Trendovske majice, hlače, traperice, haljine, ukratko odjeća, pa s time povezan pojam stila, potom high-street brendovi kao što su Zara, H&M, zatim brendovi koji su znak visoke mode, Versace, Dior te ostali, sam pojam kolekcije, modnih dizajnera – ukratko, sve je to dio naše kapitalističke svakodnevice, to jest ono što podrazumijeva termin svima znan kao moda. Iako načelno svi znamo što je moda, teoretičari mode i svi oni koji se njome bave složni su u tome da je riječ o fenomenu koji je usko povezan s onim kulturnim i društvenim. Fenomen mode, zapisao sam svojedobno, dakako podrazumijeva i fenomene modnoga odijevanja, modnih promjena te njihova brzog ritma, raznolikosti koja je sve više prisutna te naposljetku, s time povezana sveprisutnog pluralizma kao značajke postmodernističkog stanja.

O svemu tome, kao i o definiciji mode, njezinoj evoluciji te poveznici s onim društvenim za naš list govori redovita profesorica prof. dr. sc. Katarina Nina Simončič s Tekstilno-tehnološkog fakulteta koja je u izdanju Školske knjige objavila monumentalnu i hvalevrijednu knjigu naziva »Moda – Povijest odijevanja, mode i modnog dizajna«, što je prvi sustavan pregled povijesti odijevanja, mode i modnog dizajna od pretpovijesti do kraja dvadesetoga stoljeća u nas.

Moda je, govori autorica, uvjetovana povijesnim ozračjem kojem pripada / Foto Davor Kovačević

Govoreći o modi, autor Milan Galović je u knjizi »Moda: zastiranje i otkrivanje« definira kao »sredstvo identifikacije i socijalizacije, simboličke komunikacije, predmet užitka i primijenjenu umjetnost«, no i »vrst i način vanjskoga životnog držanja koje počiva na nagonu za imponiranjem, važenjem i oponašanjem, na potrebi za ukrasom (…), erotskoj privlačnosti, od povijesnoga vremena na očitovanju socijalnih, od novijega vremena financijskih razlika, na ukusu vremena, ćudoređu, religiji i političkim društvenim formama«. S obzirom na to da njegova definicija implicira modu kao fenomen koji je usko povezan s brojnim društveno premreženim agensima, kako je vi definirate u knjizi »Moda: Povijest odijevanja, mode i modnog dizajna«?

– U knjizi modu promatram ponajprije kao složen kulturni i društveni fenomen koji se očituje kroz ritual odijevanja, no nadilazi samu odjeću. Ona je sustav znakova putem kojih pojedinci i skupine komuniciraju pripadnost, identitet, status, vrijednosti i estetske ideale određenoga vremena. Moda je pritom uvijek duboko uvjetovana povijesnim ozračjem kojem pripada – gospodarskim odnosima, tehnološkim razvojem, društvenim hijerarhijama, rodnim ulogama i kulturnim promjenama. Upravo zato ona nije samo pitanje stila ili ukrasa, nego i važan pokazatelj društvenih transformacija. Kulturu odijevanja i modu u knjizi promatram i kao povijesni proces: od načina na koji se ritual odijevanja razvijao kroz različite civilizacije i kulture, preko nastanka modne industrije i koncepta modnog dizajna, do uspostavljanja modnog sustava. Drugim riječima, moda je istodobno svakodnevna praksa, oblik vizualne komunikacije i područje kreativnog stvaralaštva koje odražava duh vremena u kojem nastaje.

Moda, odjeća i stil

Definirajući pojam mode, autor i urednik knjige »Fashion Theory« Malcolm Barnard smatra da moda nije isto što i odjeća ili stil; biste li se složili s time?

– Slažem se s tom tvrdnjom. Odjeća je, naime, materijalni predmet – ono što nosimo na tijelu – dok stil označava relativno stabilan način odijevanja, karakterističan za određeno razdoblje, ali može biti i osobni i kolektivni. Moda je, međutim, širi i dinamičniji fenomen: ona podrazumijeva stalne promjene te procese prihvaćanja i napuštanja određenih oblika odijevanja unutar društva.

Začeci odijevanja sežu u paleolitik, ističe Simončič / Foto DAVOR KOVAČEVIĆ

Uz koje se pojmove veže sam pojam mode i kad je prvi put upotrijebljen sam termin moda?

