Garderoba Concept Store

Ana Ivančić se nakon 25 godina u korporacijama, odlučila na zaokret: ‘Od malena sam bila okružena tkaninama i koncima’

Edita Burburan

Foto: DAMIL KALOGJERA

Foto: DAMIL KALOGJERA

"Osobno ne poznam nikoga tko je do blagostanja i uspjeha došao pukom srećom bez da je uložio puno truda i donosio hrabre odluke."



Uspješna zagrebačka poduzetnica Ana Ivančić uskoro će proslaviti pet godina luksuznog dizajnerskog Garderoba Concept Storea. Prije pet godina, a nakon punih 25 godina vrlo uspješne karijere na odgovornim pozicijama velikih korporacija, odlučila je učiniti potpuni zaokret u karijeri i ujediniti sva stečena znanja i iskustva u posve novom smjeru privatnog poduzetništva s temom mode.


Ivančić, s obzirom na poslovnu prošlost u financijskoj branši gdje je obnašala vodeće pozicije u Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Erste mirovinskom fondu i osiguravajućem društvu BNP Paribas Cardif, dijeli svoja znanja financijskog stručnjaka, a suprug Boris nadopunjuje iskustvima dugogodišnjeg privatnog poduzetnika. Njihovo troje djece također su velika podrška, ali i svi su pomalo uključeni u obiteljsko poslovanje. Ivančić trenutačno priprema proslavu 5. rođendana Garderobe, a veliki party bit će održan u zagrebačkom botaničkom vrtu.


Kreativni tim Garderobe – arhitekti iz Biro Grupe i Studio Lana Cavar


Modno okruženje


Punih 25 godina bili ste na vodećim mjestima u svijetu financija. Jesu li vam poslovno iskustvo i prethodni kontakti koristili u sadašnjem poslu?


– Koliko god se radi o dva potpuno različita posla i poslovna okruženja, poslovno iskustvo i vještine koje sam stekla kroz dugi niz godina u financijskoj industriji i visokom menadžmentu, puno su mi pomogli i u sadašnjem poslu. Ipak, puno novoga sam trebala naučiti i još uvijek učim, jer svaka industrija ima svoje specifičnosti i svoja pravila. Kontakti koje sam stjecala godinama pomažu mi i danas, jer, na kraju krajeva, upravo ljudi rade posao, a ugled koji ste stekli prati vas gdje god krenuli i čime god se bavili.


Što je presudilo kod donošenja takve odluke?




– Ideja o otvaranju konceptualne trgovine, svojevrsnog mjesta sastajanja oko teme mode, odjeće i svega što je s tim povezano, kuhala se u meni godinama. Sazrela je, međutim, tek kad se francuski dioničar BNP Paribas, čije sam osiguravajuće društvo vodila preko deset godina, odlučio povući s hrvatskog tržišta i prodati naše društvo Croatia osiguranju.


Počela sam razmišljati u kojoj banci ili osiguranju bih voljela nastaviti karijeru i shvatila kako u tom sektoru za mene više nema pravih izazova, te ako želim nešto novo, moram potpuno izaći iz zone komfora i krenuti u nekom drugom smjeru.


Pojavio se slobodan poslovni prostor u Martićevoj ulici, preko puta vinoteke supruga Borisa, otišla sam ga pogledati i donijela sam odluku. Nakon toga više nije bilo povratka i u roku od četiri mjeseca otvorila sam Garderoba Concept Store u Zagrebu na adresi na kojoj smo i danas.


Ani Ivančić obitelj je najveća podrška


Podrška obitelji


Kakve su bile okolne reakcije, kako je reagirala vaša obitelj, prijatelji?


– Odluka o zaokretu je izazvala jako veliko iznenađenje. Međutim, oni koji me poznaju znali su kako se ne radi o tek prolaznom hiru. Suprug i djeca su mi, kao i u svemu prije toga, dali potpunu podršku i nastojali mi pomoći koliko god su to mogli. Najstarija kćer je još dan danas uključena u vođenje društvenih mreža Garderoba Concept Storea, bez obzira na to što je kao magistar prava i psihologije započela karijeru u struci.


Mlađa kći, koja je kao liječnica prije nekoliko mjeseci krenula sa specijalizacijom iz pedijatrije, ali dijeli moju i sestrinu strast prema modi, sudjeluje u mnogim odlukama dajući mišljenje, dok je suprug kao dugogodišnji privatni poduzetnik nepresušni izvor savjeta i podrške.


