Foto: JELENA JANKOVIĆ
Crvena haljina je i snažan simbol vitalnosti, erotske energije i hrabrosti za novi početak
povezane vijesti
Mala modna priča »Svjetla pozornice« dizajnerice Nataše Mihaljčišin zamišljena je kao poetska novogodišnja čestitka – susret mode, svjetla i emocije koji simbolizira kraj jednog i otvaranje novog ciklusa.
Smještena u prijelazno vrijeme između stare i nove godine, ova vizualna priča meditacija je o nadi, ranjivosti i hrabrosti potrebnoj da ponovno zakoračimo u vidljivost.
U fokusu je crvena haljina koja je više od odjevnog izbora, ona je gesta, stav i osobni ritual ulaska u novo. Također je i snažan simbol vitalnosti, erotske energije i hrabrosti za novi početak.
Kukičana je strpljivo i sigurno, kao da nastaje u sporom, promišljenom ritmu, onom koji je već godinama zaštitni znak Nataše Mihaljčišin.
Poput ritualnog plašta haljina naglašava snagu tijela koje ne odustaje od svoje živosti, dok crvena boja istodobno vrišti i šapuće o strahu, ali i o spremnosti da se vidimo u očima drugih.
Ona, objašnjava dizajnerica, označava granicu na kojoj nelagoda postaje puls, a drhtaj ritam.
Foto: JELENA JANKOVIĆ
Svjetlo pozornice ovdje nije tek rasvjeta, već snažna metafora rađanja, buđenja i unutarnjeg pristanka na život.
Fotografije bilježe trenutak izlaska iz sjene – granicu između straha i želje za izlaganjem, između anonimne sigurnosti i osvijetljene krhkosti. Prazna scena postaje prostor mogućnosti, mjesto očekivanja u kojem se može dogoditi sve.
»Izlazak na scenu trenutak je između dva daha: susret stida i želje, straha od neuspjeha i gotovo dječje potrebe da podijelimo ono što nosimo u sebi.
Kao i ulazak u novu godinu, to je čin povjerenja – u sebe, u trenutak, u neizvjesnost. Svjetlo obasjava snove i sumnje jednako; ništa ne ostaje skriveno, ali upravo u toj izloženosti postoji mogućnost oslobođenja.
Svjetla pozornice govore o univerzalnom trenutku odluke: želim živjeti, želim se dogoditi – još jednom, iznova«, poručuje dizajnerica.
