Modni dizajner Aleksandar Šekuljica, nakon dvadeset godina u Elfsu, poznatoj modnoj marci koju je osnovao s partnerom Ivanom Tandarićem, odlučio se upustiti u novu modnu avanturu i samostalno stvoriti novi brend.

Iako će i nadalje ostati suvlasnik Elfsa, Šekuljica predstavlja novi modni projekt Lexalex Studio u kojem će se predstaviti u sasvim novoj estetici.

Nova robna marka priča je o jednostavnosti i bezvremenosti, a u skladu s novom filozofijom novu dizajnersku kolekciju predstavio je i u modnom performansu učenika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru.

Kolekcija, koja se ističe predimenzioniranim grafikama i smjelim dizajnerskim rješenjima, oduševila je posjetitelje koji su je opisali kao “svježu, minimalističku, suvremenu”, ali i drukčijom u ponudi suvenira.

O svim novostima koje tek slijede razgovarali smo s modnim dizajnerom koji nam kroz razgovor otkriva svoje nove modne preokupacije i smjer u kojem želi razvijati brend.

Foto: Promo

OSJEĆAJ JE SAZRIJEVAO DUGO

Nakon dugogodišnjeg rada pod okriljem Elfsa, odlučili ste zakoračiti u nešto novo. Što je bilo presudno da se dogodi trenutak – sad je vrijeme?

– Taj je osjećaj sazrijevao dugo. Dođe trenutak kada osjetiš kako više ne želiš ponavljati poznate obrasce, već zakoračiti u nepoznato. U meni se nakupila potreba progovoriti autentičnije, stvoriti nešto što će biti ogoljeno, osobno i istinito. Lexalex je rezultat potrebe za individualnim izričajem koji više nije želio čekati i jako me veseli.

U kojem smjeru će se kretati vaša nova vizija mode?

– Počinjem s bazom, nečim što svi nosimo, što je blisko i svakodnevno, ali prožeto jakim identitetom.

Vizija Lexalex Studija je graditi priču kroz slojeve počevši od grafičkog izraza, zatim se širiti u tekstilne eksperimente, istraživanje siluete, forme, pa čak i objekte. Želim da to bude platforma, ne samo brend.

Mjesto susreta mode, umjetnosti i osobne ekspresije. Grafike najbolje komuniciraju poruke i suštinu i zato su jednostavni modeli poput t-shirta s grafikama bili odlična uvertira u sam brend i priču koju njime donosim.

Hoće li novi brend biti nastavak onoga što ste bili ili je to zbir želja i očekivanja koja su se godinama taložila?

– Zapravo oboje. On je nastavak mog puta, ali bez filtera. Lexalex kao ideja je možda ono što je oduvijek postojalo negdje sastrane, ali je tek sada dobilo prostor. To je zbir tihih želja koje su s vremenom postale preglasne da bi se ignorirale i držale u ladici.

Imate li osjećaj da tek sada dolazite u najzreliju, najiskreniju, fazu svog kreativnog puta?

– Apsolutno. Više se ne bojim greške. Ne bojim se tišine, ni prazne stranice. Kreativnost više nije samo proizvod, već razgovor sa samim sobom. Oslobađajuće je stvarati bez potrebe da se svima sviđaš i sve prodaš. Stvaranje bez pritiska monetizacije je u mom slučaju najplodonosnije.

Foto: Promo

RIZIK KAO ČISTI OSJEĆAJ

Koliko je izazovno stvarati pod vlastitim imenom, bez zaštitnog okvira koji pruža uhodani tim i ime poput Elfsa?

– Ogromno, ali i iznimno uzbudljivo. U Elfsu smo gradili prepoznatljiv svijet i to je vrijednost koju nosim sa sobom. No, kada si sam, svaka odluka je tvoja, svaka pogreška, ali i svaki uspjeh. Taj rizik je zapravo vrlo čist osjećaj.

Ostajete suvlasnik Elfsa, ali nećete više dizajnirati. Znači li to kako je prijateljstvo nadživjelo posao?

– Da. I to mi je iznimno važno. Elfs je dio mog života i uvijek će biti, ali prijateljstva koja prežive poslovne prekretnice su rijetka i dragocjena. To govori o zrelosti odnosa.

Koliko se promijenio vaš pogled na modu od dana kada ste počinjali do danas kad stvarate ispod vlastitog potpisa?

– Radikalno. Nekad sam vjerovao u estetiku kao cilj. Danas mi je važnija priča, svrha, poruka. Moda je za mene sada medij, a ne samo sredstvo za oblikovanje izgleda, već i ideja, identiteta, emocije, ali i komunikacije.

Foto: ZVONIMIR FERINA

INSPIRACIJA U ARHEOLOGIJI

Zanimljiva je i vaša suradnja s Arheološkim muzejom u Zadru. Kako je do nje došlo i što vam je ona otkrila, možda i o vama samom?

– To je bio jedan od onih susreta koji se dogode spontano, ali ostave veliki trag. Shvatio sam koliko me fascinira nasljeđe, tragovi koje su drugi ostavili prije nas. I koliko svi mi, svjesno ili ne, nosimo tuđe priče u sebi. Ta suradnja mi je pomogla shvatiti koliko je moda dio arheologije svakodnevice te kako s pravim pristupom komadi inspirirani poviješću mogu postati hit među mladima.

Kažete inspiracija u arheologiji, što vas je u tome posebno dotaknulo? Materijal, mit, povijest, simboli?

– Simboli. Oni univerzalni, bezvremenski, koje nosimo kao kolektivno sjećanje. Ti znakovi govore više od riječi. U njima ima i tuge i snage, i gubitka i otpora. Fascinantno mi je kako nešto što je staro tisućama godina i dalje intrigira i budi zanimanje.