Smatrate li se sretnicom ili ratnicom, s obzirom na to da je za takve odluke i njihovo ostvarenje osim hrabrosti potrebno i malo sreće, zar ne?


– Pripadam onoj grupi ljudi koji vjeruju da sreću i prilike moramo stvarati sami. Osobno ne poznam nikoga tko je do blagostanja i uspjeha došao pukom srećom bez da je uložio puno truda i donosio hrabre odluke. Moj je moto uvijek bio: Sreća prati hrabre.


Kad donosite odluke, što prevlada: instinkt, racio ili emocija?


– Donošenje odluka je ključni dio svakog posla, pa tako i privatnog poduzetništva. Često se moramo oslanjati na instinkt, iako je idealno sagledati okolnosti za odluku sa svih strana, čuti mišljenje nekog drugog. Odavno sam naučila da važne odluke ne treba donositi pod utjecajem emocija, nego »hladne glave«. Kad god sam tijekom 30 godina, koliko radim, »prespavala« neku važnu odluku, pokazalo se da je to bio pametan potez.


Odakle ste zapravo krenuli, što je bila početna točka?


– Krenula sam doslovce od nule (smijeh). U odabiru brendova vodila sam se vlastitim estetskim kriterijima. Nakon pronalaska prostora za Garderobu krenula sam istraživati internetske stranice brendova koje sam poznavala i poslala sam im upit za sastanak ne znajući hoće li mi itko uopće odgovoriti.


Paralelno sam s izrazito darovitim i tada jako mladim arhitektima studija Biro radila na idejnom rješenju buduće trgovine. Od mene su dobili brief da trgovina treba izgledati kao velika luksuzna garderoba. Na renderima i nacrtima koji su prikazivali konačni izgled prostora stajalo je radno ime »Garderoba« i nekako sam spontano odlučila da će to biti i konačno ime trgovine, za koje danas mogu reći da je odlično prihvaćeno.


By Malene Birger i Ganni su se povratno javili na moj upit, dogovorila sam sastanke i otišla u Kopenhagen za vrijeme zimskog Tjedna mode 2017. s prezentacijom koja se sastojala od idejnog rješenja Garderoba Concept Storea i mog životopisa. Tamo sam sasvim slučajno otkrila sajam skandinavskih modnih brendova Revolver i tako mi se otvorio jedan novi svijet.


Vratila sam se u Zagreb s gotovim narudžbama za pet prvih danskih i švedskih brendova, čije kolekcije još uvijek prodajemo već punih pet godina. Osim skandinavskih modnih brendova, moja je želja bila i da u Garderobi imamo uvijek jedan dio posvećen hrvatskom modnom dizajnu, pa sam kao velika ljubiteljica dizajna Ivane Omazić s njom na samom početku dogovorila i da će Garderoba postati i njezino prodajno mjesto.


Od tada su kroz naš concept store uz Ivanu prošle kolekcije iznimnih hrvatskih dizajnera i umjetnika poput Silvia Vujičića, Nataše Mihaljčišin, Klisaba, Ogi Antunac, a već godinama prodajemo nakit MAMMII darovite umjetnice Maje Miletić.


S Nenadom Soviljem i Tinom Vrdoljak Ranilović


Jasni uzori


Vaš otac Ante Ledić bio je dugogodišnji direktor i jedan od pokretača međustranačja u Hrvatskoj krajem 80-ih godina i jedan od osnivača HDZ-a, koliko je to ostavilo traga u vašem odnosu prema poslu?


– I moj otac i moj djed radili su na pozicijama generalnih direktora, i to bez takozvane partijske »crvene knjižice«, što je u bivšoj Jugoslaviji bila velika rijetkost. Obojica su se kao hrvatski intelektualci nametnuli svojom sposobnošću i izrazitim liderskim karakteristikama, iako su često bili pozivani na »informativne razgovore« u tadašnjoj miliciji zbog jasne nacionalne orijentacije.


Tako sam od najranijih dana imala vrlo jasne uzore ljudi vrlo jakih osobnosti i velike odlučnosti. Kroz cijelo djetinjstvo je bratu i meni uvijek bilo naglašavano da »nema kruha bez motike« i da se za sve što želimo moramo i potruditi. To danas suprug i ja prenosimo i na svoju djecu.


