Nadja Tobias i Ivana Pipal osmislile su ilustriranu priču o prvoj menstruaciji koju je izdala udruga PaRiter uz podršku Libressea.

Slikovnici je dodijeljen naslov »Prva« jer označava menarhu, odnosno prvu menstruaciju i značajan trenutak u životu svake djevojčice.

Autorice su željele da ime bude jednostavno i jasno te da nosi osjećaj važnosti i posebnosti tog iskustva.

Razgovarali smo zato s autoricama o razlozima za stvaranje ove slikovnice te stigmi i predrasudama vezanim uz menstruaciju.

Osobno iskustvo

Kako je nastala ideja za slikovnicu?

NADJA: Od svoje prve menstruacije imala sam izrazito bolne cikluse. U tinejdžerskim godinama bolovi su znali biti toliko jaki da bih znala gubiti svijest i primati injekcije protiv bolova, samo da izdržim dan.

Obišla sam brojne liječnike, ali konkretno rješenje nikad nisam dobila. Najčešći savjet bio je da je »to tako« i da će se navodno popraviti »kad rodim«.

Ni tijekom studentskih godina stanje se nije promijenilo, svaki mjesec bio je nova borba između bolova, iscrpljenosti i pokušaja da živim normalno.

Prijelomni trenutak dogodio se 2010. kada sam preselila u Berlin.

Nova sredina, posao i stres dodatno su pogoršali stanje.

Tada sam ponovo otišla ginekologici koja je prva spomenula mogućnost endometrioze i objasnila da se dijagnoza može potvrditi jedino laparoskopijom, što se i dogodilo.

Kroz razgovore s liječnicima i čitanje literature ubrzo sam shvatila da ni medicina još nema jasno objašnjenje zašto endometrioza nastaje, a da ni liječenje ne jamči izlječenje.

Unatoč tome, nastavila sam učiti o ciklusu, hormonima i povezanosti tijela i emocija, istraživati hormonske terapije, prehranu, jogu i psihoterapiju.

Uronila sam u edukaciju o menstrualnom ciklusu i ženskoj prirodi i otkrila autorice poput Maisie Hill (»Period Power«) dr. Christiane Northrup (»Žensko tijelo, ženska mudrost«), Alisu Vitti (»Ženski kod«), Clarissu Pinkolu Estés (»Žene koje trče s vukovima«), Laru Briden, Penelope Shuttle, Liv Strömquist i mnoge druge, koje su mi promijenile pogled na temu i otvorile novi svijet, naučile koliko je menstrualni ciklus kompleksan, sveprisutan i važan za kvalitetu života.

U to vrijeme upisala sam školu za učiteljicu joge, a moj završni rad bio je posvećen povezanosti joge i menstrualnog ciklusa. Pohađala sam i radionice koje su mi bile dragocjen izvor znanja, ali i prilika da kroz grupni format čujem tuđa iskustva i dijelim vlastita, što mi je kasnije pomoglo u oblikovanju vlastitih radionica.

Kroz to sam došla do spoznaje da bi svima bilo lakše da smo o menstrualnom ciklusu učile prije prve menstruacije.

IVANA: Moje iskustvo s menstruacijom bilo je suprotno. Većinu života sam provela gotovo ignorirajući taj aspekt svog tijela i osjećaja. Moj ulazak u svijet vizualizacije emocija započeo je iz potrebe da kroz crtež razvijem senzibilitet i prisutnost potrebnu da osjetim što mi se događa, da prepoznam i imenujem vlastite emocije.

U razgovoru s Nadjom došla sam u situaciju u kojoj se osvijetlio jedan dio mene na koji nisam obraćala pažnju.

Jedna jednostavna i očita informacija koja nekako nije bila dio moje edukacije, da ciklus nije samo menstruacija, nego čitav niz hormonalnih i emotivnih faza koje se izmjenjuju kroz cijeli mjesec, bila mi je inspirativna u odnosu prema osvještavanju vlastitog ciklusa.

Mislim da svaka žena i djevojčica ima pravo na to znanje i intuitivni odnos sa samom sobom. Trenutak prve menstruacije je događaj kojeg se većina žena sjeća cijeli život.

Nije samo biološki događaj, već i emocionalni prijelaz, često zbunjujuć, a opet važan. Ušla sam u projekt inspirirana činjenicom da otvaramo dijalog gdje on izostaje i radimo nešto što ima potencijal stvarne promjene.

Tema je još uvijek nedovoljno obrađena, posebno s emocionalne strane, i mislim da je ova slikovnica korak prema tome da se taj prostor popuni sadržajem koji je informativan, pristupačan i osjetljiv.

