Slučaj prepisanog govora njegove supruge dobro pokazuje kako funkcionira Donald Trump, potpuni autsajder bez bilo kakvog političkog ili državničkog iskustva koji na jesenskim izborima dobiva priliku preuzeti još uvijek najvažniji politički ured na svijetu. Iako je republikanska konvencija u Clevelandu trebala biti pomno izrežirana predstava za homogenizaciju stranke, neočekivan gaf Melanije Trump skrenuo je pozornost u jednom posve drugom smjeru. U svom prvom političkom govoru u životu pred milijunskim televizijskim auditorijem Trumpova je supruga plagirala dva pasusa govora što ga je Michelle Obama izgovorila u sličnoj prilici, na demokratskoj konvenciji u Denveru prije osam godina. Trumpova kampanja najprije je pokušala negirati plagijatorstvo tvrdeći da plagiranje ne postoji i da su sve izmislili mediji, no onda je nepredvidljivi Trump, premda je najprije napao medije zato što su se usudili čeprkati po govoru njegove supruge, cijeli slučaj odlučio iskoristiti u korist vlastite kampanje, poručivši da nema negativnog publiciteta. Govor njegove supruge dobio je valjda najveći publicitet u povijesti politike, a Trump, koji je cijelu predizbornu kampanju pretvorio u televizijski šou, itekako dobro shvaća da u tome nema ništa loše.

Ono što bi drugim političarima naškodilo, Trumpu samo koristi. Trumpa su brzopleto otpisali mediji i drugi političari – pa i mnogi republikanci – no ne i njegovi sljedbenici, birači, a uglavnom je riječ o frustriranim bijelim Amerikancima, koji se smatraju gubitnicima u globalizaciji. Dok su ga drugi prozivali zbog njegovih izjava kojima je antagonizirao skoro sve manjinske skupine – žene, Meksikance i ostale Latinoamerikance, muslimane – a istodobno hvaleći Vladimira Putina i Sadama Huseina, njegovi vjerni birači, razočarani u etabliranu politiku, svom su vođi tolerirali doslovce sve. Bez obzira govori li istinu ili laže, izmišlja li ili pretjeruje, Trump vazda govori u njihovo ime, on je uvijek njihov glas.

Jer Trump, zapravo, i nije političar. On je šoumen, zabavljač. I stoga za njega vrijede neka druga pravila od uobičajenih. Njegovi govori, primjerice, potpuno odstupaju od onog na što smo navikli kada je riječ o političarima, posebno američkima. Trump, naime, uopće nije u stanju održati koherentan politički govor o bilo kojoj temi. Njegovi su javni istupi prije kaotični izljevi u kojima govornik slobodno nabacuje što god mu u tom trenutku padne na pamet.

Zato je Trump uspio nadigrati politički establišment koji mu je prošle godine, kada je počinjala utrka za predsjedničku nominaciju, prognozirao brz potop: i republikansku stranku koja je učinila sve da Trump ne uspije, ali i medije i analitičare, koji su Trumpu predviđali da će se na predizborima provesti poput zvijezde repatice, koja će naglo bljesnuti i onda se još brže ugasiti.

Trump, naime, simbolizira gotovo sve što je republikancima donijelo veliki poraz na prošlim predsjedničkim izborima, kada je kampanja tadašnjeg republikanskog predsjedničkog kandidata Mitta Romneya svojim stajalištima prema migrantima, istospolnim brakovima i religiji antagonizirala manjinske birače, žene i mlade, što je rezultiralo uvjerljivom pobjedom Baracka Obame. Stoga bismo mogli zaključiti da Trumpov izbor predstavlja samoubojstvo za republikansku stranku, no to je točno samo ako ostanemo u okvirima tradicionalne politike, a fenomen Trumpa, kao što rekosmo, nije moguće objasniti instrumentarijem tradicionalne politike. Iako su ga na početku svi otpisali, Trump je porazio i ponizio sve svoje protukandidate za predsjedničku nominaciju, njih 16. Kolikogod se američki liberali zgražali nad njegovim primitivizmom i neprikrivenim rasizmom, razočarana i osiromašena bijela Amerika u njemu vidi spasitelja, koji će Ameriku navodno učiniti ponovno velikom, a njima vratiti izgubljeno dostojanstvo i njihove prošle, nekadašnje živote, iako je to, naravno, nemoguće.

I zato je gotovo nemoguće pouzdano predvidjeti ishod predstojećeg sudara dvoje najnepopularnijih kandidata u povijesti američkih izbora: Trumpa i demokratske kandidatkinje Hillary Clinton. Premda se njezina prednost od 15-ak posto u odnosu na Trumpa posljednjih dana prepolovila, to je uobičajeno zbog republikanske konvencije, a vjerojatno je da će se njezina prednost sljedećeg tjedna, kada počinje demokratska konvencija u Philadelphiji, ponovno povećati. No nije teško zamisliti ni crni scenarij, u kojem bi kakav veći teroristički napad na tlu Amerike dao zamah Trumpu, koji će moći tvrditi kako je bio u pravu kada je predlagao nadzor nad muslimanima, pa čak i zabranu njihovog ulaska u SAD. Nakon uspjeha Brexita, naime, i Trumpov ulazak u Bijelu kuću postaje realna opcija.