– Pojam mode povezuje se s idejama promjene, inovativnosti i društvene diferencijacije. Moda podrazumijeva stalnu izmjenu odjevnih oblika, ali i nastojanje pojedinaca i skupina da kroz odijevanje izraze svoj status, identitet i pripadnost određenom kulturnom krugu. Zbog toga se moda često dovodi u vezu s pojmovima poput ukusa vremena, prestiža, imitacije i razlikovanja. Sam termin potječe od latinske riječi modus, koja označava način ili mjeru. Već u talijanskim arhivskim izvorima kasnoga srednjeg vijeka pojam se koristi za opisivanje različitih načina odijevanja. Povjesničari odijevanja stoga rođenje fenomena mode najčešće smještaju u sredinu četrnaestoga stoljeća, kada dolazi do značajnih promjena u kroju i silueti odjeće.

Kuda sežu modni počeci te koja su bila prva znanstvena istraživanja povezana s modom, to jest fenomenom mode?

– Modni počeci obično se smještaju u kasni srednji vijek, osobito u sredinu četrnaestoga stoljeća, kada u Europi dolazi do velikih promjena u načinu odijevanja. Tada se prvi put jasno uočava brža izmjena odjevnih oblika, razvoj krojene odjeće koja prati liniju tijela te izraženije razlikovanje muške i ženske odjeće. Znanstveno zanimanje za modu i povijest odijevanja počinje se razvijati u osamnaestome stoljeću, u kontekstu prosvjetiteljskog interesa za povijest, kulturu i svakodnevni život prošlih društava. U to vrijeme nastaju prve sustavne publikacije koje dokumentiraju odjeću različitih naroda i povijesnih razdoblja. Primjerice, Thomas Jefferys sredinom osamnaestoga stoljeća objavljuje analize narodnih nošnji, dok se u djelima autora Michela-Françoisa Dandréa Bardona i Andréa Lensa pojavljuje snažan interes za odijevanje u doba antike. Istodobno Joseph Strutt u Engleskoj proučava običaje i odjeću srednjovjekovne Europe. Moda kao društveni i kulturološki fenomen počinje se teorijski tumačiti tek krajem devetnaestoga i početkom dvadesetoga stoljeća, osobito u radovima Thorsteina Veblena i Georga Simmela, koji modu povezuju s društvenim statusom, imitacijom i procesima društvenog razlikovanja.

Koja je uloga mode u kulturi Zapada (bila, a koja je danas)?

– U zapadnoj kulturi moda je od srednjeg vijeka služila za isticanje društvenog statusa, pripadnosti i estetskih ideala. S renesansom postaje i sredstvo urbanog izražavanja, povezano s umjetnošću, obrtom i trgovinom. Danas je moda globalna industrija i oblik kreativnog izraza te i dalje služi za komunikaciju identiteta, stilskih i kulturnih pripadnosti, ali i za odražavanje vrijednosti i trendova suvremenog društva.

Pokretač društvenih trendova

U knjizi spominjete teoriju Thorstena Veblena iz 1899. godine, prema kojoj se društveni obrazac mijenja od gore prema dolje (tzv. trickle-down »put«), odnosno pokretač društvenih trendova je prema toj teoriji zapravo onaj gornji, viši sloj društva, elita; koja je geneza te teorije, koliko je ta teorija aktualna danas u vrijeme prevlasti medija, a napose društvenih mreža? U kojoj mjeri danas taj sloj društva diktira modne trendove?

– Veblenova teorija »trickle-down« iz 1899. godine temelji se na analizi potrošačkih navika kao oblika društvenog prestiža. Naime, Veblen primjećuje da je elita kraja devetnaestoga stoljeća kroz raskošne i skupocjene odjevne predmete »postavljala i diktirala« trendove, koje su niži društveni slojevi nastojali oponašati. Danas je situacija složenija. Iako »visoki« slojevi i dalje imaju utjecaj, modne trendove sve više oblikuju mediji, influenceri i društvene mreže. Moda se danas razvija u sinergiji dizajnera, slavnih osoba, digitalnih platformi i konzumenata, pri čemu elita više ne diktira trendove, već sudjeluje u širem globalnom procesu.

Ključni potrošači današnjice su korisnici društvenih mreža i medija – Katarina Nina Simončič / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Spomenuli ste da modne trendove sve više oblikuju mediji, influenceri i društvene mreže; tko onda (danas) diktira modne trendove?