I vaša baka Josipa Kukolja također je bila uspješna obrtnica, od nje ste naslijedili i ljubav prema modi, čini se da ste u sadašnjem poslu spojili sva iskustva?


– Odrastajući uz baku, koja je započela kao suradnica najdugovječnije hrvatske kreatorice Žuži Jelinek, te od 50-ih godina prošlog stoljeća imala vlastiti salon i odjevala zagrebačke gospođe, bila sam okružena tkaninama, koncima i krojačkim priborom. Kako sam od malena pokazivala sklonost vlastitom izričaju kroz odijevanje, a u Jugoslaviji nije postojalo niti izbora niti mogućnosti kao što to imamo danas, tijekom srednje škole sam znala prepravljati staru odjeću.


Tako sam primjerice od djedovog vjenčanog odjela prepravila hlače, a predimenzionirani sako nosila kao jaknu. Baka me naučila krojiti i šivati vlastitu odjeću, pa sam tijekom studija, ali i kasnije, u ormaru imala pretežito vlastite kreacije. Znala sam navečer napraviti kroj, sjesti za šivaću mašinu i ujutro u novom sakou otići na faks.


Već tada je odjeća bila moja strast (smijeh). Suprugovo iskustvo privatnog poduzetnika najviše mi je pomoglo u stvaranju današnjeg biznisa s obzirom na to da on uspješno posluje i opstaje kao privatnik već više od 30 godina.


Upravo mi je on bio glavna potpora u kriznim momentima kad sam pokretala posao, kad sam prihvatila ponudu za širenje na Rovinj, a međusobno smo se bodrili kad smo oboje završili u pandemijskom lockdownu nakon kojeg smo preživjeli i potres u našem stanu u strogom centru grada iz kojeg smo se na neko vrijeme morali i seliti.


Kod vas je uvijek sve posloženo i usklađeno do posljednjeg detalja, ne volite greške?


– Mislim da nitko ne voli griješiti. Ipak, bitno je znati kako svi griješimo i da je to normalno. Greške dopuštam i svojim suradnicima i sebi, ali teško se nosim s ponavljanjem istih. Iz vlastitih sam grešaka i krivih procjena u životu i poslu puno naučila, i mislim da ih upravo tako trebamo i prihvatiti.


Odabrali ste skandinavske kreatore, zašto baš njih, ne volite talijansko/francuski modni »nered«?


– Naprotiv, talijanski i francuski modni brendovi su već tradicionalno prisutni na našem tržištu. Vjerovala sam da je za uspjeh u toj industriji ključno ponuditi nešto novo i gotovo nepoznato, a to su bili upravo skandinavski brendovi koji su baš u to vrijeme počeli nagovještati svoju globalnu popularnost.


Danas mogu reći da je tajming otvaranja Garderoba Concept Storea prije pet godina, kao jedinstvenog centra skandinavskog modnog dizajna ne samo u Hrvatskoj, nego i šire, bio idealan.


S danskim dizajnerom Henrikom Vibskov


Kolekcionar odjeće


Prepravite li ponekad neki komad odjeće koji kupite?


– Ne, jer kupujem komade odjeće koji mi se stvarno sviđaju i za koje mislim da mi dobro stoje. Nikada nisam razumjela one koji nešto kupe, a onda ne obuku mjesecima, ili čak uopće. Ja u odjeći stvarno uživam i pravi sam kolekcionar (smijeh).


Koliko godina ima najstariji komad u vašem ormaru?


– Cijeli sam život bila sklona kupiti manje, ali skuplje. Čak i kad sam putovala kao studentica s ograničenim džeparcem, kupila bih jednu stvar, dok su se neke moje prijateljice kući vraćale s brdom jeftinih krpica.


Danas su u mom ormaru najdugovječniji komadi oni mog omiljenog kreatora Driesa Van Notena, čiju sam prvu malu crnu haljinu kupila još krajem prošlog stoljeća (smijeh) i još je uvijek nosim. Odjenula sam je prije nekoliko godina na gala večeri Elle Style Awards u zagrebačkoj Esplanadi i nije prošla neprimijećena.


Danas, nakon više od 20 godina, uz izuzetak skandinavskih brendova koje prodajemo u Garderobi, te brendova poput Marnija, Driesove kreacije gotovo prevladavaju u mom ormaru i jednako me vesele kao prvog dana.


