Kvarner, sa svojom blagom klimom i sunčanim obalama, odavno je dom brojnim mediteranskim biljkama. Među njima je i agava, sukulent porijeklom iz Meksika i Amerike, poznat po dugim, mesnatim i bodljikavim listovima koji tvore pravilnu rozetu.

Ove izdržljive sukulentne biljke već su stoljećima sastavni dio našeg krajobraza, no svake sezone iznova plijeni pažnju jedan poseban fenomen – njihovo rijetko i spektakularno cvjetanje. Poznate i pod nazivom »stogodišnja biljka«, zapravo cvatu nakon 10 do 30 godina, ovisno o vrsti i uvjetima. Kad procvjeta, agava razvije visoku cvjetnu stapku koja nosi na stotine žutih cvjetova.

U Opatiji i Rijeci, odnosno na Kvarneru, svjedočimo upravo takvim prizorima. Iako su agave poznate po svojoj robusnosti i otpornosti, njihov životni ciklus krije jedno iznenađenje: cvatu samo jednom u životu.

Ovaj fenomen, poznat kao monokarpija, može trajati desetljećima, no kad dođe vrijeme, iz središta biljke izbija visoka cvjetna stapka, koja može dosegnuti visinu i do devet metara. Na njoj se razvija tisuće malih, žućkasto-zelenih cvjetova koji privlače oprašivače.

Živa Furlan, magistra inženjerka agronomije, objašnjava da se cvat agave događa kao kruna na kraju njezina životnog vijeka.

– Ove godine, cvjetanje agava diljem Mediterana nije slučajnost, već rezultat idealnih uvjeta. Velike količine kiše u proljeće i tijekom ljeta u kombinaciji s velikim brojem sunčanih sati stvorile su savršenu kombinaciju za ovaj događaj, ističe Furlan.

Nakon što cvatnja završi i sjeme se rasprši, matična biljka polako ugiba, ali iza sebe ostavlja brojne mladice koje će nastaviti životni ciklus.

Agava u Opatiji

SAVRŠENA PRILAGODBA

Agave su na istočnu obalu Jadrana stigle prije nekoliko stoljeća, vjerojatno s moreplovcima i trgovcima, i savršeno su se prilagodile mediteranskoj klimi. Pomorci i trgovci donosili su egzotične biljke iz Novog svijeta, a među njima i ove otporne sukulente.

Na našoj su obali pronašle idealno stanište: kamen, sunce i malo kiše. Zbog svog razgranatog korijenskog sustava, idealne su za stabilizaciju tla i sprječavanje erozije na strmim obroncima, a njihova dekorativna vrijednost daje prepoznatljiv mediteranski štih krajobrazu.

Poznato nam je da agave preživljavaju tamo gdje ništa drugo neće, podnose na oko mizerne uvjete, no zapravo to i vole. Jedan od razloga zašto je agava toliko voljena u vrtlarstvu je njezina skromnost.

Ona ne traži puno – dovoljno joj je sunce, propusno, pjeskovito ili šljunčano tlo i tek povremeno zalijevanje jer pretjerano zalijevanje dovodi do truljenja korijena. Zahvaljujući svojim mesnatim listovima, u kojima pohranjuje vodu, bez problema podnosi i duga sušna razdoblja.

Osjetljivija je na jače minuse, pa ju je u kontinentalnim krajevima bolje zaštititi ili unijeti u zatvoreno. U teglama može postati atraktivan detalj terasa i balkona, dok u vrtu unosi dašak egzotike, kao da je stigla ravno iz pustinje.

Američka agava, latinskog imena Agava americana, samo je jedna od preko 200 vrsta koje pripadaju porodici šparogovki (Asparagaceae), što je zanimljiva činjenica s obzirom na to da cvijet prije otvaranja podsjeća na veliku šparogu.

Cvijet ove agave dolazi kao kruna na kraju njezinog životnog vijeka, a da bi do toga došlo, potrebno je od 8 do 30 godina, ovisno o uvjetima u kojima se nalazi. Ono što cvat agava čini impozantnim je visina cvjetne stapke koja može dosegnuti čak devet metara na čijem se vrhu nalaze mali gusti žuti cvjetovi.

Putopisci iz 19. i 20. stoljeća, primjerice Alexander von Humboldt, opisivali su agavu u svojim djelima kao egzotičnu biljku sa »cvijetom smrti« iz razloga što matična biljka agave nakon završetka cvatnje umire, no kako priroda uvijek pronađe svoj put, tako i biljka agave cijeli svoj životni vijek stvara mnogobrojne potomke šireći ih oko sebe.

