Jesensko klimatsko ozračje u ljetu posebno je ugodno iznenadilo medvjede.

Posvuda je cijelu Liku kiša lijepo natopila. Živnula je flora i fauna. Tako nam tvrdi voditelj Utočišta za medvjede Ivan Crnković Pavenka.

– Povremena grmljavina noćas je svakako ugodno iznenadila naše štićenike, kiša također. Jutros su svi medvjedi raspoloženi jer im kiša znači i mnoštvo gljiva u njihovim oborima. Medvjedi gljive obožavaju, kod njih nema zabune i pojest će isključivo jestive vrste.

Nakon kiše buja i trava, tako da je medvjeđe raspoloženje sada »vrlo razveseljavajuće«, kaže Pavenka.

Ivan Crnković Pavenka s djelićem svog volonterskog tima

Velebit kao afrodizijak

– Po boji dlake znamo da su počeli »odijevati zimske kapute« jer godišnje mijenjaju dlaku do tri puta. Dobra vijest je da smo s trgovinama u Otočcu, Senju i Gospiću sklopili dogovor o dostavi uvelog voća i povrća, kao i suhoga kruha našim štićenicima. Konjima i medvjedima. Medvjede uvijek hranimo do Svete Kate, dok naši poniji imaju apetit kroz cijelu godinu, nastavlja Pavenka.

Pitamo alfu i omegu Utočišta za konje, jer nisu medvjedi jedini stanovnici ove male zajednice.

– Sjećate se da smo iz Splita prije desetak godina dobili stado starih konja. Bilo nam je žao da se te životinje iz ZOO-a, da tako kažem, unište. Napravili smo obore i štalu pa preuzeli skrb o njima.

Nakon malo vremena dogodilo se čudo i kobile su jedna za drugom dobivale potomstvo! Valjda je planinski zrak pospješio erotiku i konjski ljubavni zov pa je ubrzo prostor za konje postao pretijesan. Morali smo ponije darivati diljem Gacke doline, ali samo uz uvjet vrhunskog tretmana tih dragih životinja.

Sada u Kuterevu imamo svega četiri konja, a priča o konjskoj ljubavi se nastavlja jer će nam se jedna kobila uskoro oždrijebiti. Kada god se čujemo sa splitskim Zoološkim vrtom, oni se čude kako su već ostarjeli konji kod nas dobivali potomstvo, zadovoljno će Pavenka.

Konjski vrtić

Zbilja, kako, pitamo ga, a on sa smiješkom odgovara:

– Živimo nadomak Velebita i to je očito djelovalo da umjesto konjske ubožnice dobijemo konjski vrtić! Krasan je to osjećaj gledati i milovati ponije koji su možda i svjesni da su već pomalo stari za roditeljstvo, no uvijek su čuda moguća, pa i u ovom slučaju.

Opiru se naši konjići svim prirodnim zakonima, svako malo im se probudi taj inat i eto nama podmlatka, zadovoljno komentira Ivan Crnković Pavenka.

Poniji iz Utočišta već su zauzeli brojna imanja u Gackoj dolini i svojoj pojavom i ponašanjem privlače mnoge poglede i simpatije, posebice kada se zna da su ih na svijet donijeli podosta stari roditelji! Oni koje su mnogi otpisali.