U cvijeću sam pronašla svoju umjetnost, taj me svijet doslovce začarao. Iznenadila sam se što se sve može cvijećem izraditi, te koliko emocija se njime može prenijeti. Cvjetni dizajner osmišljava, projektira i kreira bukete, aranžmane, instalacije od vegetativnih i nevegetativnih materijala ovisno o željama i potrebama klijenta. Pomno se biraju materijali, oblici i boje – sve do najsitnijeg detalja, objašnjava Christina Cianci Žerić, »po mami Grobnišćica, po tati Talijanka koja živi u Ičićima«, cvjetna dizajnerica, koja je u Milanu završila prestižnu Međunarodnu školu cvjetnog dizajna po programu koji je osmislio Peter Hess, mnogima poznatija kao Chrissart.

– Još od malih nogu moja je želja bila baviti se umjetnošću. Željela sam pohađati likovnu akademiju, no nisam bila u mogućnosti, pa sam završila ugostiteljsku školu i potom otišla u Švicarsku gdje sam radila u struci deset godina. Kupovala sam stručne časopise o cvijeću i stalno si ponavljala: »Želim to raditi i na takav se način prezentirati, to je umjetnost koju želim stvarati.«

Odlučila sam se vratiti i odmah otvorila svoju prvu cvjećarnicu »Rožicu« na Kantridi 2004. godine, na okretištu. Od tada moje cvjetno putovanje traje, samo što nikad nisam željela biti cvjećar i prodavati cvijeće, željela sam naučiti izrađivati kreacije koje sam gledala po časopisima u Švicarskoj, kreacije od Daniela Osta, Klausa Wagnera, Petera Hessa, Gregora Lerscha…, i ta želja i taj cilj su me odveli u školu u Italiju, prisjeća se Christina.

Christina Cianci Žerić i Zagorka Major

Osjećaj ispunjenja

Cianci Žerić završila je Međunarodnu školu cvjetne umjetnosti »Laboratorio idee« po didaktičkom programu Petera Hessa i Carmela Antonuccija, začetnika cvjetne umjetnosti u Europi, a koji su poznati u cijelom svijetu.

– Školovanje za cvjetnog dizajnera sastoji se od teorije i prakse te završnih ispita. Baza školovanja je poznavanje umjetnosti, stilova, materijala, tehnika, boja i botanike. Nakon završetka školovanja ste međunarodni cvjetni dizajner, što znači da možete bilo gdje u svijetu tražiti posao u struci, jer se zna koju školu ste prošli. Cijeli taj proces školovanja je i duhovni, kroz cijelo to putovanje mi se mijenjamo na više razina. Osim što nam je glavno sjedište bilo u Milanu, puno smo putovali u druge države, kod drugih mentora cvjetne umjetnosti koji također rade po sličnom programu škole, kod kojih smo učili nove alternativne tehnike i njihove primjene.

Tako smo bili u Moskvi kod Marine Bulatove, u Baselu kod Petera Hessa i Marie-Helene Hess Boson, kod Anson Low u Singapuru gdje smo učili o ikebani, iz Sibira nam je došao u goste Roman Steinhauer od kojeg smo učili tehnike s kojima je on osvojio drugo mjesto na Europskom prvenstvu. Moj glavni mentor koji me vodio kroz cijelo školovanje je Vincenzo Antonuccio, neiscrpan izvor znanja i volje.

Poticao me da iz sebe izvučem najbolje što mogu, da razbijem svoje strahove i prepustim se stvaranju. Znate, biti u prisustvu svih tih velikih majstora je divan osjećaj ispunjenja, mi nekako vidimo cvijeće na totalno drukčiji način, za nas je to umjetnost i svaki naš komad koji izradimo ima svoju priču od početka do kraja. Osim školovanja po programu, išla sam i na tečaj Space designa u Rim gdje smo učili kako uređivati velike prostore i izloge, kako postaviti showroom za prezentaciju novih kolekcija, kako urediti restoran, crkvu, prostor za ceremoniju vjenčanja ili evente.

Koje neobične želje su imali neki od vaših klijenata?

– Pa mogu reći da se moji kljenti prepuste mojim idejama, oni mi daju neke smjernice po kojima na svoj način pretočim njihove želje u stvarnost kroz razne materijale i naravno cvijeće, te na taj način stvaram određenu emociju koju klijent želi iskazati.

Koliko je teško nabaviti egzotično cvijeće?

– Danas se sve može nabaviti u vrlo kratkom roku, prije je to bio puno veći problem.

Koje sve materijale koristite?

– Od materijala osim cvijeća i biljaka koristim papir, plastiku, žicu, vunu, konop, drvo, grane, bambus, željezo, metal, glinu, gips, stiropor, pleksi…, ovisno koju kreaciju izrađujem.

