ČUVAR PLODNOG TLA

Ljekovito bilje našeg kraja: Crvena djetelina biljka je puna fitoestrogena

Jelena Sedlak

Crvena djetelina bogata je izoflavonoidima, supstancama koje su vrlo slične estrogenu. Sprečavaju prijevremene znakove starosti na koži, a unutarnjom primjenom ekstrakti crvene djeteline bogati izoflavonoidima pomažu kod kašlja, poteškoća povezanih s menopauzom i u obnovi jetre



Latinskog naziva Trifolium pratense L. crvena djetelina se najprije koristila kao ljekovita biljka, a danas se uzgaja kao visoko cijenjena krmna kultura. Daje veoma kvalitetnu krmu i u tlu ostavlja dosta dušika, što značajno popravlja strukturu tla i zato je jako dobra predkultura za većinu drugih kultura. Uzgoj djeteline prvi put spominje u 11. vijeku Hildegarda iz Bingena.


Korijen crvene djeteline prodire u tlo do dubine od 1,5 m, a u širinu i do pola metra, a stabljike narastu do 50 cm. Cvjetovi su skupljeni u glavicu crvene boje. Ovoj biljci odgovaraju nešto više proljetne temperature bez većih ljetnih vrućina, pa kod nas u Primorju najbolje rastu u polusjeni kakvog drveća. Dobro uspijeva na srednje teškim, zbijenim, ali propusnim tlima. Odgovara joj slabo kisela reakcija tla, kakva je u većini naših vrtova. Za svoj rast traži dosta vode i umjerenu toplinu, a sušu i visoke podzemne vode te duže plavljenje vodom ne podnosi.


Sjetva crvene djeteline može se obaviti u dva roka u proljeće i kasno ljeto. U proljeće se sije krajem ožujka i početkom travnja, s ciljem da se biljke bolje razviju i ojačaju do nastupa suše i pojave korova. Sjetva u ljetnom roku je najpovoljnija od polovine kolovoza do polovine rujna mjeseca.




Njegu crvena djetelina traži od samog nicanja. U početku djetelina sporo razvija nadzemne organe, pa je osjetljiva na korove, osobito na širokolisne, koje treba uništavati. Razbijanje pokorice i uništavanje poniklih korova radi se 4-5 tjedana poslije nicanja. Posebnu pozornost treba obratiti na vilinu kosicu. To je parazit koji ne napada samo biljku već zarazi i tlo, brzo se širi unutar nasada, a prenosi se i sjemenom.


Na crvenoj djetelini se mogu javiti simptomi napada pepelnice, lucerkine buhe i lisne pipe koje treba suzbijati dopuštenim sredstvima zaštite bilja.
Zahvaljujući obilju tanina, crvena djetelina pomaže kod upala sluznica bilo koje vrste; primjerice, njena unutarnja primjena pomaže kod proljeva. U obliku obloga potpomaže zacjeljivanje rana. Narodna medicina koristi crvenu djetelinu i protiv kašlja.


Crvena djetelina bogata je izoflavonoidima, supstancama koje su vrlo slične estrogenu i koje se zbog toga nazivaju i fitoestrogenima. Sprečavaju prijevremene znakove starosti na koži, a unutarnjom primjenom ekstrakti crvene djeteline bogati izoflavonoidima pomažu kod poteškoća povezanih s menopauzom, pri čemu se jako dobro podnose.


Za čaj od crvene djeteline potrebno je preliti 1-2 žlice osušenih cvjetova crvene djeteline s 2dl ključale vode i poklopiti, nakon 10-15 min procijediti i piti. Pomaže kod hormonalnih promjena u menopauzi te poboljšava cirkulaciju i funkcije jetre.


Crvena djetelina toliko je vitalna i ima toliku moć regeneracije da s lakoćom podnosi košnju nekoliko puta godišnje. Zbog toga predstavlja stalno dostupnu visokokvalitetnu hranu za stoku, a neposredno, preko kravljeg mlijeka, i čovjeka opskrbljuje bjelančevinama.


Irci još i danas štuju djetelinu kao nacionalni simbol. Na irski nacionalni praznik, blagdan sv. Patrika koji se slavi 17. ožujka, oni diljem svijeta nose shamrock, kako se na irskom naziva djetelina. Ovaj običaj je inspiriran epizodom iz života svetog Patrika, koji je navodno uz pomoć djeteline uspješno objasnio trojstvo Oca, Sina i Duha Svetoga tijekom širenja kršćanstva u Irskoj. Stari keltski običaji do današnjeg dana imaju važnu ulogu u Irskoj. Primjerice, crvena djetelina krasi mladenkin buket kao drevni simbol ljubavne čarolije i plodnosti.
Prapostojbina crvene djeteline je u Maloj Aziji i jugoistočnoj Europi. U 18. stoljeću se proširuje po Europi iz Španjolske gdje se uzgajala kao krmna kultura. Crvena djetelina je i medonosna biljka.