Danska je bila poznata kao zemlja s najliberalnijim azilantskim zakonodavstvom, koja je 1952. prva ratificirala Ženevsku konvenciju o izbjeglicama. No u samo nekoliko mjeseci otkako antiimigrantska narodna stranka osigurava većinu tamošnjoj vladajućoj koaliciji situacija se stubokom promijenila.

Od najliberalnije zemlje Danska je preko noći postala jedna od najrigidnijih. U samo nekoliko mjeseci donijela je 34 mjere koje sve imaju isti cilj: natjerati izbjeglice da zaobilaze Dansku u širokom luku, a danska policija odnedavno ima ovlast pretražiti pridošlice i konfiscirati novac i dragocjenosti iznad vrijednosti od 400 eura, što opravdano budi asocijacije na zloglasno vrijeme nacističkog progona Židova.

Hrvatska, dakako, još nije otišla tako daleko kao Danska, ali je nedvojbeno krenula tim putem, putem ksenofobije i straha kojim kroči i najveći dio Europe. Nova vladajuća ekipa u Banskim dvorima napravila je temeljit zaokret u odnosu prema izbjegličkoj krizi, iako se taj zaokret zasad još nije poprimio drastične oblike.

Novi odnos prema izbjeglicama ogleda se i u prvoj izjavi novog ministra policije Vlahe Orepića o ovom problemu, kojom on najavljuje da će izbjeglice uskoro samo prolaziti kroz Hrvatsku, bez zaustavljanja, što bi hrvatsku ulogu u izbjegličkoj krizi i doslovce pretvorilo u ulogu transportnog poduzeća, a ne organizirane i humane države.

Država će ubuduće topli obrok plaćati samo svojim djelatnicima, dakle policajcima i vojnicima, dok su svi ostali – a riječ je o stotinama bezimenih heroja koji već mjesecima bez ikakve naknade i o vlastitom trošku dolaze u kamp, žrtvuju svoje vrijeme i pomažu ljudima kojima je pomoć itekako potrebna – prepušteni samima sebi.

Radi se o aktivistima i volonterima humanitarnih organizacija, poput inicijative »Dobrodošli«, koja je poniknula u okviru mirovnih organizacija, ali i Caritasa, koji nipošto ne bi trebalo automatski svrstavati u onaj dio nevladinoga sektora od kojeg, čini se, zaziru novi vlastodršci.

 Kao što vidimo, simbolična mjera o uskrati toplog obroka pogodila je sve, bez obzira na ideološki predznak, čime je država poslala simboličnu poruku svim humanitarcima i aktivistima: ne želimo vas ovdje i ne trebamo više vašu pomoć! Naša  moćna, visokomoralna i nadasve skrbna država odlučila je biti štedljiva, i to gdje – rezovima na račun volontera i izbjeglica!?

 Nije, doduše, izravno udarila na izbjeglice, ali se zato okomila na one koje im pomažu. No, uskratom toplih obroka ljudima koji rade s izbjeglicama i za izbjeglice država je posredno ugrozila izbjeglice i pogoršala njihov status, kršeći njihova prava.

Riječ je, dakako, o apsurdnoj odluci, koja je navodno motivirana rezanjem troškova, iako je, naravno, ovdje riječ samo o izgovoru i vrlo ciljanoj poruci, kojom se priprema teren za još drastičnije mjere koje će sigurno uslijediti i koje smo već vidjelu u izbjegličkim kampovima u susjednoj Sloveniji, gdje je aktivistima i volonterima bio potpuno onemogućen rad s izbjeglicama.  

Zanimljivo je da nadležno ministarstvo i dalje šuti o razlozima ovakvog sramotnog poteza, kao što su, krišom, odmah po preuzimanju ministarstva unutarnjih poslova s internetskih stranica MUP-a skinuti podaci o broju dolazaka izbjeglica. Objašnjenje je bilo nesuvislo, a podaci su skinuti jer za njih, tobože, više nije bilo zanimanja.

No, naravno, skidanje podataka o izbjeglicama nije bilo slučajno. Precizni podaci o prolasku izbjeglica kroz Hrvatsku otkrili bi, kao što to otkrivaju isti slovenski podaci – a riječ je o podacima koji bi, zbog izbjegličke rute, trebali biti identični s hrvatskima – da je izbjeglički val od lanjskog listopada, kada je dnevno stizalo prosječno oko osam tisuća izbjeglica, koncem prošlog mjeseca pao na oko 1800 izbjeglica.

No, zahvaljujući populističkim medijima, ta se činjenica nekako gubi u zaglušujućoj propagandi koja u izbjeglicama vidi opasne uljeze i teroriste koji će nas preplaviti. Iz javnog diskursa potpuno je nestala distinkcija između izbjeglica i migranata, jer su svi oni koji stižu na naše granice u medijima tretirani kao ekonomski migranti, koji se navodno žele okoristiti ekonomskim blagostanjem i izdašnim javnim servisima zapadnih država, a ne ljudi koji imaju pravo na međunarodnu zaštitu. Međutim, i ovdje je posrijedi jeftina podvala.

Slično je i s podacima o dobnoj i spolnoj strukturi izbjeglica, koji pokazuju kako su tvrdnje da kako među izbjeglicama prevladavaju mladi muškarci, i to iz onih zemalja u kojima nema rata, posve netočne. Većina izbjeglica su žene i djeca, 51 posto, i većina, njih 45 posto, dolazi iz Sirije. Slijede državljani Afganistana s 30 i Iraka sa 17 posto. Dakle, samo preostalih osam posto su migranti, a i oni uvjetno, s obzirom na to da je među njima jedan posto Pakistanaca, od kojih mnogi dolaze iz područja koja su zahvaćena ratom.

No, umjesto znakovitih podataka, koji puno toga otkrivaju, čini se da smo olako nasjeli jeftinoj propagandi, kojom je nedvojbeno započela postupna orbanizacija hrvatske politike prema izbjeglicama.