Festival menstruacije, Foto: Tanja Kanazir

Razdoblje učenja i upoznavanja

S kojim ste se izazovima suočile?

NADJA: Istraživački proces je trajao i još traje paralelno s iskustvenim, a izazova je bilo mnogo i još ih ima, mislim da su prirodan dio svakog stvaralačkog procesa.

U početnoj fazi trebalo je proći razdoblje učenja i upoznavanja s temom iz različitih kutova, od znanstvenih izvora do holističkih pristupa, koji su uključivali i moj osobni rad te iskustva iz grupnih radionica.

Proces je trajao godinama, dok nisam osjetila da o toj temi dovoljno znam da mogu o njoj pisati. Kada je to sazrelo, stvaralački dio tekao je brzo.

U siječnju 2023., na radionici pisanja »Pusti priču« Ive Bezinović nastala je priča »Prva«. Od početka sam imala jasnu viziju: stvoriti knjižicu koja će sadržavati ilustriranu priču, edukativni priručnik i poster za praćenje ciklusa.

Znala sam i da želim da sve ilustrira Ivana Pipal. Kada je priča bila dovršena, poslala sam joj tekst koji joj se svidio i pristala je na suradnju, iako je tada bila u osmom mjesecu trudnoće, pa smo znale da će realizacija pričekati.

Vrijeme sam iskoristila za potragu za izdavačima i organizacijama koje bi mogle podržati projekt. Nakon par pokušaja i grešaka prilikom traženja došla sam do informacije da u Rijeci postoji Udruga PaRiter koja organizira Festival menstruacije.

Javila sam im se i vrlo brzo dobila pozitivan odgovor. Marija, Tamara, Petra i Larisa iz PaRitera pokazale su veliki entuzijazam, i ubrzo smo počele zajednički raditi na prijavama i razradi projekta.

U suradnji s njima tiskano je 750 primjeraka slikovnice koji se dijele po školama i knjižnicama, a trenutno radimo na drugom izdanju.

Zašto ste odabrale slikovnicu kao medij za ovu temu i na koji način ilustracija pomaže u pristupu djeci i roditeljima?

Emocija iz crteža

NADJA: Od samog početka zamišljala sam »Prvu« kao ilustriranu priču s edukativnom knjižicom i posterom za praćenje ciklusa. I dalje je tako doživljavam, iako se često naziva slikovnicom.

Taj mi je format drag, a slikovnicu obično povezujem s najmlađima, predškolcima i djecom nižih razreda osnovne škole. Naravno, to ne znači da su slikovnice namijenjene isključivo toj dobi; sama ih često kupujem jer mi je spoj teksta i slike čaroban.

U slikovnici se vizualni izraz ilustratora i tekst autora isprepliću na poseban način, stvarajući prostor u kojem čitatelj istodobno koristi više osjetila i dublje doživljava temu.

Zato taj medij ima moć približiti osjetljive teme na nježan, pristupačan i intuitivan način.

Smatram da je ljepota slikovnice u tome što se teme mogu prenositi slojevito, djeca ih prvo doživljavaju kroz slike, a kasnije, kako rastu, sve više razumiju i tekstualni dio.

Tako se prirodno razvija znatiželja i dublje razumijevanje, što je osobito važno kad govorimo o temi poput prve menstruacije.

IVANA: Ilustracija je prirodan način da se priđe i djeci i odraslima zato što govori nekim paralelnim jezikom.

Dok riječi ponekad mogu zvučati previše direktno ili »odraslo«, slika otvara prostor da svatko u njoj pronađe nešto svoje, bez pritiska da odmah sve razumije.

Djeca spontano čitaju emociju iz crteža, prepoznaju ton, boju, dinamiku, i kroz to mogu lakše ući u temu koja im je možda nova ili pomalo zbunjujuća.

Ilustracija im daje sigurnu distancu, ali i dovoljno blizine da se povežu s onim što gledaju. Roditeljima ilustracija otvara mogućnost da razgovaraju s djecom o osjetljivim temama na nježniji, mekši način.

Kao da slika napravi prvi korak, ublaži ulaz, dozvoli da se razgovor dogodi prirodno.

Audiodeskripcija slikovnice

Kako ste odlučile balansirati između edukativnog i emocionalnog pristupa?

NADJA: Od samog početka željela sam da »Prva« zadrži ravnotežu između emocije, znanja i prakse. Zato sam slikovnicu osmislila kroz tri povezane cjeline: priču, edukativnu knjižicu i poster.

Priča je zamišljena kao uvod u iskustvo prve menstruacije, da trenutak u kojem djevojčica osjeti da se nešto u njoj mijenja bude popraćen osjećajem osnaživanja koji dolazi iznutra.

