Kreativna Ana-Marija Golub ponosno stoji iza brenda Loopco Bags u koji je, kako nam sama kaže, utkala 24 godine iskustva u ručnom radu.

Majka dječaka Jana i djevojčice Tije te supruga, bavi se ručnom izradom torbi, održava tečajeve heklanja, makramea i ručnog pletenja, a vlasnica je i trgovine repromaterijalom u kojoj je moguće pronaći sve što je potrebno za izradu torbi.

U svom radu koristi samo pamučne i reciklirane materijale jer joj je očuvanje okoliša jako važno.

SPONTANA IDEJA

Kako i kada je započela priča brenda?

– Brend se počeo razvijati prije gotovo četiri godine, a ideja je došla spontano. Cijeli život heklam i pletem i radila sam sve što se ovim tehnikama može napraviti.

Od šalova, kapa, preko odjeće, igračaka, ukrasa za dom pa sve do torbi u kojima sam pronašla svoju strast. Počela sam izrađivati torbe za sebe, pa za prijateljice nakon čega su stigle i prve narudžbe.

Kako biste opisali stil vaših modnih dodataka i brenda općenito?

– S obzirom na to da mi je održiva moda jako važna, uz činjenicu što koristim reciklirane materijale, trudim se da torbe budu pravi »statement piece«.

Odnosno, da svakoj odjevnoj kombinaciji daju dozu stila, elegancije i posebnosti. Ideja je upotpuniti minimalistički odjevni izbor mojih žena torbama za kojima se svi okreću. Želim da se moje žene osjećaju beskonačno šik svakoga dana!

Kako ste osmislili ime? Ima li neko posebno značenje?

– Loop je petlja, odnosno beskonačno, i od samih početaka nekako se sam znak počeo nametati kroz moj rad, pa sam ga i prihvatila. Osim što je petlja, a petlje su pletivo, beskonačno je dio i cijele priče o održivosti. Ukrug koristimo, recikliramo pa ponovo koristimo iste materijale.

Usto: »Pomažem ženama da budu beskonačno šik!« jer stavljajući svoje žene u fokus pomažem im da se svakog dana osjećaju beskonačno posebno jer one to i zaslužuju.

RADIONICE IZRADE TORBICA

Torbice nastaju heklanjem pa nas zanima kada se u vas javila ljubav za heklanjem? Kako je započela i gdje ste usavršili vještinu?

– Heklati me naučila moja draga mama. Počela sam još u prvom razredu osnovne škole, sa šest godina. Započela sam jednostavnim predmetima poput šalova i kapa na kojima sam usavršila tehniku. Tijekom školovanja, a pogotovo na fakultetu, izrađivala sam igračke i odjeću.

Svakodnevno sam počela heklati kada sam ostala trudna jer sam bila na čuvanju trudnoće i nekako je trebalo skratiti to vrijeme iščekivanja.

Nakon što sam malcu isheklala puno odjeće, odlučila sam i za sebe nešto izraditi. U pretraživanju interneta naišla sam na heklane torbe u koje sam se odmah zaljubila. S obzirom na to da sam imala dobru bazu, nije mi bilo teško naučiti raditi ih bez obzira na to što su specifične u svijetu heklanja.

Negdje sam pročitala da održavate i tečajeve heklanja. Kome su namijenjeni i koliko traju?

– Održavam tečajeve heklanja, makramea i ručnog pletenja. Na svakom od njih se, naravno, izrađuje torba. Traju od 4 do 9 sati. Održavaju se uživo u mom salonu u Zagrebu.

Žene mogu birati model i boju svoje torbe u nekoj od 15 mogućnosti, kao i boju metalnih dodataka. Radi se u malim skupinama od tri do četiri žene pa mogu maksimalno biti posvećena svakoj. Postoji veliko zanimanje kod žena jer je poseban osjećaj nositi torbu koju sami izradite.

Kako izgleda vaš prosječan dan »na poslu«?

– S obzirom na to da još nikad nisam imala »dan na poslu« u smislu punog radnog vremena od 8 sati, stvarno ne bih znala. Moja dječica su uvijek sa mnom i svaki dan je drukčiji.

Kada mi dopuste i zaigraju se preko dana, ja radim, ali većinu posla odrađujem u noćnim smjenama koje su svakodnevne. Na svu sreću konačno smo dobili vrtiće, tako da će od rujna krenuti i moje puno radno vrijeme kojem se beskonačno veselim.

LINDA, MAJA, MIA, STELA…

Otkuda crpite inspiraciju za radove?

– Inspiracija je kod mene neka čudna stvar. Ideje mi obično padaju na pamet same od sebe. Prošla sam i vidjela jako puno torbi i rijetko kada naiđem na model koji mi nije poznat. S obzirom na to da imam toliko modela u glavi, svoje sheme sama raspisujem i stvaram nove uzorke. Žene jako vole drukčije sheme jer su osvježenje na tržištu i rado ih koriste.

Tko su vaši najčešći klijenti?