– Danas modne trendove više ne diktira jedan sloj društva. Oni nastaju u dijalogu između različitih aktera: dizajnera i modnih kuća koje kreiraju kolekcije, slavnih osoba i influencera koji ih promoviraju, digitalnih platformi koje trendove šire munjevito, te samih konzumenata koji ih prihvaćaju, reinterpretiraju i dijele. Modni utjecaj je stoga decentraliziran i globalan – trendovi se šire brže nego ikada, a snaga pojedinih aktera stalno se mijenja.

Tko su obzirom na to danas, u vrijeme brze mode, high-street brendova te vidljive uloge medija i društvenih mreža nove skupine potrošača?

– Ključni potrošači današnjice su korisnici društvenih mreža i medija, posebno mlađe generacije, koji kroz brzo prihvaćanje i dijeljenje trendova high-street i brze mode aktivno oblikuju suvremenu modu.

Kad govorimo o high-street brendovima, od kojih je svakako najpopularnija španjolska grupacija Inditex, čiji je nositelj nedvojbeno i jedan od najpopularnijih svjetskih brendova, Zara, valja pitati koja je uloga takvoga brenda na svjetskome tržištu te koje je promjene unio u svijet mode za običnoga, prosječnog građanina? Sukladno tome, postaje li pojavom takvoga dominantnog brenda ono modno veblenovski na vrhu (za one veće kupovne moći), sada dostupno gotovo svakome?

– High-street brendovi poput Zare značajno su promijenili svijet mode jer su trendove koji su nekad bili rezervirani za elitu učinili dostupnima široj publici. Oni brzo i masovno prenose modne ideje s modnih pista na ulice, omogućujući prosječnom potrošaču da sudjeluje u trendovima koji su prije bili »veblenovski« privilegij onih s višom kupovnom moći. Na taj način, moda više nije isključivo simbol prestiža, nego postaje demokratičnija, dok i dalje stimulira želju za stilom i razlikovanjem. Mislim da nas je sve iznenadila nedavna vijest da je John Galliano potpisao dvogodišnji ugovor sa Zarom, nakon dugog iščekivanja njegova daljnjeg smjera djelovanja i odlaska iz brenda Maison Margiela. S obzirom na njegov značajan modni pečat u modnim kućama »visokog ranga« poput Givenchyja i Diora, odluka da »siđe« na high-street platformu djeluje hrabro i pomalo subverzivno. Sa znatiželjom ću pratiti rezultate te suradnje.

Odjeća i duh vremena

U knjizi se referirate na povjesničarku mode Aileen Ribero koja smatra da se određen komad odjeće ne smije promatrati izdvojen od vremena u kojem se javlja; drugim riječima, implicira li to činjenicu da je odjeća ujedno i znak određenog vremena u kojem se javlja, njegova duha?

– Da, odjeća je uvijek znak svog vremena i njegova duha, ali povjesničari mode moraju je promatrati u širem kontekstu. Kako ističe Aileen Ribeiro, izolirano promatranje jednog aspekta odjeće daje nepotpunu sliku – važno je sagledati i usporediti preživjele artefakte (odjeću i tekstil), vizualne izvore (slikarstvo, grafika, fotografija) i tekstualne izvore (inventari, zapisi, trgovačka dokumentacija) kako bismo razumjeli slojevitu ulogu odjeće u svom vremenu – od izražavanja identiteta, statusa i kulturnih vrijednosti, pa sve do uvida u postupke proizvodnje, distribucije i načine na koje se odjeća nosila i upotrebljavala.

Foto Davor Kovačević

Kad već spominjemo duh vremena, dakle i društveni aspekt mode, kako je onda moda povezana s identitetom?

– Moda je sredstvo komunikacije identiteta jer kroz odijevanje pojedinci i skupine izražavaju status, pripadnost i osobne vrijednosti te pokazuju kako žele biti doživljeni u društvu.

Nadalje, kad govorimo o modi i odijevanju, valja se evolucijski vratiti na neke starije prepovijesne civilizacijske točke. S obzirom na to, možete li reći u kojem se dobu javljuju začeci odijevanja i koje su bile karakteristike tadašnje odjevne prakse?

