Štorija od mašte

Nakit Tereze Špralja: priroda i emocija utisnuti u bezvremenske komade nakita

Helena Hoić

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

"Za Garoful koristim biljke koje berem u prirodi oko Zadra, tijekom šetnji po otocima ili u bližoj okolici. Neke dolaze i iz obiteljskog vrta, posebno iz maminih cvjetnjaka, što radu daje dodatnu osobnu notu", govori Tereza

U svijetu preplavljenom masovnom proizvodnjom nakita, ručna izrada vraća osobnost, priču i dušu svakom komadu. Putem stvaranja takvih unikatnih komada krenula je Zadranka Tereza Špralja koja stoji iza brenda Garoful.


Iako je po struci muzikologinja, njezina kreativnost pronašla je još jedan kanal izražavanja u kojem glavnu ulogu igraju osušeni cvjetovi i listovi, vješto utisnuti u bezvremenske komade.



Prva bakrena ogrlica


Njezino zanimanje za nakit započelo je kao hobi, no s vremenom se pretvorilo u nešto mnogo više. Na Pučkom otvorenom učilištu pohađala je radionicu suvremenog nakita kod Davora Šuke, gdje je stekla zvanje oblikovateljice suvremenog nakita.


– Radionica mi je dala novu perspektivu i znanje koje mi je omogućilo da se ozbiljnije posvetim izradi nakita. Počela sam intenzivnije raditi, istraživati kombinacije metala i smole i u jednom trenutku sam osjetila da sam dosegla razinu kojom sam napokon bila zadovoljna kada sam uspjela ostvariti ono što sam dugo zamišljala, otkriva nam Tereza koja je na radionici izradila i svoj prvi nakit.


Bila je to bakrena ogrlica koju čuva kao sentimentalnu uspomenu na početak svojeg stvaralačkog puta.


– Svi smo bili pomalo iznenađeni jer nismo krenuli s teorijom, nego smo odmah »bačeni u vatru«. Najprije smo izradili skicu, a onda iz izrade skice krenuli u proces obrade metala. Taj trenutak mi je ostao u posebnom sjećanju, prisjeća se.



Obiteljska priča


Nakit koji je izrađivala prvo je podijelila obitelji i prijateljima, a zatim je odlučila pokazati ga i široj javnosti. Sve je, kaže, krenulo skromno, no danas ljudi prepoznaju i cijene njezin rad.


Samo ime brenda Garoful, koje danas nosi njezin rad, ima posebnu priču i poveznicu s obitelji. Znala je da treba ime s kojim se može povezati i kao osoba, ali i nakit koji izrađuje. Pokušavala je pronaći nešto jednostavno, autentično, ali dugo nije nailazila na pravi naziv, a onda se ideja rodila na najneočekivanijem mjestu. Naime, tijekom posjeta Dugom otoku, odakle su njezini roditelji, s ocem i stricem otišla je na groblje, do obiteljske grobnice na kojoj se nalazi urezani crtež cvijeta.


– Moj tata je pričao kako ga je izradio njegov stric, kojeg nikad nije upoznao, ali mu je to imalo veliko značenje. U tom trenutku me posebno dotaknuo taj oblik, radilo se o karanfilu. Pomislila sam: »To je to, našla sam svoj logo«, govori.


Taj karanfil postao je vizualna inspiracija, ali i ime brenda Garoful. Savršeno se uklopio i simbolički s obzirom na to da u svom nakitu često koristi biljke. Taj originalni crtež prenijela je grafičkoj dizajnerici koja je omekšala geometrijske linije i dala mu organski karakter. Logo tako danas nosi osobnu, obiteljsku priču.



Apstraktna nota


Iako danas živi u Zagrebu, gdje je završila Muzičku akademiju i radi u struci, veza sa Zadrom, u kojem je odrasla i provela mladost, snažna je i prisutna u svakom komadu.