Živa Furlan

PRIJETNJA NOVOG ŠTETNIKA

Iako ih na našim područjima prvenstveno doživljavamo kao ukras, u njihovoj domovini, Meksiku, agave imaju mnogo širu primjenu. Iz njih se dobivaju vlakna (sisal) za izradu užadi i tkanina, a fermentacijom soka proizvode se popularna pića poput tekile i mezcala.

Unatoč svojoj otpornosti, agave se suočavaju s opasnošću koju predstavlja invazivni štetnik – agavina pipa (Scyphophorus acupunctatus). Ovaj štetnik, koji se u Europi pojavio početkom 2000-ih, stigao je i u Hrvatsku 2021. godine.

Furlan upozorava da agavina pipa izjeda biljku iznutra, a prvi simptomi često su nevidljivi i mogu se pojaviti tek nakon godinu ili dvije. Tada je biljci već nemoguće pomoći. S obzirom na to da se štetnik lako širi, ključno je djelovati preventivno.

– Građani ne bi smjeli prenositi agave s područja južne Dalmacije u druge krajeve kako bi izbjegli širenje pipe, ističe Furlan.

Ukoliko sumnjate da je vaša agava zaražena, preporučuje se odmah kontaktirati komunalno poduzeće ili Centar za zaštitu bilja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu.

Cvjetanje agava stoga je ne samo predivan prizor, već i podsjetnik na snagu prirode, njezinu cikličnost i strpljivost, ali i na potrebu za zaštitom tih simbola mediteranskog podneblja.

TEKILA

Možda ipak malo poznatija upotreba agave je prerada u meksičko piće tekilu. Za izradu tekile koristi se vrsta Agave tequilana ili plava agava, a za dobivanje spomenutog pića koristi se srce biljke koje sadrži visok udio šećera, uglavnom fruktoze.

Zanimljivo je spomenuti da agave oprašuju šišmiši, leptiri i kolibrići (u staništima gdje se naseljavaju). U tradicionalnoj se pak upotrebi vlakna agava koriste za izradu rukotvorina, pa tako i na otoku Hvaru redovnice izrađuju čipku od vlakana agave.

AGAVINA PIPA

Kako bismo naučili iz greške s palminim štetnicima, moramo reagirati pravovremeno, dok štetnik još nije preuzeo kontrolu nad cjelokupnim staništem.

Agavina pipa prvi je put u Hrvatskoj pronađena na otoku Hvaru te se nadalo da su štete lokalizirane, no već prošle zime pronađeni su štetnici i u Splitu na Marijanu, a nažalost prizore stradalih agava možemo vidjeti u na otoku Lošinju i Visu.

Prve naznake stradavanja agave teško je prepoznati iz razloga što je biljka sama po sebi doista izdržljiva te nam možda na prvu izgleda kao da je možda prezalivena (pojava smeđe boje na donjim listovima), a vidljive štete nekad su vidljive tek nakon 1-2 godine. Tek tada na agavi možemo primijetiti sveopće propadanje pošto je štetnik izjeda iznutra kroz sredinu biljke.

Štetnik se hrani njenim biljnim tkivom koje je bogato vodom i šećerom, te ga ostavlja trulim i vlažnim, nakon čega se listovi počnu odvajati od same biljke. Na takvim stradalim listovima moguće je vidjeti rupice i kanaliće koje je štetnik stvorio hraneći se tkivom.

Nažalost, jedina trenutna metoda suzbijanja ovog štetnika je ona mehanička, odnosno sakupljanje zaraženih biljaka s korijenom i njihovo kompletno uništavanje (najefektivnije vatrom) kako bi uništili štetnika.

Preventivne metode u ovom trenutku nema, osim one da agave ne uzimate s područja južne Dalmacije i ne sadite u svoje okućnice u Primorju.

Ovim putem zamolila bih sve građane koji vole nositi biljne suvenire s godišnjih odmora u svoje okućnice, da izbjegnu donošenje agava i juka iz spomenutih razloga jer agavina pipa, osim agava, voli naseljavati i biljke iz roda Yucca koje pripadaju istoj porodici biljaka kao i agave – šparogovki (Asparagaceae), objašnjava Furlan.

Foto: Unsplash

NAJPOZNATIJE VRSTE

Najpoznatija je plava agava (Agave tequilana), iz čijeg se soka proizvodi slavni meksički destilat – tekila. Osim toga, od agave se dobiva i sirup koji se koristi kao prirodni zaslađivač, sve popularniji među pobornicima zdrave prehrane.

U našim krajevima najčešće se uzgaja američka agava (Agave americana), impresivna biljka sa sivkastozelenim listovima i žutim prugama. Ona je ponajprije ukrasna biljka, a često se može vidjeti u mediteranskim vrtovima i uz obalu.

Procvjetala agava na Pećinama