U Centru za posjetitelje Poklon, smještenom na istoimenom prijevoju u samom srcu Parka prirode Učka, 16. listopada održano je prvo predavanje iz ciklusa znanstveno-popularnih predavanja »Znanost na Poklon(u)«, a predavačica je bila Kornelija Benyovsky Šoštarić, široj javnosti omiljena »vrtlarica« iz istoimenog popularnog serijala. Predavanje pod nazivom »Utjecaj organskog vrtlarstva na bioraznolikost« okupilo je brojne vrtlare, vrtlarice i entuzijaste koji su imali priliku naučiti više o problematici bioraznolikosti kao »šestoj fazi izumiranja«.

– Dosad ih je u evoluciji Zemlje bilo pet, a peta, najpoznatija, dogodila se kada je udarac asteroida izazvao nestanak dinosaura i mnogih drugih vrsta. No, ovo današnje izumiranje rezultat je ljudskog djelovanja i radi se o ozbiljnom problemu koji bi nas trebao zabrinuti, kazala je Šoštarić.

Naglasila je da, kada se govori o ugroženim vrstama, često su spominjani dupini, vukovi ili medvjedi, a puno rjeđe oni manji i nevidljivi organizmi koji su iznimno važni, poput kukaca.

U uvodnom dijelu predavanja objasnila je pojam organskog vrtlarstva, kazavši da vjeruje kako većina vrtlara danas uzgaja biljke po tim principima.

– Pojmovi poput bio i eko vrtlarstva zapravo su sinonimi, a razlika u zakonodavstvu je više terminološka. Biodinamičko vrtlarstvo je nešto rigoroznije sa svojom filozofijom što je poseban sustav koji poštuje prirodu i okoliš, dok permakultura kao najmlađi pojam (nastala 1970-ih) ide korak dalje i uključuje pojam »šume hrane«, pojasnila je Šoštarić.

Kornelija Benyovsky Šoštarić, Foto: Press HRT

MALA OAZA PRIRODE

Zajednička svrha organskog vrtlarstva je izbjegavanje pesticida uz očuvanje života u tlu jer konvencionalni pesticidi i umjetna gnojiva uništavaju i »zakiseljulju« tlo.

Osvrnula se i na »no-dig« metodu (»bez prekopavanja«), što znači da u proljeće pripremamo tlo tako da u površinski sloj nakon čišćenja gredica samo dodajemo svježi sloj komposta bez prekopavanja vrta da bismo zadržali strukturu i život tla.

Mikroorganizmi u tlu tako razgrađuju organsku tvar pretvarajući je u hranu dostupnu biljkama, bez čega nema plodnosti tla. Važno je ne remetiti tlo jer se čestim prekopavanjem taj površinski i živi sloj izlaže štetnim zrakama pa je stoga preporuka malčiranje, kompostiranje i etičan odnos prema prirodi.

– Vrt više nije prostor koji služi samo čovjeku, nego dio ekosustava kojeg dijelimo s prirodom. Zato vrtovi ne smiju biti sterilna mjesta već prostor pun života: ptica, ježeva, guštera, kukaca, leptira… i to treba njegovati.

Tako stvaramo male oaze prirode, kao kada u moru zaštitimo pojas od izlova pa riba slobodno migrira i obnavlja te povećava fond. Isto to se događa i s prirodom ako je čuvamo u malom vrtu. Ako smo brižni prema tom jednom dijelu prirode kojim upravljamo, to će se proširiti dalje, kazala je.

Prisjetila se pritom kupnje vlastitoga vrta prije dvadeset i pet godina, kazavši da je tada bio vrlo pust i tih. Nakon sadnje povrća, cvijeća i grmova, broj vrsta u njezinom se vrtu povećao što služi kao dokaz da čovjek može napraviti veliku razliku.

– Najjednostavniji način za to je u proljeće kupiti nekoliko paketića sjemena i posijati razno jednogodišnje cvijeće koje privlači pčele, bumbarе, leptire i druge korisne kukce koji oprašuju i povrće i voće.

