Je li Angela Merkel spašavajući euro izgubila Europu? U ponedjeljak, 7. studenoga, proces raspadanja Europske unije dobio je novu dimenziju. Tog dana, naime, u Bruxellesu su se prvi put sastali ministri financija 10 europskih država koje su članice EU, ali ne koriste euro, koje na taj način pokušavaju preduhitriti vlastitu marginalizaciju i ublažiti neminovnu podjelu kontinenta na Europu s eurom i Europu bez eura.

»Neeurske« članice EU time su zapravo odgovorile na nedavno poniženje kada su praktički izbačene s posljednjeg europskog sastanka na vrhu. Za zajedničkim stolom u palači Justus Lipsius, kada se odlučivalo o spašavanju eurozone, ali i o budućnosti Europe, za njih nije bilo mjesta. Države bez eura, kako je tada Nicholas Sarkozy odbrusio Davidu Cameronu, nemaju što raditi za »našim stolom«.

U tom trenutku Europa 27 država prestala je postojati. Unija se podijelila na 17 članica eurozone i 10 članica bez eura. Velika Britanija zato je brzo okupila sve države koje su izgubile pravo sudjelovanja u donošenju odluka od sudbinske važnosti za budućnost Europe.

Među nezadovoljnicima je i za europske okvire velika Poljska, koja usto i predsjeda Europskom unijom, a koja se kao vodeća država nove Europe ne može pomiriti s drugorazrednim političkim statusom.

Tu su i važne »stare« članice EU poput Danske i Švedske, koje su, kao i Britanija, pregovorima uspjele sačuvati svoje stare valute, ali i nove članice kao Češka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Latvija, Litva, za koje je prihvaćanje eura obaveza, ali tek kad ispune uvjete.

Britansko-poljski blok redovito će se sastajati – paralelno sa sastancima eurozone – ne bi li spriječili stvaranje Europe dviju brzina, iako je svima jasno kako je sada za to već prekasno. Njemačko-francuski vlak – koji ipak ima samo jednog strojovođu – već je krenuo s perona. Cilj je nova Europa. Njemačka Europa.

U tom vlaku bit će mjesta samo za one koji pristaju na njemački model spašavanja Europe, ili bolje rečeno plan spašavanja njemačkih banaka i čuvanja novca njemačkih poreznih obveznika. I neke prezadužene države eurozone, dakle, morat će napustiti vlak.

Europa se ponovno dijeli na centar i periferiju. Na bogate i siromašne. Bogata Europa, predvođena Njemačkom, snažnije će se integrirati, uspostaviti valutnu uniju. Siromašnu periferiju pak očekuje nastavak dezintegracije.

Njemačka, koja je poslije Drugog svjetskog rata bespogovorno plaćala sve europske račune, više ne želi plaćati tuđe račune. Račun će platiti građani bankrotiranih država opustošenog europskog Juga. Zbog toga zemljama sredozemnog kruga, koji postaje ono što je Zapadu donedavno bio europski Istok, u slučaju da ne stabiliziraju svoje financije, prijeti potpuni gubitak suvereniteta i kolonijalni status. Oni koji nisu kadri stezati remen, ne zaslužuju biti dio nove Europe. Njemačke Europe.

Ogorčenost njemačkom tvrdoćom oživljava povijesne traume: grčki prosvjednici ulicama grčkih gradova marširaju s crveno-bijelim nacističkim zastavama, na kojima je umjesto svastike euro.

Zato ne treba čuditi da takav razvoj događaja u Europi užasava London. Britanija je stoljećima svoj utjecaj u Europi čuvala sprečavanjem da ijedna kontinentalna sila ovlada Europom. Kada je to pokušavala Francuska, Britanci bi ratovali protiv Francuza, a kada je to htjela Njemačka, Britanci bi se borili protiv Nijemaca.

Strateški cilj Britanije uvijek je bila podijeljena Europa, u kojoj nijedna sila ne bi bila izrazito nadmoćna svim ostalima. No današnja Europa ima samo jednu istinsku silu, samo jednu gospodaricu – Njemačku – koja se i sama pribojava vlastite moći. S 3.300 milijardi eura u prošloj godini, njemačko gospodarstvo je za skoro tisuću milijardi veće od francuskoga.

I, na kraju, mnogi se pitaju hoće li Europa opstati dovoljno dugo da i Hrvatska jednom postane članica? Vjerojatno hoće, ali njemačka Europa, u kojoj za Hrvatsku još dugo neće biti mjesta.