– Začeci odijevanja sežu u paleolitik, prije više stotina tisuća godina, kada su Homo erectus i kasnije Homo sapiens koristili kožu i krzno za zaštitu tijela, posebice pri selidbama u hladnije krajeve. Osim funkcionalnosti, pojavljuju se i rani znakovi estetskog izraza: obrada kože, bojanje i ukrašavanje školjkama. U razdoblju neolita čovjek je usavršio tkanje: svako je kućanstvo proizvodilo sukno za vlastite potrebe, a najstariji neolitički tekstil izrađen je od likovih vlakana hrasta, vrbe i lipe, pronađen u Çatalhöyüku, oko 7000. godina prije Krista.

Kakva je kultura odijevanja bila s jedne strane drevnog Egipta i Starog Istoka, a s druge strane antičke Grčke i Rima?

– Kultura odijevanja u drevnom Egiptu i Starom Istoku bila je prvenstveno funkcionalna i simbolična, a odjeća je često podređena vjerskim normama koje su propisivale kako se treba odijevati u skladu sa statusom i društvenim ulogama. U Egiptu je prevladavala prozračna bijela lanena odjeća, dok se u Mezopotamiji nosila vunena odjeća bogata uzorkom, prilagođena hijerarhiji i religijskim običajima. I dok je odjeća po svom obliku bila jednostavna, bogatstvo i moć nositelja iskazivani su nakitom i krznom. S druge strane, u antičkoj Grčkoj i Rimu odijevanje je bilo dinamičnije, naglašavalo proporcije i sklad tijela te estetsku vrijednost tkanine. Osnovni odjevni oblik bio je pravokutna tkanina (hiton, peplos, himation), čiji se nabori, boje i način omatanja koristio za izražavanje društvenog statusa. Tekstilne sirovine bile su raznovrsnije – vuna, lan, pamuk, svila – a tkanine su se intenzivno bojale prirodnim pigmentima (purpura, indigo, šafran). Odjeća je osim funkcionalnosti imala i ritualnu, političku i društvenu ulogu, a bogatstvo i moć izražavali su se ukrasnim elementima, načinom nabiranja i kvalitetom tkanine.

Renesansna moda

Kako bismo mogli opisati modu renesanse; koje su, vašim riječima bile »karakteristike odjevnih kompozicija europskih središta«?

– U razdoblju renesanse moda je služila kao odjevni kôd i vizualni znak statusa te vokacije nositelja, naglašavajući skladne proporcije odjevne kompozicije. Značajnu ulogu imali su strogi zakoni o raskoši, kojima se regulirala društvena disciplina, kontrolirao pristup luksuznom asortimanu i oblikovali novi modni trendovi kroz zabrane i ograničenja. Talijanska moda isticala se vrhunskim radionicama svile, složenim tehnikama tkanja, intenzivnom paletom boja i bogatim uzorcima. Francuski dvor promicao je slobodniju i dekorativniju odjevnu formu, španjolska moda odlikovala se rigidnijim krojem i tamnijom, zagasitijom paletom boja, dok je engleska dvorska moda spajala različite utjecaje uz prepoznatljive modne dodatke engleskog dvora, poput karakterističnih oglavlja i obuće.

Nadovezujući se još jednom na ranije tvrdnje o povezanosti mode i duha vremena, možete li pojasniti kako se u modi šesnaestoga stoljeća ocrtavaju načela manirizma?

– Ako renesansa slavi tijelo, manirizam ga skriva i kontrolira. Moda šesnaestoga stoljeća pretvara čovjeka u gotovo arhitektonsku formu – kruti steznici, široke konstrukcije i tamne boje brišu prirodnost i uvode disciplinu tijela. U toj prenaglašenoj, pomalo napetoj estetici jasno se očituje duh vremena obilježen krizom, strahom i potrebom za redom.

Foto Davor KOVAČEVIĆ

Nakon toga, što nam je donijela vrlo prepoznatljiva moda po mnogima jednoga od najlješih povijesnih razdoblja – baroka?

– Barokno razdoblje, jedno od najupečatljivijih razdoblja u povijesti mode, donijelo je raskid s dotadašnjom krutošću i strogim pravilima te uvelo dinamiku u odjevne kompozicije. Siluete su postale mekše i razigranije, pojavljuju se novi materijali raskošnih uzoraka, neizostavan ukras je čipka i vrpce koje pridonose dojmu luksuza. Moda sedamnaestoga stoljeća nije bila samo pitanje estetike, već i moćan alat komunikacije – njome je plemstvo i dvor isticao bogatstvo, utjecaj i političku moć. Modni trendovi počinju se intenzivnije širiti i mijenjati, a upravo Francuska se u tome razdoblju najsnažnije učvrstila kao vodeće modno središte.

