Kad god bismo ju sreli prva nam je pomisao bila – živa. Tekući metal koji je stalno u nekoj svojoj dinamici, skoro neukrotiv u potrazi za stalno novim oblicima i putevima dolaska do njih.

A opet, kad bi taj susret – predstavljanje vina, razgovor o aktivnostima sommeliera ili nešto slično, ali uvijek na podlozi vina – potrajao, osjetila bi se i jedna njezina skoro dijametralno drugačija strana.

Jedna začuđujuća – s obzirom na dob i elemente žive koji ju krase – filozofska mudrost i smirenost. Riječanka Monika Neral diplomirana je lingvistica i aktivni govornik niza jezika.

To je manje poznato. Monika Neral je jedna od najboljih u konkurenciji hrvatskih sommeliera, s obzirom na plasmane ona je ujedno i najbolja sommelierka Hrvatske. Kao i Italije. Iako je na nedavnom sommelierskom prvenstvu Italije bila treća, ispred nje su bila dvojica kolega, tako da stoji i ta tvrdnja.

Ti su podaci i već mnogo bolje poznati, ne samo u Hrvatskoj. S obzirom na to da posjeduje dvojno državljanstvo vrlo je aktivna kako u Hrvatskoj, tako i Italiji u kojoj se školovala, stekla diplomu lingvistice.

U Trstu i Padovi, živjela je skoro dva desetljeća, ali na kraju pobijedili su Rijeka i Hrvatska gdje je osnovala vlastitu tvrtku – zanimljivog naziva Vinner – čija je najvažnija misija edukacija i snažna implementacija kulture vina.

Jedino ispravno

Svugdje vas ima – Hrvatska, Italija, Austrija, i svugdje ste u vrhu. K tome jedina žena sa zlatnom ASI diplomom i to ne samo u Hrvatskoj nego i u domovini navedene asocijacije – Italiji. Kako vam to uspijeva?

– Osoba sam koja kad u nešto krene, mora doći do kraja, koliko god to teško bilo. Vino je dio mene i sve uspjehe koje sam do sada postigla su došli prirodno, spontano, osjećala sam da je to jedini ispravni put za mene.

U Hrvatskoj sam bila tri puta u finalu državnog sommelierskog prvenstva, u Italiji sam do finala došla ove godine, u Austriji sam završila WSET diplomu u najbržem mogućem roku.

I ja se pitam je li to nešto izvanredno, ne znam, ali poznavajući sebe i svoj karakter, to je jednostavno tako moralo biti, nije bilo druge opcije.

Već smo poprilično zakoračili u proces Kvarner – europska godina gastronomije. S obzirom na to da ste jedna od ambasadorica projekta, kao i na činjenicu da ste jako fouksirani na edukativne procese s kojima se mijenja svijest o kulturi vina, kakvi su vam planovi koji povezuju spomenutu godinu, vašu ulogu u njoj i vaš rad. Hoće li se ova godina iskoristiti za vama željene promjene eno-gastronomske kulture Hrvatske?

– Planovi su raditi još intenzivnije na spomenutoj svijesti i kulturi vina na području Kvarnera te promovirati ono što nam ovaj kraj nudi – vrhunske namirnice i sve bolja vina.

Ja ću svakako ovu godinu »iskoristiti« najbolje što mogu i nadam se da će se rezultati brzo pokazati i da će se uloženi trud isplatiti.

Mentalitet sredine

U našoj je zemlji jako narastao broj vinskih evenata, sajmova, natjecanja, a da paralelno taj proces nema prevelik utjecaj na porast kulture stola. I dalje se najviše prodaju uvozna vina niske kvalitete, u Hrvatskoj stagniraju površine pod vinogradima. Nije li naprosto u Hrvatskoj trenutno bolja »ambalaža« od »sadržaja«?

– Nažalost je to naša realnost. Najteže je promijeniti mentalitet neke sredine i s time se je najteže boriti. Kultura stola je, po mojem mišljenju, još nešto dosta daleko od nas kada se usporedimo sa susjednim zapadnim zemljama.

Ali – vinski eventi su tu da to promjene! Iako, dosta je to spori proces i zato se čini da se ništa ne mijenja. Na konzumaciju vina utječu dva glavna faktora: cijena naših vina koja je iz raznih razloga previsoka – u retailu i u restoranu – te manjak znanja, zainteresiranosti i edukacije.

Većina se vodi principom »kupiti što god«. I zato se konzumiraju povoljna argentinska, južnoafrička i talijanska vina – ne gleda se na kvalitetu.

Ali opet ponavljam – u svojim sam stavovima pozitivna stoga vjerujem da će se sve pomalo promijeniti ako budemo težili održivoj budućnosti – cijene, mentalitet, kultura – samo treba vremena i pravi stručnjaci koji će prenijeti znanje široj publici.

Vlastita etiketa

Kakva je situacija na domaćem sommelierskom nebu? Nedavno je obilježena trideseta obljetnica Kalavojne, istarske udruge s kojom je zapravo počeo sommelierski zamah i u Hrvatskoj. Kakav je odnos »starih« i »mladih« sommeliera, koliko ste naprosto različiti?

– Starije i mlađe generacije sommeliera su dosta različite. Različito razmišljamo, i to me ne čudi, jer je ovo naše doba puno brže, dinamičnije, puno je lakše doći do svih mogućih informacija, educirati se, putovati.

S druge strane, puno je teže doći do nekog visokog plasmana, rezultata ili uspjeha jer je konkurencija puno jača. Ta razlika je trenutno vidljiva i u obiteljskim vinarijama – starije generacije imaju znanje koje prenose, nove generacije imaju još dodatan pogled prema svijetu i razvoju, trude se naprosto izboriti se za svoje mjesto među sve većem broju proizvođača.

Imam osjećaj da sada puno više »grizemo« i da se ozbiljno borimo za sebe na međunarodnoj sceni.

Znamo da vam je uzaludno postavljati pitanja o najdražim vinima, ali imate li potrebu, kao dakle jedna od najboljih sommelierki u velikom i za vina jako važnim dijelovima Europe, krenuti u osmišljavanje i proizvodnju – svog vina?

– Imati barem jednu etiketu svojega vina velika mi je želja. Imati svoj vinograd i vinariju – ne jer to bi me previše vezalo za jedno mjesto, što je u suprotnosti s mojim stilom života.

Međutim, stvoriti suradnju s nekom vinarijom, to da, tu se vidim. Predstaviti se kroz vino je nešto što ja smatram umjetnosti. Moje vino jednog će dana biti spoj nesavršenih karakteristika koje ga u konačnici čine savršenim. Jedva čekam!

Vino mi je pokazalo put

Jako lijepo zvuči vaša definicija sommelierstva kao sklopa humanističkih znanosti – jezika i književnosti, filozofije, povijesti te geografije. Kada nastupate, kad ocjenjujete vina, koliko i sami koristite sve te discipline, koliko vam pomažu u opisu vina?

– Sve navedene discipline su mi vrlo zanimljive i u slobodno vrijeme ih proučavam. Sommelierstvo je upravo spoj raznih znanosti i bez njih vino ne bi bilo toliko duboko, intrigantno i šarmantno.

Tako da, točno je – nesvjesno koristim svaki dan sve te discipline kada predajem, ocjenjujem, učim, nastupam… Kao što pišete u uvodu, moja prva ljubav su jezici, s njima dolaze i književnost, povijest, filozofija te geografija, ali nešto konkretno mi je falilo u svemu tome.

E vidite – vino je bila ta konkretna stvar koja je dala smisao apstraktnim znanostima i pokazala mi put!