Štorija od mašte

Monika Juršević kreativka je iza maštovitih Borshica koje su osvojile Rijeku i regiju

Sanda Milinković Frank

Monika Juršević i njezine boršice, Foto: Ana Križanec

Monika Juršević i njezine boršice, Foto: Ana Križanec

Ručno heklane torbice koje stižu u različitim veličinama i bojama



Kreativna Monika Juršević slobodno vrijeme voli ispuniti putovanjima, kvalitetnim druženjima s dragim ljudima i treninzima nekoliko puta tjedno. Osim što je ljubiteljica ljeta, mora i sunca, kada ne radi – najčešće sanjari na nekoj od naših predivnih plaža ili se u kišnim danima opušta uz dobru knjigu ili seriju.


Možda je upravo takvi dani inspiriraju za dizajn maštovitih Borshica, ručno heklanih torbica koje su osvojile Rijeku i regiju, a stižu u različitim veličinama i bojama.


– Kada sam iz hobija krenula objavljivati svoje Borshice na Instagramu i dobila pozitivne reakcije, upite i prve narudžbe, shvatila sam da bih trebala napraviti korak dalje i otvoriti obrt. Bilo je to vrijeme Božića pa sam velik broj narudžbi nekako pripisala blagdanskom razdoblju i odlučila pričekati još koji mjesec.




No, sredinom siječnja ipak sam otvorila obrt jer sam imala osjećaj da to jednostavno trebam napraviti i da je to početak moje priče, govori nam Monika o svojim početcima.



Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 


Objavu dijeli Life Novi list (@life_novi_list) 


Simpatično i vrckasto




S obzirom na to da je inače s Grobnika, a živi u Kastvu, krajevima u kojima se govori čakavština, htjela je da naziv njezina brenda bude domaći, a opet, kako sama kaže, profinjen.


– Ime Borshica mi je jednostavno došlo na pamet. Nisam puno razmišljala o drugim opcijama jer mi je ovo kliknulo na prvu. Bilo mi je simpatično, vrckasto i zvučno i odmah sam znala da je to to, otkriva.


Kao najveće izazove na početku pokretanja handmade obrta izdvaja razdoblje tijekom kojeg se brinula kako će stići isheklati sve narudžbe uz posao koji radi. Ujutro bi bila u firmi, a popodnevne sate rezervirala za heklanje pa je puno razmišljala o organizaciji vremena i realnim rokovima.


Nije htjela da se heklanje, koje je krenulo iz ljubavi, pretvori u stres i moranje. Brzo je uspjela posložiti radni dan tako da sve stigne uz minimalnu napetost. Sada joj dan započinje jutarnjim poslom, a popodnevna su obilježena Borshicama.


– Ako radim po narudžbi, prvo još jednom prođem sve detalje, model, veličinu, boju i dodatke. Zatim kreće heklanje, a potom tehnički dio – sakrivanje viškova traka, šivanje i postavljanje kopči, lanaca ili ručki.


Na kraju sve još jednom pregledam jer mi je bitno da torba ode klijentici uredna i kvalitetno izrađena. Tek kada sam potpuno zadovoljna, smatram da je torba gotova, pojašnjava Monika.




Tri modela


Trenutačno je fokusirana na tri modela koja najčešće radi, a kaže da je internet prepun ideja i inspiracije.


– Često mi se jave i klijentice sa svojim fotografijama ili zamislima. Nekad mi ideja jednostavno sama dođe u glavu, vizualiziram torbu i krenem u izradu. To mi je jedan od najljepših dijelova procesa, dodaje.


Teksture i detalji su joj jako važni jer upravo oni čine razliku između obične torbe i one koja ima karakter. Napominje da je kod heklanja svaki bod vidljiv i svaka sitnica se primijeti pa pazi na gustoću boda, čvrstoću i urednost izrade. Ipak, priznaje da svaka mala nesavršenost čini Borshicu savršenom.


– Sjećam se svoje prve torbe, bila sam sretna i ponosna i sjećam se da sam je promatrala i razmišljala kako je savršeno nesavršena. Završni detalji poput kopči, lanaca i ručki dodatno zaokružuju cijelu priču. Volim da torba izgleda kompaktno, uredno i elegantno bez obzira na model, prisjeća se Monika.