Poglavlje u knjizi koje se odnosi na osamnaesto stoljeće nosi naziv »Zamah modne produkcije i konzumacije mode«; možete li pojasniti sam naziv u kontekstu vremena i promjena koje su one donijele na modnom planu?

– Naziv »zamah modne produkcije i konzumacije mode« odnosi se na trenutak u osamnaestome stoljeću kada moda prvi put postaje dinamičan sustav – ne samo stvar estetskog izraza, već i proizvodnje, tržišta i društvene komunikacije. Pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja autora poput Voltairea i Jean-Jacquesa Rousseaua, ali i tehnoloških inovacija u izradi tekstila, odjeća se počinje proizvoditi u većim količinama i s većom stilskom raznolikošću. Istodobno, moda izlazi iz okvira dvora i aristokracije te postaje sredstvo izražavanja identiteta građanstva. Pojavljuju se modni časopisi koji, za razliku od Mercurea Galanta namijenjenog ponajprije plemstvu u sedamnaestome stoljeću, ciljaju i na dobrostojeće građanstvo; javljaju se prve modne »ikone«, ali i začetci šire potrošačke kulture. Upravo ta kombinacija – ubrzana proizvodnja, širenje publike i sve veća želja za novitetima – čini osamnaesto stoljeće ključnim trenutkom u oblikovanju mode kakvu poznajemo danas.

Pojava visoke mode

Kada se uopće javljaju modni dizajn te visoka moda?

– Modni dizajn javlja se u trenutku kada se moda počinje oblikovati kao organizirani sustav – s jasnim odnosima između proizvodnje, distribucije i prezentacije odjeće. Taj se proces razvija sredinom devetnaestoga stoljeća, u kontekstu urbanizacije, jačanja građanskog društva i sve izraženije potrebe za razlikovanjem kroz odijevanje. Ključnu prekretnicu donosi Charles Frederick Worth, koji redefinira ulogu krojača u dizajnera: on više ne izrađuje odjeću isključivo prema željama klijenata, već sam predlaže modele, određuje stil i potpisuje svoje kreacije etiketom. Uz to, uvodi i novu praksu prezentacije – njegove modele predstavljaju manekenke, i to sezonski, dva puta godišnje, čime se postavlja temelj modnih kolekcija i ritma izmjene trendova kakav poznajemo danas. Bio je i jedan od osnivača udruženja pariških dizajnera, s jasno definiranim sustavom pravila. Upravo se zato u povijesti mode Charles Frederick Worth smatra ocem haute couture, odnosno visoke mode. Visoka moda, naime, predstavlja strogo definiran sustav s preciznim pravilima – od načina izrade, broja zaposlenih i rada u ateljeu do broja kolekcija i modela, ali i ključnog institucionalnog priznanja od Chambre Syndicale de la Haute Couture. Stoga, promatrajući luksuzne i unikatne modele, treba imati na umu da nije svaka luksuzna moda ujedno i visoka moda, odnosno haute couture.

Foto Davor KOVAČEVIĆ

Posebno ste poglavlje posvetili modi druge polovine devetnaestoga stoljeća; kakva je bila moda u tome vremenskom okviru i koje su društvene odrednice utjecale na modu?

– Moda druge polovine devetnaestoga stoljeća bila je izrazito dinamična, promjenjiva i kontrastna. S jedne strane, industrijalizacija i razvoj prometa omogućili su bržu proizvodnju, dostupnost i širenje trendova, dok je s druge strane moda postala snažno sredstvo društvene diferencijacije. Ženska moda isticala je volumen (krinolina) i dekorativnost, dok je muška moda išla u suprotnom smjeru, prema jednostavnom, tamnom odijelu, simbolizirajući disciplinu i status. Na modu snažno utječu i širi društveni procesi: razvoj građanskog društva, kolonijalizam i susret s »egzotičnim« kulturama, ali i prvi reformni i emancipacijski pokreti koji propituju slojevitu ulogu odjeće. Upravo zato moda tog razdoblja nije samo pitanje estetike, već i ogledalo dubokih društvenih promjena.