Ako privučemo pčele, dobit ćemo i više tikvica jer sve je u vrtu povezano, pojasnila je, usporedivši fotografiju sterilnog vrta s travnjakom i dvjema vrstama biljaka te dodavši da je travnjak veliki trošak koji treba vodu, gnojivo i nije bioraznolik.

Preporučila je pritom zamjenu travnjaka suhim vrtom, šljunkom ili gredicama punim raznoga bilja.

Pojasnila je jednostavne tehnike za postizanje bioraznolikosti u vrtu koje mnogi već primjenjuju, osvrnuvši se pritom na raznolikost sorti.

– Ljudi često biraju stare sorte jer ih povezuju sa starim okusima i mirisima, što je vrijedno, no one su često slabije prilagođene novim klimatskim uvjetima. Danas više nemamo stabilne prijelaze godišnjih doba jer nam proljeće može biti kišno i poplavno, a ljeta su sušna i vruća.

Zato se trebamo prilagoditi i birati sorte koje su otpornije i prilagođene stresnim uvjetima, a ponekad i hibride. Hibridi nisu isto što i GMO, to su križanci dviju biljaka, a takva križanja događaju se i u prirodi. Suvremeni biohibridi mogu biti zdraviji, otporniji, plodniji i zahtijevaju manje zaštitnih sredstava, kazala je.

Foto: Ana Križanec

NESTANAK KRIJESNICA I BUBAMARA

Predavanje o bioraznolikosti bilo je obogaćeno i videosnimkama pa su posjetitelji mogli čuti i vidjeti kako njezin vrt posjećuju različiti korisni kukci, ali i ptice te voluharice. Osvrnula se pritom i na nestanak brojnih vrsta iz vrtova, upitavši publiku postoje li neki kukci koji su im jednostavno, nestali iz vrtova, a svi se mahom prisjetili krijesnica.

– Već deset godina nisam vidjela krijesnice. Dakle, one polako nestaju. Isto tako i obične europske bubamare kojih ima sve manje, dok su azijske – narančaste i ponekad crne – sve češće. Došle su iz Azije jer su korištene u staklenicima kao biološki neprijatelji lisnih ušiju, ali su pobjegle i proširile se Europom. Sada neki stručnjaci čak tvrde da su one uzrok nestanka naših domaćih vrsta, objašnjava Šoštarić.

Dodaje da azijske bubamare znaju biti i štetne jer grickaju lišće što pokazuje kako globalizacija utječe i na insekte pa neke vrste kod nas dolaze autima, kontejnerima, na gumama, vrlo jednostavno i iz svih krajeva svijeta.

Spomenula je pritom i španjolske puževe koje primjećuje u svom zagorskom vrtu i šumama, a brojni posjetitelji nadovezali su se da u posljednje vrijeme primjećuju sve veću najezdu smrdljivih martina.

Šoštarić je kazala da njihova najezda ima veze s posljedicama blagih zima zbog klimatskih promjena pa insekti koji bi inače uginuli od hladnoće sada preživljavaju. Zavuku se u prozorska okna i cijelu zimu prezime, pa u proljeće nastave svoj ciklus.

Poanta bioraznolikosti je u organske vrtove privući čim više »dobrih« kukaca, a Šoštarić ističe da će se u svakom vrtu prepunom cvijeća, vrtlari sigurno susresti s muhom cvjetarom koja izgleda poput ose, ali ima samo jedan par krila, što joj je kamuflaža od grabežljivaca.

Vrlo su bitne u biološkom suzbijanju lisnih ušiju jer se njihove ličinke hrane njima, dok se odrasle muhe hrane nektarom cvijeća, cvijetnim prahom i medenom rosom, te su vrlo korisni oprašivači.

Kao korisne kukce, izdvojila je i bubamaru koja u odrasloj dobi pojede 40 do 50 lisnih ušiju na dan, a ličinka i do 600 tijekom svog razvoja, zlatooku koja pojede 200 do 500 ušiju, 500 jaja leptira i do 12.000 jaja grinja, uholicu koja se hrani lisnim ušima i jajima leptira, bogomoljku kao grabežljivca koji jede sve (pa čak i pčele!), ali ju nije potrebno uništavati te trčka koji jede puževe i njihova jaja.

