I baš kada smo pomislili da je odustajanjem Milorada Dodika od referenduma prebrođena najgora poslijeratna kriza u Bosni i Hercegovini, destruktivni režim srpskog predsjednika Borisa Tadića nastavlja svoj rušilački pohod. Nakon nedavno usvojene strategije »očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu«, iz koje je u posljednji trenutak ispušten zahtjev za konstitutivnošću Srba u Hrvatskoj, Beograd je ovih dana predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa dočekao s novim, zastrašujućim prijedlogom o podjeli Kosova.

 

Naravno, prijedlog disolucije »južne srpske pokrajine« nema službeni karakter.

Zapravo je riječ o probnom balonu, što ga je uoči Barrosova dolaska u Srbiju – prvog od 2006. godine – najavio Ivica Dačić, potpredsjednik srpske vlade i nekadašnji posilni pokojnog srpskog vožda Slobodana Miloševića. Dačić, naime, smatra kako je podjela Kosova jedino realno rješenje, a kao »politički realist« uvjeren je kako bi kosovski Srbi morali ostati u Srbiji, nakon čega bi i Beograd konačno pokazao velikodušnost i dopustio kosovskim Albancima za odlazak iz Srbije.

Za Prištinu je podjela Kosova potpuno neprihvatljiva, što je u više navrata potvrdio i Washington, najveći jamac i zaštitnik kosovske neovisnosti. Slično misli i većina zapadnih zemalja koje su priznale Kosovo u njegovim sadašnjim granicama, a među njima je i Hrvatska.

Prijedlogom podjele Kosova Beograd ponovno otvara balkansku Pandorinu kutiju, zorno pokazujući zbog čega je glavni projekt te vlade – dobivanje kandidatskog statusa za članstvo u Europskoj uniji – pred kolapsom. Uz odbijanje uhićenja Ratka Mladića i Gorana Hadžića kao glavnog uvjeta za ostvarenje svojih europskih ambicija, Beograd nije kadar normalizirati odnose s Prištinom, što je također preduvjet napretka Srbije prema EU.

Upravo u tom svjetlu ideje britanske diplomacije o dovršetku hrvatskih pregovora potkraj godine – kako bi Hrvatska pričekala srpsko dobivanje kandidature i otvaranje pregovora s Crnom Gorom – bivaju još apsurdnije, jer ponovno stavljaju Hrvatsku u ulogu taoca Beograda.

 Bilo kakva podjela Kosova imala bi razoran učinak na cjelokupno susjedstvo. Vlast u politički i ekonomski iznimno nestabilnoj Makedoniji užasava se od svake pomisli na rješavanje srpsko-albanskog konflikta podjelom Kosova, jer u Skoplju dobro znaju kako bi nova kosovsko-srpska granica na Ibru ohrabrila albanske integraliste u Makedoniji, koji već iscrtavaju novu velikoalbansko-makedonsku granicu dužinom Vardara.

deje o Velikoj Albaniji već odavno ne spadaju samo u maštarije albanskih intelektualaca, jer »projekt nacionalnog ujedinjenja Albanaca mora biti cilj svakog albanskog političara«, kako je prije nekog vremena otvoreno obznanio albanski premijer Sali Berisha.

Eventualna secesija Kosovske Mitrovice i »srpskog« sjevernog Kosova pala bi na plodno tlo kod albanske manjine u Crnoj Gori, ali bi dodatno potaknula već snažne secesionističke težnje u BiH, ali ovaj put na strani bosanskih Srba. Dezintegracija i konačan raspad BiH jedan je od glavnih ciljeva velikosrpske politike.

Podjela Kosova, međutim – kolikogod to u Beogradu zanemarivali – neumitno otvara i pitanje podjele Srbije. Naravno, riječ je o secesionizmu općina Preševo, Medveđa i Bujanovac na jugu Srbije, s većinskim albanskim stanovništvom, koje je uvjereno kako je Preševskoj dolini mjesto u Kosovu, a ne u Srbiji.

Dakle, ako predlaže podjelu Kosova, beogradski režim mora biti svjestan da to podrazumijeva i razgovore o podjeli Srbije. Je li Beograd na to spreman?