Kako ste tu povijesnu priču preveli u suvremeni vizualni jezik? Može li odjeća nositi slojeve vremena?

– Apsolutno. Odjeća je uvijek bila dokument. Onaj koji pišemo tijelom. Kroz print, teksturu, formu pokušao sam prevesti te simbole u jezik današnjice, ali ne izgubiti njihovu izvoru snagu i učinio ih zanimljivim novim generacijama.

Vjerujete li da odjeća može komunicirati bez riječi?

– Više nego bilo koji govor. Ona govori o našim uvjerenjima, željama, otporima. Ona je prva rečenica u tišini. I zato je treba stvarati s poštovanjem.

Foto: ZVONIMIR FERINA

BIRAM TIŠINU KAD SVI GOVORE

U vremenu kada se sve događa na Instagramu, društvenim mrežama i web-shopovima, kako čuvate prostor za autentičnost i dublju priču?

– Tako što biram tišinu kad svi govore. Ne trčim za trendovima, ne objavljujem sve. Vjerujem da ljudi i dalje traže smisao. Da umiju prepoznati kad nešto ima dušu.

Kad osmišljavate kolekciju, mislite li na model, tip osobe koja će to nositi ili na osjećaj koji želite prenijeti?

– Uvijek osjećaj. Moda je prije svega emotivna reakcija. Ako nešto ne izazove emociju ni kod mene, ni kod onoga tko to nosi – onda je to samo odjeća. A meni to nije dovoljno.

Može li moda i dalje biti medij za osobnu i društvenu transformaciju ili se pretvorila u konzumeristički proizvod?

– Može i mora. Moda je refleksija društva pa čak i kad se pravi da nije. No, na nama dizajnerima je da odlučimo što ćemo modom poručiti i u kojoj mjeri je želimo iskorištavati.

Odijevanje je tijekom povijesti nosilo jaku poruku i značaj, a krenulo je samo od potrebe da nas zaštiti od hladnoće, preko maksimalizma u svim pogledima do minimalizma kojem se ponovo okrećemo.

Foto: ŠPUD ZADAR

ODJEĆA KOJA SE TRANSFORMIRA

Koji vam je komad iz nove kolekcije najdraži i zašto?

– Definitivno vuneni kaputi s dodatnim navlakama za rukave, nikog ne ostavljaju ravnodušnim i svima se jako sviđaju.

Obožavam garderobu koja se transformira i koja daje jak pečat osobnom stilu, a pogotovo kada uspije zadržati jednostavnost, a sve ostale komade možete pogledati u mom web-shopu ili u butiku Lexalex Studio.

Planirate li dizajnirati i neke druge predmete osim odjeće, modne dodatke, obuću ili primjerice pokućstvo i detalje za opremanje doma?

– Apsolutno. Lexalex je otvoren studio, a ne samo modna etiketa. Istražujem dodatke, umjetničke objekte, tekstilne instalacije i ne želim se ograničavati. Prostor je sljedeći teritorij s kojim već uveliko koketiram što sam pokazao i uređenjem prve Lexalex Studio trgovine u Zagrebu.

Znajući što danas znate, što biste danas rekli mlađem sebi, onom koji je tek ulazio u svijet mode?

– Rekao bih mu: “Ne moraš krenuti u biznis tako mlad i stalno sve znati te u svemu biti najbolji.” Sigurno bih preporučio da ne žuri u život odraslih… I, da se samo zabavlja dok stvara.

Foto: ŠPUD ZADAR

PROMIJENILA SE FORMA

Koliko se moda u svom izričaju promijenila u odnosu na nekad kad nije bilo web-shopova? Hoće li se stvari vratiti u rikverc?

– Promijenila se forma, ali ne i potreba. Ljudi i dalje žele sve vidjeti, izraziti se kroz modu odmah. Tehnologija je ubrzala sve, ali mislim da se vraćamo ritualima kupovine u buticima ponajviše zbog otuđenosti koju je online era uzrokovala.

Ljudi su društvena bića i kupovina u buticima je oblik druženja i razonode koliko to god nekima zvučalo smiješno ili kao navlakuša, ali socijalni kontakt je tu i postoji gotovo neraskidivo kao što ne možemo zamisliti da kod frizera idemo online.

Stalne promjene i brzina mode uzrokovane su u online eri potrebom za novim sadržajem visoko iznad potreba za samim predmetima i stava sam da definitivno sve polako ide u rikverc i zato prije svega nudim formu i želim da moji predmeti odgovaraju današnjim potrebama u svakom obliku.

Završili ste ŠPUR u Rijeci. Koliko je to utjecalo na vašu modnu estetiku?

– Bilo je ključno. Tamo sam naučio kako umjetnost nije samo galerijska stvar, već je živa i najzanimljivija kada je okružena ljudima. Da može biti i funkcionalna, i nosiva. I da estetika ne isključuje etiku.

Foto: ŠPUD ZADAR

REVIJE SU IZA MENE

Pripremate li već sada novu kolekciju za debitantsku reviju?

– Ne, prezentacije revijama su iza mene, no nikad ne reci nikad. Kad bih pripremao, bio bi to vizualni manifest brenda bez kompromisa. Ne bi bio samo prikaz odjeće, već iskustvo.

Možete li nam otkriti pokoji detalj, koliko će se razlikovati od dosadašnjih kolekcija?

– Bit će više brutalnosti u formi, više tišine u boji, više emocije u materijalu i teksturi. Bit će to drugačiji jezik, iako moj rukopis ostaje isti, ali moram priznati zreliji koji privlači različitiju publiku, što sam u ovom kratkom vremenu već uspio primijetiti.

Foto: PROMO