Situacija u Hrvatskoj, naravno, nije usporediva s američkom, no to ne znači da bi u Hrvatskoj trebalo zanemariti sve naše specifičnosti kada je riječ o jednoj tako važnoj odluci, kojom je moguće utjecati na smjer kojim će se ova zemlja kretati u idućem razdoblju. Vjerojatno je suvišno previše obrazlagati zbog čega je izbore puno bolje održati početkom rujna, nego u kolovozu. Hrvatska je, naime, turistička zemlja, koja vitalno ovisi o toj gospodarskoj grani, a svakoga ljeta dobar dio stanovništva, pogotovo na obali, zaokupljen je ugošćivanjem milijuna stranaca koji u najvećem broju upravo u srpnju i kolovozu dolaze na Jadran. U ta dva vruća mjeseca također svjedočimo i pravom egzodusu građana iz kontinentalnog dijela zemlje prema destinacijama na moru, a iluzorno je očekivati da će birači termine svojih godišnjih odmora prilagođavati parlamentarnim izborima.

Osim toga, Hrvatska bi i u ovom slučaju trebala slijediti europsku praksu. A u europskim zemljama izbori se u pravilu održavaju najesen ili u proljeće, zimi vrlo rijetko, dok su pak izbori u udarnim ljetnim mjesecima prava iznimka. Za jednu od takvih iznimki odgovorna je politička elita u susjednoj Sloveniji, koja je prošle izvanredne parlamentarne izbore održala 13. srpnja pretprošle godine, što je izazvalo val nezadovoljstva u zemlji. Tom kontroverznom odlukom slovenskog predsjednika Boruta Pahora bavio se i Ustavni sud, koji je morao odlučivati o prijedlozima koji su dovodili u pitanje ustavnost takve odluke, kojom se duboko zadire u ustavno i biračko pravo građana. U slučaju Hrvatske taj je problem, zbog već spomenutih razloga, još izraženiji. Legitimnost izbora u srpnju, i naročito u kolovozu, time bi bila dovedena u pitanje, a svjedočili bismo velikoj biračkoj apstinenciji, čime bi se otvarilo i pitanje legalnosti takvih izbora.

No tu je, dakako, i politička dimenzija ovog problema. Termin predstojećih izvanrednih izbora nemoguće je sagledavati izvan trenutačnog političkog konteksta. HDZ-u načelno odgovara ljetni termin zbog manje izlaznosti lijevih birača i vjernosti desnog biračkog tijela, no tu je i pitanje vremenskog odmaka izbora od recentnih političkih vratolomija, što bi možda moglo biti važno HDZ-u, koji će najvjerojatnije biti percipiran kao glavni krivac koji je doveo do novih izbora, što birači u pravilu kažnjavaju.

U ovakvim situacijama, generalno govoreći, vrijedi pravilo da brzi izbori najmanje odgovaraju onima koji su za njih najmanje spremni, a to je u našem slučaju svakako Most, politička grupacija koju ne možemo smatrati političkom strankom u klasičnom smislu te riječi, budući da Most nema stranačku infrastrukturu, podružnice i članstvo, kao ni stranačku mašineriju koja bi se u sljedećih nekoliko tjedana mogla suprotstaviti političkoj mašineriji SDP-a, a pogotovo HDZ-a. Na tu činjenicu ukazuje i prekjučerašnja rezerviranost čelnika Mosta Bože Petrova kada je riječ o ranom terminu izvanrednih izbora, nadajući se da će izbori ipak biti u kasnijem terminu, odnosno najesen, »kao što je to slučaj u svim normalno uređenim demokratskim državama«.

Petrov je u pravu. Ne treba se plašiti izvanrednih izbora, ali valja pažljivo odrediti termin izbora i time omogućiti građanima da u zakazano vrijeme izađu na birališta. Izvanredni su izbori normalni u demokraciji, neće nas odvesti u propast niti će nakon njih biti sve isto, kao što nas uvjerava onaj dio političke elite koji je pobijedio na prošlim izborima, a koji bi lako mogao postati i najveći gubitnik novog demokratskog izjašnjavanja građana.