FOTO: iStock
Istraživanja pokazuju da dijeljenje frustracija u sigurnom odnosu može imati mjerljiv učinak na smanjenje stresa
povezane vijesti
Gotovo svatko se barem jednom našao u situaciji da frustraciju zbog posla, odnosa ili svakodnevnih usporedbi s drugima lakše podnese nakon dugog razgovora s bliskom osobom. Takvi razgovori često se doživljavaju kao oslobađajući, iako ih nerijetko prati i osjećaj krivnje. Ipak, psihološka istraživanja pokazuju da dijeljenje nezadovoljstva u sigurnom odnosu može imati stvaran učinak na smanjenje stresa.
Razgovor u povjerenju i fiziološki učinci
Istraživanja provedena na University of California, Berkeley pokazala su da se nakon neugodnih ili nepravednih iskustava povećava broj otkucaja srca, što je uobičajena stresna reakcija organizma. No kada se takva iskustva detaljno podijele s osobom od povjerenja, dolazi do postupnog smirivanja te reakcije. Taj proces emocionalnog rasterećenja često se opisuje kao katarza, pri kojoj se smanjuju osjećaji ljutnje, zavisti i frustracije.
Osim kratkotrajnog olakšanja, ovakav oblik razmjene može privremeno povećati osjećaj vlastite vrijednosti i potaknuti lučenje pozitivnih emocija, što dodatno doprinosi osjećaju smirenosti.
Jačanje odnosa kroz dijeljenje emocija
Prema istraživanjima objavljenima u Journal of Social and Personal Relationships, razgovori u kojima se dijele i negativne emocije imaju važnu društvenu funkciju. Takva razmjena ne samo da jača osjećaj povezanosti, već gradi povjerenje i potvrđuje sigurnost odnosa. Dijeljenje kritike i nezadovoljstva u tom kontekstu pokazuje da je odnos dovoljno stabilan da može podnijeti i teže emocije.

FOTO: iStock
Zašto razgovori imaju lošu reputaciju
Unatoč navedenim učincima, otvoreno izražavanje negativnih mišljenja često ima loš imidž. Osobe koje često i javno kritiziraju druge mogu biti percipirane kao nepouzdane ili neugodne. Razlog leži u činjenici da takvi razgovori, ako su destruktivni, rijetko dovode do rješavanja problema i mogu rezultirati dodatnim konfliktima ili društvenom izolacijom.
Gdje je granica između rasterećenja i destruktivnosti
Ključna razlika nije u samom razgovoru, već u njegovoj namjeri i tonu. Kada se dijeljenje frustracija koristi kao način obrade osjećaja i traženja razumijevanja ili rješenja, ono može imati pozitivan učinak. Suprotno tome, zlonamjerno ili stalno negativno komentiranje bez cilja vodi u suprotnom smjeru.
Razumijevanje te razlike omogućuje da razgovor s bliskom osobom postane alat za regulaciju stresa, a ne izvor dodatne napetosti. U tom kontekstu, povremeno dijeljenje nezadovoljstva nije znak slabosti, već dio zdravog emocionalnog procesa.