ŠTORIJA OD MAŠTE

Lucija Lekšić, Riječanka koja stvara unikatne komade posuđa: ‘Brend predstavlja moje kreativne vizije i procese’

Sanda Milinković

Foto: Stephany STEFAN

Foto: Stephany STEFAN

Posebnost Lucike je i što se radi o eco-friendly brendu, a njegova vlasnica tumači da to znači da u radu koristi netoksične engobe i glazure te reciklira ostatke gline

Kod uređenja interijera pažnju posvećujemo svakoj prostoriji, a posebno onima u kojima najviše boravimo.


Dnevni boravak prilagođavamo načinu na koji provodimo vrijeme s obitelji i prijateljima, odabiremo veliku kutnu garnituru ili manji kauč, ponosno postavljamo biljke u koje smo, osim vode, ulijevali i veliku količinu ljubavi te ukrašavamo zidove dragim uspomenama, fotografijama ili suvenirima s putovanja.


Posvećujemo se i kuhinji jer ako volimo kuhati, trudimo se da istovremeno bude i funkcionalna i efektna, pa kalkuliramo veličinu radne ploče, prostore za pohranu, električne uređaje i police.


Kada riješimo praktični i prijeđemo na efektni dio, posežemo za detaljima koji interijer čine našim osobnim prostorom i pretvaraju ga u dom, a takvi su detalji djelo riječke kreativke Lucije Lekšić i njezina brenda Lucika.



KLAUNICA U KAZALIŠNOM OBLIKU


Šalice, zdjelice, tanjuri, tanjurići i vaze samo su dio unikatnog asortimana koji marljivo stvara Lucika, pretvarajući keramiku u jedinstvene elemente koji će dati poseban pečat interijeru.


– Lucika je brend koji je nastao kao posljedica 2017. godine, kada su, nakon što sam diplomirala na Masterclassu u Grazu, prijatelji počeli naručivati radove od mene. Većinom su to bile šalice i zdjelice pa se posljedično taj krug proširio.


Godine 2020. počela sam ozbiljnije razmišljati o samom radu s glinom i njezinom vizualnom izričaju te filozofiji iza koje stojim. Sam brend predstavlja moje kreativne vizije i procese koji se manifestiraju kroz keramičke predmete uporabne prirode koji objedinjuju i crtež i formu, kaže Lucija.


Nakon što je završila kiparstvo, počela je pokazivati veliko zanimanje za glinu i njezin široki spektar korištenja pa se tijekom školovanja, ali i danas, okušala u raznim poljima stvaralaštva i umjetnosti; od slikarstva, ilustracije i keramike do kazališta.


– Iako se keramikom još bavim hobistički, počela je rasti cijela priča koju sam odlučila nastaviti graditi. Keramika mi predstavlja bitan proces gdje se povezujem sama sa sobom i svojom kreacijom te me uči prisutnosti i strpljivosti, otkriva Lucija, koja radi i kao klaun-doktorica u Crvenim Nosovima, za što će reći da je ujedno i njezina druga velika ljubav – klaunica u kazališnom obliku.



BEZ LONČARSKOG KOLA


Cilj brenda je edukacija o materijalu i njegovoj široj uporabi.


– Možda bolje rečeno cilj je davanje više prostora za samu edukaciju o materijalima i istraživanju raznih mogućnosti uporabe.


Zapravo, cilj mi je dovesti same predmete do tehničke savršenosti, a pod tim mislim stvarno dati prostora, vremena i slobode igrati se materijalima i oblicima kojima ću biti u potpunosti zadovoljna. Mislim da sam na dobrom putu, samo si treba dati vremena i prostora da te stvari narastu, nastavlja Lucija o brendu.


Svaki komad njezina keramičkog posuđa je unikatan jer je svaki ručno modeliran i time sklon malim promjenama koje ga čine originalnim i neponovljivim.


– S obzirom na to da svaki predmet izrađujem ručno i ne koristim lončarsko kolo, predmeti dolaze u limitiranim količinama.


Prilikom procesa izrade težim tome da svaki sljedeći predmet bude drukčiji i razvijeniji od prijašnjeg, što najviše primjenjujem kod izrade vaza, pojašnjava proces i dodaje da sama količina predmeta i novih dizajna ovisi o inspiraciji, idejama i vremenu koje ima na raspolaganju.


