Slavoniji koja blijedi, vraća boje, a motivima ljudi iz slavonskoga kraja brend daje novo ruho, tako se u jednoj rečenici skromno opisuje Miko Fashion, iako je puno više od toga. Miko je slavonski brend ručno rađenih i prepoznatljivih torbi s motivima Šokice i Šokca iz srca Slavonije, koje je naslikao slikar Miljen Šimunić (1964.- 2006.) prije više od 15 godina.

Svojim je odlaskom ostavio neizbrisiv trag u povijesti, a zahvaljujući svojoj supruzi i kćeri, Šokac i Šokica postali su glavni likovi ove obiteljske i modne priče te krase baš svaku Miko torbu, kao i ostale modne detalje iz njihovog raznolikog asortimana.

Dizajnerski dinamični duo iza imena Miko čine majka, učiteljica Mirela i kći, akademska kiparica Matea iz Vinkovaca koje su svoju ljubav prema umjetnosti i modi odlučile pretvoriti u kreativnu i posebnu poslovnu ideju. Miko Fashion uistinu jest pravi čuvar zaborava i uspomena, a povodom izlaska nove šarene kolekcije razgovarali smo s Mateom Šimunić koja nam je otkrila postoji li poslovna tajna uspjeha prilikom pokretanja vlastitog brenda, te sve o kreativnom procesu izrade torbi.

Kako je započela MIKO priča?

– Sve je započelo prije 5, 6 godina, kad je majka Mirela odlučila da je krajnje vrijeme da se negdje kreativno izrazi, za sebe, hobistički. »Uskakala« sam s idejama i prijedlozima, ali ne previše, vjerojatno iz straha da ideja i koncept ne ostanu samo na riječima, budući da su glavni likovi MIKO priče Šokica i Šokac koje je naslikao pokojni otac Miljen Šimunić. Nakon završetka Akademije likovnih umjetnosti i povratka u Slavoniju, pristupile smo ozbiljnije svemu.

Je li teško spojiti tradiciju s modernim dizajnom torbi? Imate li kad kreativne blokade?

– Pa čak i nije teško jer se moj otac, autor radova, Miljen, pobrinuo da su tradicionalni motivi prikazani na moderan način, te nam je savršeno »pripremio teren«. Kreativne blokade dosad nismo imale. Naravno, naiđemo na poteškoće u stvaranju, ali to su najčešće tehnički problemi, poput izvedbe, odnosno kako izvesti nešto, a da je estetika netaknuta i slično, ali blokade dosad nismo imale, ipak su u našem timu dvije dizajnerice i ako jedna »zakaže«, druga spašava situaciju.

Torbe su vam drukčijih oblika od uobičajenih modela torbi. Tako se na vašoj stranici mogu vidjeti torbe u obliku piramide, valjka, asimetričnih četvrtastih oblika… Kako uspijevate spojiti moderan dizajn s praktičnošću?

– Povremeno se »poigramo« s oblicima i krojevima jer i same volimo vidjeti torbu koja je neuobičajena i posebna. Praktičnost i multifunkcionalnost su nam bitne, budući da torba koja ima mogućnost nošenja na više načina, također ima mogućnost nošenja i u više različitih prigoda, što je nama vrlo bitno. Osobno ne volimo prebacivati stvari iz jedne u drugu torbu po potrebi, te smo na ovaj način smanjile učestalost tog čina.

Prije tjedan dana ste predstavile i najnoviju Fruit kolekciju za proljeće/ljeto 2022. godine. Po čemu je ova kolekcija drukčija od dosadašnjih?

– Tako je! Fruit je naša 10. kolekcija i prva kolekcija koja nije u potpunosti napravljena od umjetne kože, nego smo ubacile i dekorativnu pamučnu tkaninu. Vratile smo se i na same početke te umjesto privjeska s motivom Šokice, na torbu smo prišili print na umjetnoj koži. Koliko god je to minorna razlika, ipak daje drukčiji dojam finalnog izgleda torbe.

Jesu li vaše torbe ručni rad i radite li ih naveliko ili je svaka limitirano izdanje?

– Da, torbe su rađene ručno te se trudimo da sav potreban materijal za izradu dolazi od hrvatskih suradnika. Da bi nastala jedna torba, mora proći kroz nekoliko pari ruku.
Ne radimo naveliko, raspolažemo ograničenom količinom materijala. Ukoliko je interes za određeni model torbe povećan, kao naprimjer za Buttons ruksake, onda taj model zadržimo u stalnoj ponudi. Kad potrošimo svu zalihu materijala, pronađemo najsličniju i kvalitetom istu opciju.

Kako izgleda vaš modni atelje i kreativni proces izrade torbi? Imate li kakvu pomoć prilikom izrade torbi ili sve radite vas dvije?