Foto: Ana Križanec

»TAMPON ZONE« U VRTU

S obzirom na to da sterilni travnjak ne pruža idilično stanište dobrim kukcima, Šoštarić naglašava da treba reducirati košnju u vrtovima, pa čak i gradovima. Kaže da se danas potiče ljude na rjeđe košnje jer je prednost takve prakse puštanje prirode da diše i omogućavanje biljkama da procvjetaju, poput maslačaka i djeteline kao hrane za pčele u proljeće.

Naravno, ako se vrtovi zapuste i ne kose uopće, doći će do razvoja invazivnih vrsta poput korova ili ambrozije kao alergena.

– Treba balansirati pa kositi dio koji koristimo i ostaviti »tampon zone« u kutovima vrta. Dio možemo kositi jednom godišnje, ali moramo paziti da ne dođe do zarastanja i stvaranja šume. Nikada ne bismo trebali kositi prenisko jer tako uništavamo kukce i vlagu u tlu, a i flaksanje je bolje od košnje.

Ako »prebrijemo« travu, površina se osuši i nema više života. U vrtu vrijedi isto kao i u moru: ako nema skloništa, male ribe ne prežive, kao niti mali kukci u vrtu pa je travnjak bez bilja praktički mrtav prostor, kaže Šoštarić.

Naglašava da je važno obratiti pažnju i na vrste koje sadimo jer mnogi vrtlari vole uvoziti egzotične biljke, ali s njima često dolaze i novi nametnici. Stoga preporučuje korištenje autohtonih vrsta koje hrane ptice i služe im kao skloništa, ali i sadnju drveća.

Posebno se osvrnula na bršljan kao vrijednu biljku za pčele i ptice, napomenuvši da, ako raste uz drvo, s vremenom će ga ugušiti pa stoga preporučuje sadnju bršljana uz zid ili ogradu. Šoštarić kaže da se i u najmanjim prostorima, poput balkona ili terasa u gradovima, mogu posaditi raznolike biljke koje hrane pčele, leptire i ptice pa i na taj način, u posudama i vazama, sačuvati bioraznolikost u urbanim sredinama.

BILJKE BESKORISNE KUKCIMA

Na pitanje o tome koje vrste cvatućeg cvijeća odabrati, Šoštarić odgovara da su idealne vrste one s otvorenim prašnicima (»open pollinated«) kako bi pčele i kukci imali pristup peludi. Pokazala je pritom fotografiju prekrasnih božura i pojasnila da mnogi novije selekcionirani božuri imaju zatvorene cvjetove pa pčele ne mogu ući do prašnika.

I mnoge suvremene sorte više nemaju peludi jer su uzgajivači željeli postići veći i puniji cvijet, čineći samu biljku prekrasnu nama ljudima, ali beskorisnu kukcima.

Ne znači to da u svojim vrtovima ne smijete imati i takve biljke, ali za postizanje bioraznolikosti, trebali bismo koristiti više različitih.

Spominjući pčele, Šoštarić se osvrnula na potrebu da im pomognemo u sušnim ljetnim danima tako da im ostavimo posudice s vodom, tzv. »sletište za pčele«. Idealno bi bilo koristiti tanjurić s plutajućim grančicama ili oblutcima jer ako samo natočimo vodu u zdjelicu, pčele će se utopiti.

Predavanje u Posjetiteljskom centru Poklon zaključeno je pitanjima iz publike koja je imala što postaviti popularnoj vrtlarici s malih ekrana, ali i činjenicom da smo svi napustili dvoranu bogatiji za jedno vrlo korisno iskustvo i količinu informacija dostatnu da svatko od nas već danas napravi nešto što je u njegovoj moći za boljitak prirode.

Jer, kako je Kornelija Benyovsky Šoštarić kazala: »Dužnost nam je vratiti prirodi ono što joj oduzimamo.« Pa makar to bilo sletište za pčele bez kojih ne možemo opstati, kućica za ptice u kojoj ćemo ostaviti sjemenke za zimu ili pak sadnja drveta koje će i kada mi napustimo planet, iza nas ostati za generacije i bioraznolikost koja dolazi.

Foto: Ana Križanec