Metoda vizualizacije

Koja je bila najneobičnija instalacija, aranžman koji ste radili?

– U Firenzi smo kao dio projekta o umjetnosti izrađivali instalaciju veličine tri metra posvećenu Leonardu da Vinciju, koju smo trebali postaviti na jednom stubištu da visi. U Opatiji smo kod Šporera u sklopu izložbe kamelija izrađivali vegetativnu instalaciju »S kamelijama na kafe« veličine tri metra, izrađenu od grana lovora i smokvi, u kojoj su bile postavljene kamelije. Također smo u Opatiji za advent izrađivali sklupturu »Anđeo« s rasponom krila 2,70 metara, izrađenu od grana lovora. Pun kamion lovorovih grana je stigao, a da bismo uopće počeli izrađivati skulpturu, morali smo svo lišće odvojiti od grana.

Kako dobivate ideje za cvjetne aranžmane, instalacije?

– Koristim se metodom vizualizacije, već vidim gotov projekt, gotovu instalaciju, ne kopiram. Skiciram ono što vidim nakon čega izabirem koje materijale ću koristiti, koje boje, koju tehniku te vrstu cvijeća. Baš iz tih razloga preporučujem naručivanje dva, tri dana unaprijed da se imam vremena pripremiti.

Koji su trendovi dekoriranja trenutno in, koji materijali, boje…

– Trenutno su u trendu materijali keramika, staklo, prirodni cement, tretirano drvo, metal, vuna, pliš. Svaki od ovih materijala se koristi uz određenu boju, formu i teksturu, tako ćemo primjerice uz tople boje – narančastu, zlatnu i druge – koristiti tretirano drvo ili keramiku, a uz cement i tretirano staklo koji su hladni kao materijal koristit ćemo plavu, srebrnu, sivu boju.

Prirodne materijale kao što su drvo, prozirno staklo, metal i vuna spojit ćemo s bež nijansama, zelenkastom, roskastom i smeđom bojom. Od formi u trendu ovisno o materijalima koristimo glatko, zaobljeno, krivudavo, tekuće, geometrijske oblike, čvrste linije. Od tekstura u trendu su metalik, sjajno, mekano, baršunasto, svilenkasto, prirodno, rustikalno, neprozirno. Sve ovo uzimamo u obzir.

Možete li nam reći nešto o simbolici cvijeća i o tome kako se ona razlikuje ovisno o dijelovima svijeta?

– Moje mišljenje o tome je vjerojatno drukčije. Za mene je cvijet dio instalacije ili buketa, aranžmana, on mi daje boju ili oblik ili visinu ili prozračnost, ovisno što tražim, ali da, kod nas su cvjetovi dobili etikete, pa se tako primjerice karanfil i krizantema povezuju s grobljem, dok je u nekim drugim dijelovima svijeta karanfil nacionalni cvijet ili simbol Majčinog dana, a krizantema simbol radosti, mira, vitalnosti te se poklanja mladenkama.

I lijepo, i fino

Počeli ste surađivati s Riječankom Zagorkom Major. Ona radi veganske slastice, a vi cvjetne dekoracije, pa su se na taj način spojili koncept zdravog i lijepog.

– Zagorka Major i ja željele smo naše strasti pokazati javnosti. Njezina strast je kuhanje, a posebnu pažnju pridaje izradi veganskih slastica. Mislim da je veganska, odnosno vegetarijanska prehrana prehrana budućnosti i da se sve više ljudi okreće zdravom načinu življenja kroz način ishrane, vježbe… Zagorka izrađuje prefine slastice od ekoloških namirnica i bez rafiniranih šećera, brašna, voli sve što je fino i lijepo i tako smo se spojile.

Planirate li održavati i radionice? Koje još planove imate?

– U planu nam je održavati cvjetne radionice, isto tako i radionice izrade veganskih slastica. Planova ima samo u ovo vrijeme u kojem se trenutno nalazimo sve se sporo odvija.

Želja vam je i u Hrvatskoj i Sloveniji okupiti grupu polaznika škole za cvjetnu umjetnost i dizajn »Laboratorio idee« čiji bi mentor bio Vincenzo Antonuccio, svjetski priznati cvjetni dizajner.

– U Sloveniji smo već imali prvu grupu polaznika na tečaju o božićnom dekoriranju krajem 2019. godine, sad radimo na tome da se formira grupa polaznika za školovanje Međunarodnog cvjetnog dizajna u Hrvatskoj pod vodstvom Vincenza Antonuccija, koji je na svjetskom prvenstvu cvjetnog dizajna osvojio osmo mjesto. Realizacija ide sporo, polaznika bi trebalo biti najmanje deset da se oformi prva grupa, odnosno da započne prvi modul, a opet ova pandemija sve usporava.