– Uz torbe, tečajeve i repromaterijal izrađujem i nakit od čelika, tako da je skupina klijentica jako raznolika. Od žena koje vole modu i modne dodatke, preko žena koje same izrađuju torbe i vole ručni rad pa sve do onih koje obožavaju nakit od čelika. Ono što mogu reći o svojim ženama je da su topla i vedra skupina i beskonačno mi je drago što baš njih okupljam oko sebe.

Što sve možemo pronaći u kolekciji Loopco Bags?

– U Loopco Bags kolekciji možete pronaći klasične torbe za svaki dan, torbe za plažu, platnene torbe i ruksake, torbe za večernje izlaske, nakit od čelika s prirodnim kamenom, kristalima ili biserima. Također tu su repromaterijal, špage, DIY kutije i sheme za izradu torbi.

Koji radovi su najpopularniji?

– Od torbi su najpopularnije Linda, Maja, Mia i najnoviji model Stela. Žene vole i platnenu torbu Moniku te platnene ruksake. Popularne su i naušnice Tena i Lena te njihove ogrlice koje dolaze u kompletu.

BREND KOJI IMA DUŠU

Kakvi su vam daljnji planovi za poslovanje?

– Maksimalno se prilagođavam svojim ženama i onome što one traže, oko njih se vrti cijelo moje poslovanje, tako da detaljnih planova nemam. Slušam njihove potrebe i tako kreiram svoju ponudu.

Često mi se javljaju sa svojim željama i traže posebne proizvode za sebe. Jedino što znam jest da ću sljedeće godine proširiti ponudu tečajeva i na ostale tehnike ručnoga rada.

Što biste rekli, po čemu se izdvajate od ostatka konkurencije na tržištu?

– Rekla bih da moj brend ima dušu. Žene dolaze i ostaju zbog cijele priče koju rado dijelim, ali i zbog široke ponude. Ponosna sam i na temelje u održivoj modi.

Danas ima puno brendova koji se reklamiraju kao eco friendly i tu je edukacija ključna kako bismo svi mogli odlučiti od koga ćemo kupovati. Svaka naša kupovina je podrška određenom smjeru u kojem svijet ide.

Vidimo da vam je održivost jako važna. Kako to postižete u poslu i koja vam je misija?

– Reciklirano često ima konotaciju nečeg drugorazrednog, starog ili potrošenog, a to definitivno nije. Špaga od koje radim torbe je visokokvalitetna i zadovoljava sve uvjete za OEKO-TEX STANDARD 100.

To u praksi znači da je pogodna za izradu predmeta koje će koristiti alergičari i djeca, nije bojana, ne sadrži štetne kemikalije i napravljena je od prirodnih vlakana. Stara i odbačena odjeća veliki je zagađivač i šteti tlu na kojem se nalazi.

S obzirom na to da šteti samoj zemlji na koju se odlaže, možemo samo misliti koliko šteti našoj koži koja je najveći ljudski organ. Jako je važno nositi prirodne materijale i brinuti se o sebi, svom zdravlju, ali i misliti na budućnost Zemlje. Također, dio filozofije o održivoj modi je i briga o tekstilnim radnicima.

U proizvodnji na veliko žene rade gotovo besplatno, jedva preživljavaju u siromaštvu, da bi se ta ista odjeća koju proizvedu transportirala na duge rute prijevoznim sredstvima koja su jedna od najvećih onečišćivača zraka do naših trgovina.

Mi takvu odjeću kupujemo, nakon jedne sezone bacamo i zagađujemo Zemlju. Cijeli taj krug je put u ponor i netko to treba presjeći. Promjena započinje od nas samih i zato se trudim educirati žene, potaknuti etičku proizvodnju i kupovinu od malih obrtnika.

HEKLANJE JE MOJA MEDITACIJA

Na Instagramu ste objavili da je iza vas jako teško razdoblje – ubitačan tempo s dvoje djece (1,5 i 2,5 godine) koja ne idu u jaslice, borba za život najbolje prijateljice i ono što me iznova baca na koljena, gubitak majke. Prije svega, primite našu iskrenu sućut zbog velikog gubitka. Kako se nosite sa svime time i nastavljate raditi? Koja je vaša motivacija i što biste poručili ljudima koji se bore sa sličnim teškim izazovima u životu?

– Jako teško razdoblje je iza mene, ali čini se da konačno dolazi bolje razdoblje. Ja naprosto obožavam svoj posao i često čujem da mi se oči sjaje kada govorim o njemu. Ispunjava me, veseli i baš nikada mi nije bilo teško probuditi se u 2 ujutro i ići raditi, a tako radim već skoro dvije godine.

Ta ljubav prema ručnom radu i mom brendu gura me naprijed i nije stvar u zaradi i određenoj količini novca, nego u zadovoljstvu u radu sa ženama i onom oduševljenju kada vide svoje torbe prvi put. Recepta za preživljavanje u teškim trenucima nažalost nema.

Ono što je moja meditacija je heklanje. Smiruje me, uspori tempo i daje mi vremena da razmislim, a to je zapravo sve što nam treba u teškim trenucima – treba naučiti stati.