Kad govorimo o društvenim odrednicama, u jednome poglavlju spominjete i modu kao umjetnički medij, i to u periodu od 1910. do 1920. godine, što je posebno zanimljivo s obzirom na futurizam i orfizam; možete li pojasniti poveznicu tih dvaju pravaca i mode?

– Sonie Delaunay, predstavnica orfizma, koristila je haljine kao »žive slike« i pomoću boja te geometrijskih oblika prenosila dinamiku modernog života. Futuristi, poput Giacoma Balla, eksperimentirali su asimetričnim krojevima, jarkim bojama i multifunkcionalnim odjevnim elementima, dopuštajući nositelju da sam oblikuje svoj izgled. Ova dva pravca pokazala su da odjeća nije samo funkcionalna ili dekorativna – ona može postati umjetnički medij koji odražava društvene, političke i estetske promjene svog vremena.

Značaj Coco Chanel

Govoriti o modi, a ne spomenuti svima znanu Coco Chanel bio bi naprosto grijeh; koja je njezina uloga u modi i modnome dizajnu? Možemo li o vremenu u kojem ona djeluje govoriti o demokratizaciji mode te zašto?

– Coco Chanel u povijesti mode nije samo ikona stila, nego i simbol radikalne promjene u pristupu odijevanju. U vremenu između dvaju svjetskih ratova, kada je moda bila uglavnom rezervirana za elitu, Chanel je odijevanje demokratizirala. Odbacila je komplicirane krojeve i nepotrebne ukrase te uvela pletivo jersey, oblikujući garderobu koju je svaka žena mogla nositi svakodnevno, a da pritom ostane elegantna i moderna. Mala crna haljina i dvodijelni kompleti od tvida, s čistim, geometrijskim linijama, te upotreba bižuterije umjesto skupog nakita – sve su to primjeri kako je Chanel pretvorila odjeću iz luksuznog simbola u univerzalni standard, dostupan većini žena.

Ako već ističemo futurizam i njegovu poveznicu s modom, onda moramo spomenuti i nadrealizam; kakve je implikacije imao u modi? U poglavlju koje se odnosi upravo na taj umjetnički smjer kao primjer eksperimenta i elementa šoka navodite i Elsu Schiaparelli; zašto?

– Nadrealizam u modi donio je igru, šok i neočekivane kombinacije. Elsa Schiaparelli, najpoznatija predstavnica tog smjera, koristila je odjeću kao platno za umjetnički eksperiment – od jastog-haljine do kostur-haljine i haljina s iluzijama trompe l’oeil. Njezini su modeli provocirali, zabavljali i preispitivali granice odjeće, pokazujući da moda može biti i umjetnost, i komentar na društvo. Schiaparelli je, dakle, nadrealizam učinila vidljivim i opipljivim, pretvarajući pistu u prostor igre, fantazije i vizualnog šoka, što je fasciniralo i šokiralo publiku te zauvijek promijenilo način na koji gledamo odjevni predmet.

Foto Davor Kovačević

»Drugi svjetski rat imao je velik utjecaj na modnu industriju Europe i Amerike, pa tako i na modne trendove toga desetljeća«, ističete u poglavlju koje se odnosi na period od 1940. do 1950. godine; što je to ratno razdoblje modno generiralo?

– Ratno razdoblje potaknulo je kreativnost i snalažljivost: u okupiranoj Europi dizajneri su zbog nestašice materijala popularizirali redizajn i »second hand«, a odjeća se često proizvodila u kućnoj radinosti uz praktične savjete iz tiska naslova »učini sam«. U Americi je u isto vrijeme nastao ležeran i praktičan »american look«. Rat je tako generirao inovacije, minimalizam i modni identitet temeljen na praktičnosti i kreativnom preoblikovanju dostupnih resursa.

Mreža utjecaja

New look ili Christian Dior, mladenačka kultura u modi u razdoblju 1950. do 1960., smjena generacija na pariškoj modnoj sceni, talijanska alla moda, fuzija stilova, pa različiti avangardni pristupi – što nam ove promjene kazuju o evoluciji mode i njezinoj premreženosti s različitim agensima?

– Promjene u tom razdoblju pokazuju da moda nije samo estetika, već živa mreža utjecaja: Diorov New Look vraća raskoš i ženstvenu siluetu, mladenačka kultura i talijanska »alta moda« donose dinamiku, a avangardni stilovi pokazuju kako moda evoluira kroz fuziju tradicije, povijesnog nasljeđa i društvenih promjena.

