa je to čistih entuzijasta.

– Nažalost, udruge za kuniće nisu u fokusu za financiranje državnih institucija i velikih tvrtki. Mi se financiramo isključivo donacijama ljubitelja kunića i članarinama koje su 50 kuna godišnje. Veliki nam je problem što sve teže nalazimo volontere bez kojih naš rad ne bi bio moguć. Iznimno su nam važni tzv. tete i stričeki čuvalice koji nam pomažu i čuvaju naše štićenike do udomljenja ili sudjeluju u radu Udruge na neki drugi način.

Ovim putem apeliram i pozivam zainteresirane građane da se pridruže našoj Udruzi i postanu naši volonteri, čak i ukoliko ništa ne znaju o kunićima, mi ćemo ih sve naučiti i dobit će svu potrebnu opremu, zaključuje Rajčić.

Snimio: Josip MIKAČIĆ