Foto: Ana Križanec
Razgovarali smo s Leom Rudanom i Sandrom Picco, dva lica riječkog karnevala koji ga ne "odrađuju", već ga žive punim plućima
povezane vijesti
Veliki Riječki karneval sve nam je bliže, a mnogi ga jedva čekaju, pažljivo dovršavajući svoje maske i pripremajući se za kulminaciju petog godišnjeg doba.
U našem kraju, karnevalska atmosfera ulazi u svaku poru svakodnevice i pretvara ju u veselu, šarenu i glasnu feštu u kojoj je sve nekako lakše, iskrenije i zabavnije.
Razgovarali smo s Leom Rudanom i Sandrom Picco, dva lica Riječkog karnevala koji ga ne “odrađuju”, već ga žive punim plućima!
Leo: “Volim uveseljavati ljude i to je smisao svega”
Leo je po zanimanju automehaničar i autoelektričar, te majstor kojem posla, kako sam kaže, nikad ne nedostaje. Unazad godinu i pol dana, Leo je zaplovio obrtničkim vodama, pa je onu dobru staru izreku “Radi posao koji voliš, voli posao koji radiš” počeo živjeti u punom smislu!

No kad na vrata pokuca godišnje doba…taj dio tradicije, koji je u njegovom životu prisutan od malena, se ne zaboravlja!
“Karneval, maškare, pust… to je dio života od malih nogu. Ne zove se bez razloga peto godišnje doba! Za mene je to doba druženja, veselja i fešte“, govori Leo.
Iako u karnevalu sudjeluje od djetinjstva, prvo “ozbiljnije” sudjelovanje je krenulo još 2011. godine na povorkama u Opatiji i Lovranu. Prijelomni trenutak dogodio se 2018., kada se, na nagovor djevojke Elizabeth, priključio maškaranoj grupi Lumber klub Opatija i prvi put izašao na povorku Riječkog karnevala.
“Za veliki i dugogodišnji opus djelovanja Lumber kluba Opatija znao sam i prije. Još kao dijete redovito sam se divio njihovim velikim alegorijskim kolima i predivnim tematskim maskama. Biti dio Lumbera prvenstveno je čast, a zatim i ponos“, priča nam.

Zajedništvo je, kaže, ključ svega; svatko daje od sebe ono u čemu je najbolji, a do cilja se dolazi zajedničkim snagama. Upravo zato Lumber ove godine slavi velikih 60 godina postojanja, što je dokaz da su ljudi i energija temelj svake dobre karnevalske priče.
Kad je riječ o anegdotama, Leo ih u rukavu ima za cijelu knjigu!
“Uvijek volim biti poseban i imati neku interakciju s publikom. Jedne godine bio sam Maradona pa sam se cijeli dan dodavao loptom (a za nogomet imam dvije lijeve noge). Lani sam svirao gitaru i pjevao meksičke pjesme (dobro pretpostavljate, uopće ne znam svirati gitaru, a niti pjevati)! Volim uveseljavati ljude i to je smisao svega”, govori Leo, ganut porukama podrške i oduševljenja zbog njegove karnevalske uloge.
“Moje srce je veliko kao Učka” – veselo će Leo!

Sandra: “Karneval je neiscrpan izvor kreativnosti i pozitivne energije”
Ako je Leo karnevalski zabavljač, Sandra je njegova čuvarica.
Sandra je već dugi niz godina članica DVD-a “Šrkrljevo”, a uz to, magistra je primarnog obrazovanja i učiteljica razredne nastave u OŠ “Bakar” i PŠ “Krasica”, što su mjesta u kojima karnevalska tradicija živi i u školskim klupama.

“Oduvijek su škole bile te koje su čuvale tradiciju, jezik i običaje pa je tako i danas. Djeci nastojimo usaditi želju za znanjem i ljubav prema našem ‘ča'”, ističe.
Uz to, Sandra je dugogodišnja članica Draških maškara, a karneval doživljava kao stil života i dio kulturnog identiteta.
„Karneval je neiscrpan izvor kreativnosti i pozitivne energije koji ljudima može dati toliko potreban osjećaj pripadnosti, zajedništva, dobre energije, druženja i zabave te osjećaj da možete ostvariti svoje snove i barem na jedan dan biti što god poželite“, govori.

Maškarane običaje živi još od malih nogu kada je kod nonića na Zamet s obitelji odlazila na čitanje “škovacere” i paljenje pusta.
“Već tada mi se svidio taj šušur, šarenilo, pjesme i ples te sam tada zavoljela sve te običaje, a kasnije i Riječki karneval kojeg sam obvezno odlazila gledati dok nisam i sama postala sudionicom”, prisjeća se Sandra.
U Draškim maškarama sudjeluje gotovo od samog osnutka grupe i od tada je sudjelovala u stvaranju svakog kostima, koreografije i ideje. U grupu je utkala godine truda, ljubavi i kreativnosti, a danas s ponosom ističe brojne uspjehe, od nagrada za scenske nastupe do titule kraljica i pratilja Riječkog karnevala.
“Muzičar ima svoju melodiju, slikar svoju sliku, a ja imam svoje Draške maškare”, veselo govori.
Reakcije okoline na to što je jedno od lica ovogodišnjeg karnevala ispunile su je ponosom i zahvalnošću.
Karnevalsko vrijeme za Sandru znači potpuni život u ritmu maškara, a sve ostalo je, kako kaže, na čekanju. Uzrečica koja najbolje opisuje taj duh glasi: “Krepat ma ne molat!”.

Poruka je ista!
Iako Leo i Sandra privatno dane provode u radioni i učioni, povezuje ih ista strast prema karnevalu i maškaranim običajima.
Na pitanje što bi poručio onima koji još uvijek nisu iskusili kako je biti dio riječkog karnevala, Leo ima jednostavnu poruku:
“Lijepo je podijeliti sreću i veselje s drugima i ponekad se isključiti iz svakodnevnih briga i proveseliti se s drugim ljudima. Pozivam sve da budu dio toga i posjete Rijeku (a i okolicu) u doba maškara. Moto Riječkog karnevala savršeno to opisuje: ‘Budi što želiš'”.
Sandra naglašava da su maškare puno više od kostima i povorke – to su druženje, smijeh, kreativnost i osjećaj pripadnosti.
Onima koji se još uvijek nećkaju, poručuje:
“Maškare vam daju slobodu da budete netko drugi, ili možda napokon- ono što jeste. Smijeh je zagarantiran, a uspomene ostaju za cijeli život”!
* Sadržaj je nastao u suradnji s partnerom Turistička zajednica Grada Rijeke.