Zašto u knjizi govorite o subverzivnim modnim kodovima i oslobođenju tijela, možete li to dodatno pojasniti?

– Subverzivni modni kodovi šezdesetih, poput monokinija, mini-suknje i prozirnih haljina, nisu bili samo estetski eksces – oni su odražavali duh političkih i društvenih previranja tog razdoblja. Oslobađanje tijela u modi simboliziralo je težnju za slobodom, individualnošću i rušenjem ustaljenih autoriteta, pa je odijevanje postalo i svojevrsni politički čin.

U jednome dijelu spominjete sinergiju umjetnosti i mode šezdesetih godina, potom u desetljeću nakon nove trendove (uključujući američki sportski i disko-stil), punk-pokret, poslovni stil te dolazite do revitalizacije povijesnih stilova; o čemu je točno riječ?

– Riječ je o stalnoj interakciji mode s kulturom i društvom: šezdesete povezuju modu i umjetnost kroz eksperiment, sedamdesete i osamdesete donose američki sportski i disko-stil, punk-buntovništvo i formalni poslovni stil, dok osamdesete i devedesete revitaliziraju povijesne reference. Moda pritom ne crpi inspiraciju samo iz prošlosti, već i iz budućnosti, kroz avangardne pristupe i inovativne eksperimente. Ta promjenjivost, reinterpretacija stilova i istovremeni dijalog s prošlošću i budućnošću čine uobičajeno ponašanje mode kroz drugu polovinu dvadesetoga stoljeća.

Foto Davor KOVAČEVIĆ

Osamdesete su godine razdoblje koje je po mnogima i mnogočemu bilo zlatno razdoblje, pa i ne čudi činjenica da imamo različite umjetničke romantizacije toga razdoblja. I vi ste značajan dio u knjizi posvetili upravo modi toga povijesnog okvira, pa spominjete parišku modu, talijansku i američku modu toga vremena; koje su modne značajke toga vremena?

– Osamdesete su bile desetljeće modnih kontrasta i stalnog dijaloga između različitih utjecaja. S jedne strane, pojavljuju se strogi poslovni i »power dressing« stilovi koji simboliziraju uspjeh i status, dok s druge strane novi romantizam, dekonstrukcija i avangardni japanski pristupi oslobađaju tijelo iz ustaljenih okvira. Moda tog razdoblja ne crpi inspiraciju samo iz povijesnih silueta i filmskih referenci, već i iz eksperimenta, novih tehnologija i konceptualne umjetnosti, stvarajući dinamičan i inovativan izraz koji kontinuirano pomiče granice forme, funkcije i percepcije odjeće.

Modne devedesete

Što bi ugrubo bila značajka mode od devedesetih godina naovamo, odnosno od devedestih do početka novog tisućljeća?

– Devedesete su obilježile eklektičnost i kontraste u modi, od grunge estetike flanel košulja i Dr. Martens čizama do minimalističkih linija Helmut Langa i Jil Sandera. Tijelo je postalo medij provokacije i identiteta, vidljivo kroz tetovaže, piercing i performativne revije Toma Forda i Alexandra McQueena. Modni dizajneri poput Husseina Chalayana i Rei Kawakubo eksperimentirali su s oblikom odjeće, stvarajući nove siluete i funkcionalne transformacije. Istovremeno, tehnologija i novi materijali, od Miyakeovih A-POC komada do digitalnog dizajna, otvarali su prostor za inovativne pristupe produkciji i prezentaciji mode.

S obzirom na to da u periodu od devedesetih do dvijetisućitih godina, između ostalog, spominjete društveno-političko ozračje nesigurnosti, onda i subverzivni karakter modne produkcije te nove tehnologije, a sada smo u postmodernističkoj fazi pluralizma vođenoj načelom anything goes, kakva nas modna budućnost očekuje?

– Modna budućnost, s obzirom na povijesne trendove i postmodernistički pluralizam, vjerojatno će i dalje biti obilježena eklektičnim spajanjem stilova, tehnologija i kulturnih referenci. Moda će ostati dinamična i nepredvidiva, igrajući se idejama prošlosti i budućnosti. Najzanimljivije ideje dolazit će iz smjerova koji nisu unaprijed zamišljeni, baš kao što se to događalo i u ključnim prekretnicama povijesti.