– Za dizajn mi inspiracija dolazi iz raznovrsnih izvora, ovisno o situaciji i trenutačnim misaonim procesima. Rekla bih da najviše crpim inspiraciju iz crteža u kojima pronađem neku formu koja mi je zanimljiva, isto tako i u arhitekturi ili jednostavno intuitivno.


Općenito volim promatrati okoliš oko sebe i sukladno tome nastane neka forma. Sam stil mi je ponekad teško definirati s obzirom na to da se i on mijenja u skladu s mojim osjećajem za estetiku. Trenutačno je to možda reducirani minimalizam s dozom naive i eklektičnosti, objašnjava.



KREATIVNE NOĆI


A kada ima inspiracije, onda ima i posla! Na pitanje kako izgleda jedan njezin radni dan, Lucija odgovara da je tu i više kreativnih noći.


– Zna tu biti nekada i više kreativnih noći, ali kod samog rada s glinom prvo ide priprema prostora i gline, oblikovanje i zatim završavanje forme. Rad s glinom je dugotrajni proces te sam rad s njom te uči i podsjeća da ne možeš požuriti u procesu jer posljedično ne ispadne kvalitetno.


I zato je keramika odličan učitelj prisutnosti, strpljenja i fokusa. Kod procesa rada s glinom rekla bih da je bitniji sam proces rada nego finalni produkt, iako jedno ne isključuje drugo. Postoji faktor vremena i posvećenosti koji je možda krucijalan za to kako će posljedično rad izgledati.


Nekada postoje oni dani kada započnete s jednom idejom, a spontano igrajući se, eksperimentiranjem dođete do potpuno novog predmeta koji je rezultat samog procesa i odnosa s glinom.


Ono što je možda najveći izazov u samom stvaranju s glinom je faktor vremena i samo žongliranje između obaveza i prioriteta, klasično životno, opisuje.


Pitamo je i tko su joj najčešći klijenti, na što odgovara da su kupci većinom iz Hrvatske, ali da se pojave i narudžbe iz inozemstva pa je tako jedan set šalica otputovao i na Kanare.


– Drago mi je da danas sve više ljudi prepoznaje potencijal ručnog rada i dizajna lokalnih umjetnika te malu proizvodnju. To za nas puno znači jer je danas u masovnoj industrijskoj proizvodnji sve dostupno i na neki način nema dušu, a većinom su to radnici koji su malo plaćeni za taj rad, tako da mislim da je pozitivno što danas ljudi imaju mogućnost izbora i što će podržati, komentira.



ECO-FRIENDLY BREND


Posebnost Lucike je i što se radi o eco-friendly brendu, a njegova vlasnica tumači da to znači da u radu koristi netoksične engobe i glazure te reciklira ostatke gline.


– U budućnosti mi je u cilju istraživanjem biti što više samoodrživa u korištenju materijala i pečenja. Naravno da se susrećem s izazovima što većina proizvoda dolazi u plastičnim pakiranjima pa iako se većina može reciklirati, nešto ipak ide u otpad.


Mislim da je glina materijal budućnosti jer je ona u suštini zemlja i zapravo jedini materijal koji može biti plastičan i tvrd poput kamena, što nam daje mogućnost široke uporabe.


Od gline možemo izgraditi kuću, krušnu peć, razne uporabne predmete, koristiti je u medicini i modernoj tehnologiji. Danas nam je dostupno i znanje i alati i samo trebamo donijeti odluku, no u današnjem društvu je možda najveći izazov nedostatak vremena, novaca, volje ili fokusa i pažnje, jer nam sistem nameće već gotova instantna rješenja koja nisu održiva ni za nas ni za planet Zemlju, zaključuje Lucija.


“PIJATI” ZA RESTORAN

Listajući Instagram profil vidjeli smo jedne šarmantne naušnice pa nas je zanimalo hoće li ih biti još u budućnosti.


– Trenutačno sam više fokusirana na izradu posuđa i vazi, no ako dobijem inspiraciju za naušnice, možda će opet doći red na njih (smijeh). Daljnji planovi su mi da produciram manje, ali kvalitetnije, a fokus bih stavila na dizajn vaza i izradu tanjura za lokalne restorane u malim količinama. Trenutačno radim “pijate” za jedan riječki restoran i zaljubila sam se u sam proces, ali o tom potom (smijeh).