– U svom radu koristim biljke koje berem u prirodi oko Zadra, bilo tijekom šetnji po otocima ili u njegovoj bližoj okolici. Neke biljke dolaze i iz obiteljskog vrta, posebno iz maminih cvjetnjaka, što radu daje dodatnu osobnu notu. Dok šećem, često promatram prirodu i tražim motive koje mogu pretočiti u nakit, Zadar je tako neizravno prisutan u gotovo svakom komadu koji izradim, objašnjava.


Izbor biljaka nije slučajan. Najviše pažnje posvećuje onima koje se mogu lijepo osušiti i zadržati boju i detalje prilikom uranjanja u smolu. Jedan od njezinih favorita je lišaj koji pronalazi na maslinama u obiteljskom masliniku.


– Lišaj je izuzetno bogat detaljima, zadržava intenzivnu boju i vrlo se zahvalno ponaša u smoli pa ga često koristim u izradi. U mojim radovima rijetko ćete vidjeti cijeli cvijet, više volim koristiti fragmente biljaka kako bih stvorila apstraktne forme koje zatim uokvirujem metalom i tako stvaram konačni oblik nakita, govori Tereza.



Snaga geometrije


Inspiraciju pronalazi svuda oko sebe, a često je crpi iz drugih vizualnih umjetnosti, od arhitekture do uporabnih predmeta. Posebno voli raditi s geometrijskim oblicima koji joj omogućuju kombiniranje metala i smole na način koji je estetski zanimljiv i funkcionalan.


Stil svojeg nakita opisuje kao jednostavan, ali apstraktan. Metalni dijelovi često su geometrijski, dok su detalji u smoli apstraktni i nerijetko nije prepoznatljivo iz koje su biljke.


– Ne koristim cijele cvjetove, već dijelove biljaka koji često izazivaju znatiželju. Kupci me nerijetko pitaju – »Koja je ovo biljka?« jer im izgleda poznato, ali je ne mogu odmah prepoznati, objašnjava.


Od svih komada koje je izradila teško joj je izdvojiti najdraže, ali posebno mjesto imaju oni prvi radovi s radionice jer su oni bili, kaže, njezin početak i svaki od njih nosi osobnu priču i učenje. No, ipak nam je otkrila koji to komadi imaju posebno mjesto u njezinom srcu.


– Posebno dragi su mi komadi koje sam dugo imala u glavi, vizualizirane puno prije nego što sam stekla vještine za njihovu izradu. Među njima su jedan prsten i jedna narukvica koji su mi jako prirasli srcu jer predstavljaju ostvarenje kreativne ideje koja je dugo čekala pravi trenutak da postane stvarnost, rekla je.



Pokušaj i pogreška


U svijetu preplavljenom masovnom proizvodnjom nakita za nju je olakšavajuća okolnost što ne živi od proizvodnje nakita, već radi u struci što joj omogućava da se kreativno izrazi bez pritiska da slijedi modne trendove ili da se previše eksponira radi prodaje.


Na neki način, to je luksuz koji joj dopušta da ostane vjerna sebi. Međutim, balansiranje slobodnog vremena između primarnog posla i izrade nakita zahtijeva mnogo truda.


– Najizazovnije mi je usklađivanje slobodnog vremena kako bih uspjela obaviti sve što posao zahtijeva. Osim same izrade nakita, tu je i fotografiranje, objavljivanje na društvenim mrežama, pronalaženje kvalitetnih dobavljača metala i alata. Sve su to zadaci koji ostaju »iza scene«, a ipak su ključni za uspjeh, rekla je.


Zbog tog usklađivanja njezini planovi za brend idu sporije nego što bi željela jer istraživanje novih tehnika zahtijeva dosta vremena i strpljenja. Često se radi o procesu pokušaja i pogrešaka, a to znači da u tim trenucima ne može izrađivati novi nakit.


– Trenutačno se želim fokusirati na dodatno usavršavanje svojih tehnika jer osjećam da sam još uvijek na početku tog puta. Cilj mi je napredovati u tim tehnikama i usavršiti svoj rad koliko god mogu. Osim toga, nastojim širiti svoju prisutnost na tržištu kroz suradnju s galerijama, a trenutačno surađujem s galerijama u Zadru i na Visu, zaključila je Tereza.