S dolaskom jeseni mnogi primijete da su im stabla, osobito stare jabuke i kruške, prekrivena sivim, žućkastim ili zelenim mrljama. Na prvi pogled može izgledati kao da se radi o bolesti, ali riječ je o lišajevima – jednim od najneobičnijih i najstarijih oblika života na Zemlji. Oni ne samo da drveću ne štete, već su i znak zdrave okoline.

Što su zapravo lišajevi

Lišajevi nisu biljke, već simbiotska zajednica algi i gljiva. Gljiva upija vodu i minerale iz zraka, dok alga pomoću fotosinteze stvara hranu – šećere. Zajedno tvore organizam koji može preživjeti u gotovo svim uvjetima, od stijena i pustinja do kora stabala.

Boja lišajeva varira od bijele i žute do zelene i sive, a njihov rast je iznimno spor. Neki primjerci mogu živjeti stotinama, pa i tisućama godina. U šumskim ekosustavima imaju važnu ulogu jer mnogim životinjama služe kao izvor hrane i zaklon.

FOTO: iStock

Jesu li lišajevi štetni za drveće?

Iako se često pogrešno smatraju znakom bolesti, lišajevi ne štete drveću. Ne izvlače hranjive tvari ni vodu iz kore, već je koriste samo kao podlogu za rast. Za razliku od parazitskih gljiva, ne prodiru u tkivo stabla i ne ometaju njegov razvoj.

Najčešće ih nalazimo na starijim ili slabije vitalnim stablima, jer takva kora ima manje zaštitnih tvari i time je pogodnija za naseljavanje. No to ne znači da su oni uzrok slabosti stabla – upravo suprotno, lišajevi su posljedica, a ne problem.

Zanimljivo je da se mnoge vrste lišajeva pojavljuju i na zdravim, mladim stablima, što samo potvrđuje njihovu bezopasnost. Dapače, lišajevi čak mogu štititi koru od štetnih mikroorganizama.

Kada ih treba ukloniti

U većini slučajeva lišajeve nije potrebno uklanjati. Ipak, ako imate starije voćke i redovito provodite zimsku njegu stabala, možete nježno ostrugati staru, olabavljenu koru s mahovinom i lišajevima. Time se smanjuje mogućnost prezimljavanja štetnika poput jabučnog savijača ili lisnih ušiju.

Vrste lišajeva

U svijetu postoji oko 25 tisuća vrsta lišajeva, a u Europi ih ima više od dvije tisuće. Dijele se na tri osnovne skupine:

• Listaste (blataste) – tanke, nalik lišću, labavo prianjaju uz podlogu.
• Krustaste – čvrsto priliježu uz površinu kore ili stijene.
• Grmolike (stručaste) – stvaraju male grančice i razgranate strukture.

U vrtovima ih najčešće pronalazimo na kamenju, ogradama i starim stablima, posebno na topolama, jasenima i voćkama poput jabuka i krušaka.

FOTO: iStock

Lišajevi kao pokazatelj čiste prirode

Lišajevi nemaju korijenje i hranjive tvari upijaju iz zraka. Zbog toga su izuzetno osjetljivi na zagađenje i ne mogu preživjeti u područjima s visokom koncentracijom štetnih plinova. Ako u vašem vrtu ili šumi ima mnogo lišajeva, to znači da je zrak čist i kvaliteta okoliša visoka.

U gradovima ih rijetko viđamo upravo zato što zrak sadrži više čestica i ispušnih plinova. Znanstvenici ih zato koriste kao prirodne indikatore čistoće zraka. Njihova prisutnost znak je zdravog ekosustava, a ne zanemarenog vrta.

Dakle, ako primijetite lišajeve na svojim stablima – ostavite ih na miru. Oni nisu neprijatelji, već tihi saveznici koji govore jedno: vaš zrak i vrt su zdravi.