– U teoriji zvuči super. Imamo studio u kojem stvaramo, izlažemo torbe, brainstormamo, ali u praksi je drukčije. Materijali su na stolu, u kutijama, na policama, torbe vise po cijeloj kući kako bi zadržale izvorni oblik, repromaterijala ima u svakoj kutiji i ladici, a kolekcije nastaju u razgovorima u autu, za vrijeme ručka i slično.

Cijeli svijet je naš modni atelje i nered pravimo gdje god stignemo. Imamo malu vojsku ljudi bez koje ne bismo opstale i to stvarno mislimo kad kažemo. Od podrške prijatelja, obitelji, povremenih pomagača, maminog supruga, mog partnera, mog brata, ma ne mogu ih sve nabrojiti koliko ih je i koliko smo im svima neizmjerno zahvalni. Kad kažem da svaka torba prođe kroz nekoliko pari ruku, to stvarno i je tako!

Koliko je teško u Hrvatskoj pokrenuti vlastiti brend, ali i nastaviti uspješno s njegovim vođenjem već gotovo četiri godine?

– Teško je, naravno, ali se trudimo i snalazimo kako znamo i umijemo. Težimo k predstavljanju posebnih i kvalitetnih proizvoda i to nas vodi dalje. Recept za uspješno poslovanje nemamo. I nas zanima koji je. Naš moto je da nema odustajanja i unatoč tome što nam je u opisu posla stvarno puno toga, kad dizajniramo, onda stvarno uživamo i trudimo se da je tako uvijek.

Budući da ste ipak dvije žene s različitim ukusima, imate li nekad nesuglasica oko odabira boja ili uspijevate lako doći do dogovora?

– Uvijek dođemo do dogovora, nekad lakše, nekad teže, ali uvažavamo međusobna mišljenja. Smatram da je odlično što njegujemo drukčiji stil jer na taj način pokrivamo više potreba MIKOljubaca.
Primjerice, majka Mirela voli velike torbe s puno detalja, dok sam ja osobno fan manjih, a praktičnih torbi jednostavnih linija te većina kolekcija na kraju bude mješavina i jednog i drugog, a naposljetku se nađemo na sredini.

Nedavno ste na stranici dodale i novu rubriku koja se tiče uređenja interijera, stoga nas zanima planirate li dodatno proširiti ponudu nakon toga?

– Da, zapravo je ta rubrika trebala biti prvi proizvod branda MIKO. Prvotna ideja je bila da printamo motive Šokice i Šokca na ploče, te se igramo bojama i da je to naš »glavni« proizvod, ali smo se preusmjerile na torbe. Zasad planiramo kroz određeno vrijeme staviti dodatne boje, a što se tiče novih proizvoda, vjerujem da će nekad u budućnosti sigurno doći u ponudu jer smo obje velike ljubiteljice uređenja interijera, prilikom čega se naravno i tu razlikujemo. Majka je za maksimalizam, detalje, dinamiku, dok ja više štujem jednostavnost i svojevrsni minimalizam.

Biste li voljele u budućnosti imati još odjevnih predmeta u prodaji, kao što ste u jednoj od prošlih kolekcija predstavile MIKO suknju?

– Da, definitivno! Teško nam se »odvojiti« od torbi jer kako sam kazala, obožavamo torbe, ali ćemo sigurno krenuti dizajnirati i odjeću u nekom trenutku. Imamo velike planove, a malo vremena, to uvijek kažem, i tako i je. Nadamo se da ćemo u nekom trenutku imati malo više vremena za dizajniranje, a manje se baviti pisanjem računa, prijevozom materijala i slično.

Na službenim stranicama vaše trgovine imate izrazito pozitivna iskustva kupaca, što svakako svjedoči o kvaliteti i uspjehu samog brenda. Imate li uopće nezadovoljne kupce, i ako da, kako pristupate takvim komentarima?

– Da, stvarno imamo puno zadovoljnih kupaca i to nam je najveća motivacija. Naravno da se dogode i greške i uvijek ih otvoreno priznamo te damo sve od sebe da ih ispravimo. Ne mogu reći da smo imali neugodna iskustva koja su bila nepopravljiva i gorka. S druge strane, jako nam je bitno da MIKOljupci vide da slušamo njihove potrebe i želje, jer zbog njih smo ovdje gdje jesmo. Planiramo nastaviti s tom praksom, definitivno!

Kakvi su vam kratkoročni planovi za budućnost? Što možemo očekivati od Šokice i Šokca do iduće kolekcije?

– Baš prije nekoliko dana smo imale trenutak gdje smo jedna drugoj pokazale uzorak materijala i lagano smo krenule u stvaranje kolekcije, ali kod nas se stvari često znaju promijeniti zadnji tjedan prije predstavljanja iste, tako da nema smisla govoriti bilo što jer često i sebe iznenadimo s krajnjim rezultatom. Zadovoljni smo s onim gdje smo trenutno, ali naravno, imamo želju za napretkom i htjele bismo proširiti biznis i vjerujemo da hoćemo, ali ipak moramo ići po redu i prvo odraditi neke stvari kako treba.