Mnogi u Hrvatskoj, ali i u Sloveniji, posebice u Istri, nemalo su se iznenadili kada je ovih dana slovenski premijer Miro Cerar otkrio novu izbjegličku rutu, kojom izbjeglice morskim putem, preko Jadrana i Istre, navodno stižu u Sloveniju. Osim slovenskog premijera, nitko drugi još nije detektirao postojanje »jadranske« izbjegličke rute, a čak je i slovenska policija zabilježila samo jedan slučaj pokušaja ilegalnog ulaska u Sloveniju manje skupine migranata, što, dakako, ne može opravdati tvrdnju o novoj izbjegličkoj ruti.

Očito je, dakle, da je slovenski premijer izmislio priču o novoj izbjegličkoj prijetnji, što je naknadno, i to prilično neuvjerljivo, pokušao relativizirati slovenski šef diplomacije Karl Erjavec, kazavši kako je Cerar mislio na postojanje kriminalnih mreža za krijumčarenje ljudi koje navodno razmišljaju i o toj trasi.

Kako je uopće moguće da se političar Cerarovog ranga razmeće lažnim tvrdnjama? Odgovor je, na žalost, prozaičan. Riječ je o tome da se slovenski premijer, kojeg prati glas neodlučnog i neuspješnog političara, pokušava preko noći preobraziti u odlučnoga i djelotvornog lidera, a izbjeglice su, na žalost, samo sredstvo i žrtve Cerarova nakaradnog preobražaja.

Cerar se posljednjih tjedana, uz pomoć jednog izraelskog spin doktora, potpuno trumpizirao. Premda Slovenija ima tek šačicu izbjeglica, ona je ovih dana dobila jedan od najgorih protuimigrantskih zakona u Europi, kojim se drastično krše prava izbjeglica i tražitelja azila, uz ignoriranje brojnih upozorenja nevladinih organizacija i Vijeća Europe. Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava Nils Muižnieks, naime, uzalud je upozoravao slovenske vlasti da je sporni zakon u suprotnosti s međunarodnim obavezama Slovenije i s Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Ženevskom konvencijom o izbjeglicama. Cerar je ostao neumoljiv.

Sramotan zakon naposljetku je prihvaćen u Državnom zboru, i to u koaliciji s desnicom, sugerirajući da je Slovenija, kada je riječ o izbjeglicama, najugroženija zemlja Europe što je, naravno, daleko od istine. Malo je koja vlast u EU-u u samo nekoliko mjeseci doživjela takav preobražaj kao Cerarova. Današnji slovenski premijer, inače ugledni profesor prava koji je godinama zagovarao etičnost i humanost, ušao je prije nekoliko godina u politiku promovirajući svoju viziju Trećeg puta i mobilizirajući birače koji su bili nezadovoljni tradicionalnim slovenskim strankama, i to, valja priznati, sa zapanjujućim uspjehom, osvojivši relativnu većinu na prošlim izborima.

Cerarovoj stranci bilo je u početku teško odrediti ideološki predznak, no bila je to uglavnom liberalna skupina, više lijeva nego desna, o čemu svjedoči činjenica da se stranka na europskoj razini naposljetku pridružila europskim liberalima (ALDE). No Cerar, dotad izraziti umjerenjak i humanist, ustrajan zagovornik ljudskih prava i vladavine prava, sada završava kao najžešći orbanovac, s najnehumanijim antiimigrantskim zakonom u Europi, koji je u suprotnosti s međunarodnim pravom i pravnim obavezama članica Europske unije.

Cerarova protuimigrantska radikalizacija vjerojatno je motivirana željom Ljubljane da uvjeri Austriju da je kadra kontrolirati svoju južnu granicu, kako bi Austrijanci odustali od graničnih kontrola na granici sa Slovenijom, koje opterećuju slovenske građane i gospodarstvo, osobito na sjeveru zemlje. Taj slovenski pokušaj, međutim, završio je neuspjehom, nakon što je ovih dana u Bruxellesu odlučeno o produljenju graničnih kontrola na slovensko-austrijskoj granici za još tri mjeseca.

Drugi razlog krije se vjerojatno u pokušaju amortizacije nekih drugih diplomatskih neuspjeha, poput neuspjeha u »obrani terana« u sporu s Hrvatskom pred Europskom komisijom, koji je jako loše odjeknuo u Sloveniji. Taj se diplomatski fijasko sada pokušava kompenzirati podizanjem novih ograda na granici s Hrvatskom, iako je slovenski predsjednik Borut Pahor ovih dana pozvao na potpuno uklanjanje žice na hrvatsko-slovenskoj granici, s obzirom na to da Sloveniji više ne prijeti novi izbjeglički val balkanskom rutom, očito zaboravljajući da je Cerar u međuvremenu »otkrio« novu izbjegličku rutu koja prijeti Sloveniji preko Istre.

No najvažniji razlog Cerarove transformacije ipak se krije u približavanju parlamentarnih izbora, koji bi se trebali održati najkasnije do ljeta sljedeće godine, iako je malo vjerojatno da će ksenofobno desničarenje spasiti Cerara na izborima. Birači – a to jako dobro znamo u Hrvatskoj – u takvim slučajevima ipak radije biraju originalnu desnicu, a ne njezinu imitaciju, što potvrđuju i recentne ankete u Sloveniji. U slovenskom slučaju tu originalnu desnicu predstavlja stranka Janeza Janše, kojoj raste popularnost i koja je ponovno najpopularnija stranka u zemlji, unatoč Cerarovom zakonu koji je napisan baš po Janšinom ukusu. Drugim riječima, Cerar neće puno profitirati, dok će na drugoj strani izgubiti puno više, da o političkoj časti i ugledu i ne govorimo.