Iako je obožavateljica bezvremenskog dizajna, popratit će trendove, ali želi da Borshica bude torba koju će netko nositi i za nekoliko godina, a ne samo jednu sezonu. Zbog toga bira jednostavne i elegantne modele koji se lako uklapaju u različite stilove, pojašnjavajući da joj tend može biti inspiracija, ali nije njezin glavni smjer.



Hrvatska kvaliteta


Njezine bezvremenske Borshice napravljene su od 100 % pamučne trake proizvedene u Hrvatskoj pa smo je upitali koliko joj je važna lokalna proizvodnja.


– Važno mi je da su trake kvalitetne, da su svugdje iste debljine da bi torba izgledala lijepo, da nisu pune čvorova i rađene od više različitih traka jer sve to utječe na konačni izgled torbe. Kvaliteta mi je zaista važna, a time podržavam naš brend i kupujem hrvatsko.


I sama znam koliko znači podrška malim poduzetnicima pa sam sretna što i ja na ovaj način mogu dati svoj doprinos, a s njima zaista imam predivnu suradnju koja je vrijedna svake pohvale njima, pojašnjava Monika kojoj za izradu manjih torbi treba otprilike tri sata, a za one veće, i do osam sati.


Pritom, najdraži dio svega joj je samo heklanje.


– To je trenutak kada se najviše opustim i uživam u stvaranju. Nakon toga dolazi dio u kojem treba sakriti višak traka, zašiti torbu i namjestiti kopče, lance i ručke, što mi oduzme dosta vremena i nije mi najzabavniji dio, ali je neizostavan, komentira.


Kroz razgovor smo došle i na temu modela koji su joj prirasli srcu pa se prisjetila clutch torbica koje su bile njezin prvi model.


– Njima sam se najviše posvetila dok nisu izgledale točno onako kako sam zamislila. Usavršavala sam ih svakom novom torbicom. Iako su sada najtraženiji okrugli modeli, uvijek se posebno razveselim kada netko naruči clutch torbicu jer me podsjeti na same početke, kaže Monika.



Još ljepše i dublje


U slučaju da klijentica želi sama “složiti” svoju torbu, odabrat će model iz ponude, veličinu, boju i detalje poput kopči i lanaca. Druga opcija je da pošalje fotografiju torbe koju je vidjela ili opiše svoju zamisao, a Monika će joj tada postaviti nekoliko ključnih pitanja da bi se što bolje razumjele te da bi što vjernije izradila torbu kakvu želi.


– Heklanje je ručni rad što znači da je svaka torba unikat i ne postoje dvije identične. Svaka heklarica ima svoj način rada i upravo je u tome čar jer, čak i kada dvije osobe rade po istoj slici, torbe nikada neće ispasti potpuno jednake, dodaje naša sugovornica.


I dok, kako sama kaže, uživa u svakoj Borshici koju izrađuje, sviđa joj se smjer u kojem ide u raste zajedno s klijenticama.


– Vjerujem da će ova priča s vremenom postati još ljepša i dublja, ali zasad želim ostati u ovom trenutku i u tišini se veseliti svemu lijepom što dolazi, zaključuje Monika i koristi priliku zahvaliti svima koji su naručili (ili tek hoće!) Borshicu te je podržali na bilo koji način.


Slobodne ruke kao najveći kompliment

Pripovijeda nam Monika da trenutno izrađuje Borshicu po narudžbi, a kada je upitala klijenticu za detalje, klijentica je odgovorila da odabere štogod želi jer zna da će joj se svidjeti.


“To mi je bio jedan od najljepših komplimenata do sada. Takvo povjerenje mi jako puno znači jer pokazuje da netko vjeruje mom ukusu i radu.


Ujedno mi je to dalo potpunu kreativnu slobodu, što je za mene kao osobu koja stvara stvarno poseban osjećaj. Neću otkrivati kakvu će torbu i boju dobiti za sada, ali svakako ću je uskoro objaviti na svojim društvenim mrežama”, objašnjava kroz smijeh.