Važan vam je i prostor u kojem boravite, dizajn Garderobe pohvaljen je i u New York Timesu?


– Za izgled Garderoba Concept Stora zaslužni su arhitekti studija Biro iz Zagreba, koji su moju inicijalnu ideju proveli u djelo, i za taj su projekt višestruko međunarodno nagrađeni od strane struke.


Ono što je ipak najvažnije, prema reakcijama klijentica, možemo reći da smo uređenjem postigli onaj osjećaj ugodne kupovine bez žurbe, koji smo nazvali slow shopping, u ugodnom ambijentu u kojem uz samu odjeću dominiraju dvije prostrane kabine koje djeluju kao mali separei i koje pozivaju na isprobavanje bez presinga.


Upravo kad smo otvarali Garderobu u Zagrebu, New York Times je radio preporuke mjesta u našem gradu koje treba svakako posjetiti. Oduševili su se našim uređenjem i konceptom i uvrstili su nas među pet, šest »to go« mjesta u Zagrebu.


Više mjeseci nakon toga dolazili su nam američki turisti s iscječcima iz New York Timesa u kojem je objavljena Garderoba. Njima su te preporuke jako važne, a nama je to bila velika čast.


S danskim dizajnerom Markom Kenlyjem Dominom Tanom


Od 18 do 85 godina


Tko zalazi u vašu trgovinu, kakvoj ženi je ona namijenjena?


– Ako bih morala podvesti naše klijentice pod zajednički nazivnik, bile bi to poslovne, samosvjesne žene svih profila, profesija i dobi, od 18 do 85 godina. Dakle, sve one žene koje vole kvalitetnu odjeću, posebnog dizajna, u kategoriji dostupnog luksuza, a nemaju potrebe vanjskog i vidljivog isticanja prestižnih brendova.


Posebno sam sretna i ponosna što smo stekli veliki krug klijentica koje su zadovoljne i koje nam se vraćaju s punim povjerenjem jer znaju da ćemo se potruditi pronaći za njih ono što im najbolje odgovara. To mi je uvijek dodatna motivacija kad u Kopenhagenu ili Parizu biram nove kolekcije.


Kad odlazite na sajmove mode i birate kolekcije, s kakvim se osobama susrećete, što vas se najviše dojmi, s kakvim se iskustvima vraćate?


– I u modnom biznisu, kao i u svakom drugom, susrećete različite ljude. Kroz ovih sam pet godina s nekima od njih u Kopenhagenu i Stockholmu stvorila jako topao i prijateljski odnos, tako da im se veselim na proslavi 5. rođendana Garderobe koju početkom lipnja organiziramo u zagrebačkom Botaničkom vrtu.


Kako većina brendova koje prodajemo u Garderobi ima čak četiri kolekcije godišnje, uvijek me iznova zadivljuje razina kreativnosti i sposobnost neprestanog stvaranja nečeg novog. Svaki odlazak u Kopenhagen, Stockholm ili Pariz u meni izaziva poseban ushit jer znam da ću i nakon svih tih godina ponovo pronaći komade koji će me oduševiti i za koje ću željno iščekivati da stignu u Garderobu kako bi ih mogli ponuditi našim klijenticama.


Vaš suprug Boris također je poduzetnik, bavi se »Finim vinima«, a vi »Finim krpicama«, tako ste i nazvali svoje tvrtke. Sve upućuje na zanimljiv lifestyle, zajedničku estetiku, koliku je to ulogu odigralo u vašem uspjehu?


– Boris i ja smo zajedno još od studentskih dana i naš smo lifestyle razvijali zajednički kroz godine. Volimo putovanja i to uvijek s naglaskom na enogastroscenu po preporuci znalaca i lokalnih gurmana. Jedno drugome smo najveća potpora, što u sebi uključuje, naravno, i konstruktivnu kritiku.


Boris u poduzetništvu ima daleko duži staž, dok se ja, zbog dugogodišnjeg iskustva i brojnih edukacija u top menadžmentu, bolje razumijem u financije, poslovno planiranje i upravljanje ljudima. Ta kombinacija sigurno uvelike doprinosi našem uspjehu. Oboje oduvijek i poslovno puno putujemo, te se vrlo često međusobno pratimo na tim putovanjima. U zajedničkih 30 godina obišli smo jako puno i tako upijali brojna iskustva koja smo onda implementirali u svoje poslove.