Edukativna knjižica donosi znanstveno utemeljene informacije o menstrualnom ciklusu na razumljiv, topao i prilagođen način. Najveći izazov bio je pronaći mjeru, dovoljno informacija da bude korisno, ali ne previše da ne dođe do zamora.

Na kraju sam se odlučila za pristup koji mi se za tu dob činio najprimjerenijim, pružiti solidnu bazu znanja na koju će kasnije moći nadograđivati.

Podjela ciklusa kroz četiri godišnja doba pokazala se kao vrlo intuitivan, lako razumljiv i primjenjiv način za početak. Knjižica je džepnog formata, što je čini praktičnom za svakodnevnu upotrebu.

Poster je praktičan alat koji pomaže mladima pratiti vlastiti ciklus, prepoznati ritmove i naučiti osluškivati svoje tijelo. Na kraju sam dodala i upute kako svi materijali mogu biti korišteni, individualno, u obitelji ili u grupnom radu.

Cilj je bio spojiti znanje i emociju u iskustvo koje ne podučava samo činjenice, nego potiče razumijevanje, empatiju i samopouzdanje.

Kome je slikovnica namijenjena?

NADJA: Svima. Iako je fokus na djevojčicama koje prolaze kroz iskustvo prve menstruacije, korisna je svima koji žele bolje razumjeti menstrualni ciklus i pristupiti toj temi s više znanja i empatije.

Važno je da slikovnica potakne dijalog, a ne da se čita u tišini i zatvorenosti. Može poslužiti kao most između generacija i početna točka razgovora o tijelu, promjenama i osjećajima.

Posebno me veseli što će »Prva« uskoro postati dostupna i slijepim te slabovidnim osobama. Na Radiju Benčić u Rijeci snimili smo audiodeskripciju slikovnice u sklopu platforme Kultura svima koja promiče dostupnost kulture i inkluzivne prakse. Projekt vodi Maja Ogrizović, uz podršku udruge PaRiter i Vlaste Tibljaš iz udruge Portić i projekta Knjiga svima.

Foto: Tanja Kanazir

Trenutak slavlja

Kakve su bile prve reakcije čitateljica i čitatelja?

NADJA: Prve reakcije publike imali smo priliku doživjeti na Festivalu menstruacije u Rijeci gdje smo predstavile »Prvu«. Mnoge žene su nam prišle i rekle da bi voljele da su imale ovakvu knjižicu kada su bile djevojčice.

Mame i tate također su dijelili koliko im znači što sada imaju alat za razgovor s kćerima o prvoj menstruaciji bez nelagode, uz osjećaj podrške i osnaživanja.

Posebno mi se urezalo u pamćenje nekoliko komentara koji su naglasili koliko je važno što knjižica ne nosi samo edukativni ton, nego i emotivni, što prva menstruacija nije predstavljena kao problem, već kao prijelaz, inicijacija, trenutak koji može biti slavljen.

Neposredni kontakt s publikom potvrdio mi je da »Prva« ne ispunjava samo prazninu u edukaciji, nego i onu emotivnu te da otvara prostor za razgovor koji je generacijama bio prešućivan.

Djevojčice koje su prisustvovale događaju imale su između 9 i 14 godina. Uvijek me iznova iznenadi koliko su još mlade neke djevojčice koje danas dobivaju prvu menstruaciju.

Neke još nisu potpuno savladale čitanje, što pokazuje koliko je važno da pri temi menstruacije pristupamo iz više kutova, ne fokusirajući se samo na biološke aspekte, nego uključujući i emotivni i društveni sloj.

IVANA: Spomenula bih trenutak s predstavljanja slikovnice, kada su djevojčice sjedile u krugu i jedna po jedna naglas čitale priču. To je bilo toliko dragocjeno iskustvo i Nadji i meni, skoro smo se rastopile.

Mislim da nam se tada dogodio pravi susret: mi, odrasle žene koje o ovoj temi govorimo iz pozicije iskustva, našle smo se oči u oči s djevojčicama koje su još male i nemaju nikakvo osobno iskustvo te kojima je to bio prvi susret s ovom pričom i nečim što ih tek čeka.

Trenutak nas je dodatno podsjetio koliko je tema osjetljiva, koliko je važno da prenosimo znanje i koliko je bitno s kakvim tonom ulazimo u taj razgovor.

Foto: Tanja Kanazir

U školama se o menstruaciji često uči površno i nedovoljno, što mislite da bi se trebalo promijeniti u obrazovnom sustavu?

NADJA: Najvažnija promjena koju želim vidjeti je normalizacija. Menstruacija je prirodan proces, a društvo je i dalje stavlja u sferu nelagode i tabua.

