Od mnoštva creskih plaža jedna od ljepših je Pod Beli, smještena, kao što joj samo ime govori, ispod tisućljetnog naselja Beli na sjeveru otoka Cresa. Plaža je dugačka svega stotinjak metara, s jedne strane naslanja se na stijene, a s druge je zid lučice koja se na tom mjestu nalazi još iz rimskog doba. Iako nevelika, plaža ima sve sadržaje potrebne za cjelodnevni boravak, tu su trgovina, beach bar, ronilački centar, sanitarni čvor i kabine za presvlačenje. Na plaži se mogu iznajmiti ležaljke i suncobrani, kajaci i supovi, a iznad nje prolazi atraktivni zip line. Na kopnenom dijelu nalazi se parkiralište i autokamp.

Foto: Walter Salković

Često se na plaži mogu naći mještani koji su nekadašnja spremišta za čamce preuredili u kućice u koje se mogu skloniti za najveće žege, radi obroka ili odmora, a u njima drže sve što im je potrebno za plažu te ne moraju gotovo ništa »tegliti« iz sela. Pojam »mještani« pritom treba uzeti uvjetno jer se većinom radi o svojevrsnim iseljenicima koji su stalno prebivalište našli u Rijeci ili drugdje na kopnu, ali su ostali vezani uz postojbinu svojih predaka i u Belom provode ljetne mjesece.

Ima tu i Riječana kojima je plaža lako dostupna morskim putem, a na Pod Beli rado navraćaju turisti koji ljetuju drugdje na otoku. Oni kojima je plaža Pod Beli prenapučena mogu se pješke, uskom stazicom uz more i preko stijena, uputiti do obližnjih plaža Tepla i Vodice koje nemaju nikakvih dodatnih sadržaja, već nude samo mir i tišinu, kao i još desetak manjih plaža i uvala do kojih se može doći samo morskim putem.

Sve je blizu

Od mještana smo na plaži zatekli Andreja Filipovića i Agnese Host. Oboje su u mirovini i Pod Beli provode veći dio dana. Agnese Host predsjednica je zavičajnog društva Tramuntana koje organizira ljetni glazbeni festival i provodi razne druge projekte ne bi li sačuvali povijesnu i kulturnu baštinu ovoga kraja. Rođena je Bejšćica koja je odselila u Rijeku kad je krenula u osnovnu školu. Danas ljetne mjesece provodi u Belom, a ostatak godine u Rijeci ili Gorskom kotaru odakle joj je suprug.

– Ujutro se iz Belog spustimo na plažu, budemo tu do podneva, pa odemo ručati u selo. Vratimo se na plažu oko 16 sati, kad odu izletnički brodovi s turistima, jer se u to vrijeme ovdje ne može naći slobodno mjesto. Poslije smo tu na miru sve do osam-devet sati navečer. Ponekad oko šest sati odemo na barku, malo na panulu, bacimo parangale ili mrežu, uživamo, kaže nam Andrej Filipović.

Riječanke Sanja, Manuela, Paola i Iris nemaju nikakvih obiteljskih veza s Belim, ali tu ljetuju već šest godina, u apartmanu koji iznajme u selu.

– Ovdje djeca uživaju pa se i mi možemo opustiti. Malo je mjesto, sve nam je blizu, nema potrebe da ikamo odlazimo, osim povremeno u Cres u nabavku. Ovdje nas je privukla i zadržala divljina i to što nema prometa i opasnosti od automobila. Na plaži nam se najviše sviđa mir, prekrasna priroda koja nas okružuje i čisto more, priča ad hoc glasnogovornica grupe Paola, dok joj se prijateljice ubacuju u riječ i dopunjuju je.

Najpoznatija atrakcija plaže Pod Beli je zip line koji gotovo cijelom svojom dužinom prolazi visoko iznad mora. Dok strpljivo čekaju svoj red, postavljaju sigurnosnu opremu i slušaju upute kako se trebaju ponašati, tu zatičemo mlade i stare, cijele obitelji i grupe prijatelja, od kojih su neki došli u Beli samo kako bi osjetili uzbuđenje koje izaziva jurnjava iznad maslinika, lučice, i mora, te naglo zaustavljanje ponad stijena na drugom kraju plaže.

Foto: Walter Salković

Ronilačka baza

Na zip line su došli Nina i Jure Urbančič s djecom Emom i Vidom. Nina je Riječanka, udala se za Slovenca i sad žive u Ljubljani. Iako ljetuju u Puntu na otoku Krku, već pet-šest godina redovito navraćaju u Beli, na plažu i zip line. Spust je najzanimljiviji djeci, a Vid ne želi skinuti opremu, već bi na još jednu vožnju.

Tina, Emi i Megi su tri nerazdvojne prijateljice iz Rijeke koje i ljeto provode zajedno, u Belom. Tina i Megi rade u beach baru, a Emi je u Belom na godišnjem odmoru i povremeno pomaže prijateljicama. Cijeli dan su na plaži, a u selo se penju samo na spavanje.

Tik uz plažu smještena je ronilačka baza, te na plaži susrećemo talijansko-njemačko društvo: Claudio, Wlady, Luca i Charlie upravo su se vratili s ronjenja. Wlady Barbara de Marchi je instruktorica ronjenja, a kao posebnost bejskog centra ističe urone direktno s plaže. Ronilački centar stoga je idealan za početnike jer je maksimalno olakšan ulazak u more, a zanimljiv je i iskusnim roniocima jer se u blizini plaže nalazi 200 metara dug greben na dubini od 5 do 40 metara.

Na plaži se odmaraju i gosti obližnjeg autokampa kapaciteta oko 200 osoba. Nema puno sadržaja, već se radi o jednostavnom kampu koji nudi parcele opremljene električnim priključkom.

Pravi kamp kao što je nekad bio.

Sudeći po recenzijama na internetu gosti su time zadovoljni, a i uprava.

– Radimo od početka lipnja do kraja rujna i zadovoljni smo sadašnjim posjetom. Trenutno je najviše domaćih gostiju, a od stranaca ima Nijemaca i Čeha, standardni su gosti Slovenci, a Talijana je manje nego inače, kaže Luka Šare, voditelj kampa.