Najbolji škampi na svijetu dolaze iz plavog kvarnerskog blata… – priča je poznatog pjesnika s kojom se slaže većina onih koji kušaju tu gastrodeliciju zastupljenu na stolovima restorana i kuhinja našeg primorskoga kraja. Ipak, o ukusima se ne raspravlja. Ima i onih koji će reći da je kvarnerski škamp identičan onom iz sjevernog mora. Prema riječima Arona Smešnyja, magistra morske ekologije, postoje ljudi koji škampe mogu razvrstati iz kojeg mora dolaze, kao što dobri poznavatelji vina znaju prepoznati koje vino piju.

U čast tom raku koji živi na morskom dnu Kvarnera, koji je ekonomski najvažnija vrsta u Jadranu, u Mošćeničkoj Dragi održavaju se Dani kvarnerskog škampa.

Zaleđeni iz uvoza

– U našim restoranima kvarnerski škamp često nalazimo u ponudi. Najčešće se rade rižoti, buzare ili škampi na žaru, što se može reći da je čista klasika u ponudi. Upravo namjera ove manifestacije je bila da i u tom smislu napravimo korak naprijed. Naime, pojavom i prihvaćanjem novih trendova u gastronomiji nailazimo i na drukčije pripremljena jela od škampa. Primjerice, svježi repovi škampa u umaku od soka limuna i naranče ili kuhane, lagano sotirane repove s bučinim uljem i sezamom umotane u mladu učkarsku skutu… Upravo zato pokušali smo navesti ugostitelje koji su se uključili u manifestacije da ponude još nešto novo uz svakodnevnu klasičnu ponudu. Istina je da škampa nema u onakvim količinama kao nekada i da su manji. Također, vrlo često se događa da u nedostatku škampa iz našeg mora, ugostitelji posežu za uvoznim zaleđenim škampima. U jelovnicima restorana sve je to svedeno na isto i nudi se kao škamp. Upravo zato bi kvarnerski škamp trebalo brendirati, te u jelovnicima istaknuti da se radi o domaćem ili uvoznom, a onda i cijena može biti drukčija – objašnjava Brnin.

Područja pod zaštitom

– Ulovi danas nisu niti deset posto ulova od onih prije trideset do četrdeset godina. Da bi se ulovi vratili na prvobitno stanje, potrebno je naći adekvatan omjer između dana u kojima se na jednom području lovi koćom i dana u kojima se na tom istom području lovi vršama. Da bi se to moglo odrediti, potrebno je uložiti u istraživanja koja će naći taj omjer, a temeljem rezultata istraživanja sastaviti novi Pravilnik o korištenju alata na području kanala. U izradi tog Pravilnika moraju sudjelovati sami ribari, a milijuni eura koji će se uložiti u istraživanje bit će isplaćeni već u vrlo kratkom roku jer će se broj sati za izlov, a ujedno i potrošnja goriva, smanjiti na deset posto od sadašnjih, a ulovi povećati i do deset puta. Preostalo slobodno vrijeme može se koristiti za vođenje ljudi na more i upoznavanje zainteresiranih u metode ribolova te na taj način promovirati proizvod i povećati njegovu dodatnu vrijednost – ističe magistar morske ekologije koji je iznio i podatke o izlovu škampa. Smešny kaže kako se 60-tih godina prošlog stoljeća na noć izlovljavalo od 200 do 300 kila škampa, a kako se danas ta brojka svela na svega šest kila na noć. U isto vrijeme broj ribara povećan je za pet puta.

– Neka područja danas su pod zaštitom i zabranjen je izlov rakova. Primjerice, koćarenje je zabranjeno u Velebitskom kanalu gdje je nekad bilo jako puno malih rakova. Kada koća prolazi, muški škampi izlaze iz mulja, idu braniti svoje leglo i zato ženke u ulovu koćom nisu prisutne, dok ih u vrši uvijek ima. Da bi sačuvali populaciju, važno je ne izloviti previše ženki. Interesantno je da što su ženke starije, imaju više jaja – govori Smešny.