Bilo bi lijepo imati alat ili supermoć da bismo znali kada nam netko govori laž. U književnosti i filmu često se susreću napici ili detektori laži stvoreni za tu svrhu, ali postoji li nešto što možemo koristiti u stvarnom životu?

Prema studiji koju su proveli istraživači sa Sveučilišta u Amsterdamu, postoji strategija koju svi možemo primijeniti i moći razlikovati istinu od laži s 80% točnosti.

Brojni su znakovi koji nam mogu pokazati da nam osoba laže: ton glasa, znojenje, kompulzivni pokreti (trljanje ruku, stalno dodirivanje kose), nesigurnost i drugi.

No, kontrolirati ih sve zajedno u razgovoru težak je zadatak čak i za najiskusnije istražitelje, a ne mora svaki lažljivac nužno pokazivati ​​sve te simptome (ovisi i o njegovoj “vještini” laganja).

No, postoji jedna stvar na koju se možemo osloniti da bismo razumjeli laže li nam osoba: to je pozornost na detalje tijekom priče.

Što je priča detaljnija, smatraju istraživači, manja je vjerojatnost da naš sugovornik govori neistinu.

Nizozemski istraživači uključili su gotovo 1.500 ljudi u niz testova kako bi vidjeli koliko su dobri u prepoznavanju lažljivaca u intervjuima, videima, izjavama i audio snimkama. Sudionici su bili podijeljeni u dvije grupe.

Ljudi iz prve skupine zamoljeni su da se oslone na intuiciju kako bi shvatili jesu li informacije koje primaju laž.

Oni u drugoj skupini zamoljeni su da se usredotoče isključivo na razinu detalja izvješća kako bi razlikovali istinu od laži.

Konkretno, posao detektiva u drugoj skupini bio je ispitati stupanj do kojeg je narativ uključivao detalje kao što su opisi ljudi, mjesta, radnji, predmeta, događaja i vremena događaja.

U prvom slučaju sudionici nisu imali velikog uspjeha u razlikovanju laži od istine, a u drugom su pak laži prepoznate i prijavljene s točnošću od 59-79%.

Često oni koji govore laži imaju tendenciju natrpati svoju priču detaljima kako bi je učinili vjerodostojnijom, a to bi moglo biti u suprotnosti s trendom onoga što su znanstvenici otkrili.

U stvarnosti, radi se o beskorisnim detaljima koji ne odgovaraju na bitna pitanja na koja su istraživači tražili da obrate pozornost (kada? što? tko? gdje? zašto?).

Ako zanemarite suvišne informacije koje vam se daju i shvatite da nedostaju temeljne informacije u pripovijedanju činjenice ili događaja, velika je vjerojatnost da laže.