Revolucionarno bi bilo kada bi roditelji, učitelji i vršnjaci o prvoj menstruaciji govorili jednostavno, otvoreno i podržavajuće, baš onako kako razgovaramo o higijeni ili drugim biološkim procesima.

Kod nas slikovnice i ilustrirane priče o menstruaciji gotovo da i ne postoje, dok istovremeno postoje čitave biblioteke slikovnica o pranju ruku, odlasku na WC ili pranju zubi.

To pokazuje koliko je tema menstruacije bila zanemarena u odgojnom i obrazovnom diskursu, a upravo je ta šutnja ono što djevojčicama često donosi osjećaj srama, usamljenosti ili zbunjenosti u trenutku koji bi trebao biti obilježen podrškom i znatiželjom.

Najveća promjena koju priželjkujem jest da prva menstruacija dobije mjesto koje zaslužuje, ne kao teret ili neugoda, nego kao prirodan i važan trenutak odrastanja, koji zaslužuje i znanje i slavlje.

Trenutno razvijamo format predavanja po školama na temu reproduktivnog znanja i menstrualnog ciklusa u suradnji s doktoricom Petrom Kejla, prilikom kojih će se dijeliti »Prva«. Nadamo se da će projekt imati dobar odaziv i da će se s vremenom širiti te postati dio redovnog obrazovnog sustava.

IVANA: Slažem se, ono što želimo nije ništa ekstremno, već da postoji otvoren razgovor, znanje i podrška. Osobno mi ta tema nikad nije bila tabu, pa mi je iz današnje perspektive neobično koliko u javnom prostoru i dalje gotovo da nema sadržaja za djecu koji bi je pratili.

U tom smislu, drago mi je da smo napravile ovu knjigu jer smo ispravile očiti nedostatak, činjenicu da gotovo uopće ne postoje slikovnice koje obrađuju temu prve menstruacije, pogotovo na ovako emotivno blizak način.

Vjerujem da su promjene moguće kada se pojave konkretni sadržaji koji ih omogućuju.

Bilo bi mi drago čuti da postoje edukacije za učenike i učenice koje o toj temi ne govore isključivo medicinskim jezikom, kroz dijelove tijela i biološke promjene, nego uključuju i emocionalne aspekte tih procesa te potiču razgovor, otvorenost i dijeljenje iskustava među mladima.

Foto: Tanja Kanazir

Tabuizirane teme

Planirate li slikovnicu prevesti na druge jezike ili nadograditi projekt, primjerice kroz radionice, audiovizualne materijale ili nove naslove?

NADJA: Da, tema je univerzalna, ne poznaje granice jezika, kulture ili geografije. Već smo primili upite za prijevod na njemački i engleski, i to me jako veseli jer vidim da »Prva« može pronaći svoje mjesto i izvan Hrvatske.

Za mene je važno da knjiga ne ostane samo lokalni projekt, nego da postane alat koji može pomoći djevojčicama i njihovim obiteljima širom svijeta.

Ideja je da mlade generacije mogu imati pristup znanju i podršci na vlastitom jeziku, na način koji je topao, razumljiv i oslobađajući.

Planiram pratiti kako će se knjižica koristiti u različitim kulturama i obrazovnim sustavima, jer iako su osnovni principi menstrualnog ciklusa isti, način na koji se o njemu razgovara i kako ga mladi doživljavaju može biti različit.

Svaka nova verzija i prijevod za mene je prilika da priča dosegne što širu publiku i da tema menstruacije konačno izađe iz sfera šutnje i tabua. Iskustvo vođenja radionica u Berlinu pokazalo je koliko je dragocjen zajednički rad, istraživanje, učenje, dijeljenje iskustava i međusobno osnaživanje.

Želim to iskustvo prenijeti i nastaviti s radom i u našoj sredini. Razmišljam i o seriji slikovnica ili nekom drugom formatu koji bi pratio različite faze života, od kasnijih menstruacijskih iskustava, preko emocionalnih i fizičkih promjena u mladosti, pa sve do menopauze.

Mislim da je važno stvoriti kontinuiran narativ koji prati žensku prirodu i ciklus kroz cijeli život, ne samo kroz prvu menstruaciju.

IVANA: Kao vizualna umjetnica, voljela bih crtežom nastaviti istraživati prostore emocija, tijela i iskustava i tražiti načine da tabuizirane teme učinim pristupačnima, bliskima i osnažujućima za sve uzraste.

Voljela bih da ova priča jednom postane serija, neka vrsta emocionalno-edukativnog vodiča kroz žensko tijelo i život. Osjećam da je važno i potrebno stvarati sadržaj koji se uklapa u dijelove društva gdje još ne postoji dovoljno edukacije i svakako bi suradnju s Nadjom nastavila u kojem god smjeru nas povela.